BOLESTAN I GLADAN | Zaboravljeni legendarni rukometni golman Rudara Branko Škaron: KAD PLATIM RAČUNE OSTANE MI 400 KUNA ZA ŽIVOT

Imam problem sa nogama, srcem, krvi i visokim tlakom koji nekad divlja, ide i preko 200 pa moram piti tablete. Na jednoj nozi imam otvorenu ranu, a vani ne izlazim. Rukomet je lijepa prošlost i uspomena. Rukomet više ne pratim, nemam novaca ni za kruh, a kamo li za otići na utakmicu ili kupiti novine, nemam računalo ni internet, a ni tv prijemnik nije moj. Danas ne znam ni gdje je nova dvorana, od kad sam prestao igrati nitko me nije zvao ni posjetio, a proveo sam 20 godina u klubu, kaže Škaron

Branko Škaron (64) nekadašnji legendarni dugogodišnji golman RK Rudar danas životari. Potpuno je sam, bolestan, jedva pokretan i zaboravljen od svih.

Svoju bogatu i uspješnu rukometnu karijeru započeo je na vratima labinskog rukometnog kluba 1969., a završio 1989. U tom je razdoblju Škaron prošao regionalnu ligu, Hrvatsku ligu i drugu ligu bivše države, mnogobrojne turnire i utakmice na kojima je često bio proglašavan najboljim igračem i vratarom. Danas živi skromno, jedva sastavlja kraj s krajem, više gladan nego sit pa je ove godine smršavio čak 35 kg.

- Imam problem sa nogama, srcem, krvi i visokim tlakom koji nekad divlja, ide i preko 200 pa moram piti tablete. Na jednoj nozi imam otvorenu ranu, druga mi je sva plava i jedva se po kući krećem uz pomoć štaka, a vani ne izlazim. Rukomet je lijepa prošlost i uspomena. Rukomet više ne pratim, nemam novaca ni za kruh, a kamo li za otići na utakmicu ili kupiti novine, nemam računalo ni internet, a ni tv prijemnik nije moj. Danas ne znam ni gdje je nova dvorana, od kad sam prestao igrati nitko me nije zvao ni posjetio, a proveo sam 20 godina u klubu. Imam jednog prijatelja, Davora Ivanošića, koji mi ode u trgovinu i obiđe me svaki dan. Problemi su počeli prije osam godina kada nisam mogao ići na posao ni raditi i dobio sam liječničku potvrdu da sam 100 postotni invalid od čega 60 posto otpada na noge. Kažu da je problem cirkulacija, govori nam Branko koji je uz rukomet nekada kao KV glodač radio 14 godina u labinskom pogonu Končara, sedam godina u poduzeću Inda, a zatim 13 godina u Italiji. Roditelji su mu umrli, razveden je, djece nema, brat Đani je također stopostotni invalid pa živi potpuno sam u malom stanu.

Ništa od invalidske

- Dani mi prolaze uglavnom u sjedenju, gledanju televizije i čekanju jela iz kuhinje Doma umirovljenika Raša, koje dolazi samo radnim danom. Subotom i nedjeljom uglavnom gladujem, pojedem nešto suho ako imam. Još uvijek nemam mirovinu, do pune mirovine sa 65 godina života nedostaju mi tri mjeseca. Predao sam zahtjev za invalidsku mirovinu još u listopadu 2015. i još nisam, dobio nikakvo rješenje, ni privremeno. Imam nešto talijanske mirovine za 12 godina i 8 mjeseci radnog staža. Zanimljivo da sam za razliku od Hrvatske u Italiji 12.08.2015. bio na liječničkoj komisiji u talijanskom mjestu Citadella i za dvadeset dana dobio sam rješenje o invalidskoj imovini sa primjenom unatrag od 1. kolovoza Ona je mala, 1.800 kuna i kada platim režije ostane mi 400 kuna za život, ali to iscuri u nekoliko dana. Ovaj mjesec dobio sam i 600 kuna socijalne pomoći od Centra za socijalnu skrb koji mi šalje jednom tjedno i pomoć u čišćenju stana, kaže Branko Škaron koji je nekad bio "mrcina" na golu, strah i trepet za protivničke igrače, a danas djeluje oronulo, bolesno i zapušteno sa čak 35 kila manje u samo godinu dana. Želio je na kraju nešto reći i o svom klubu koji se više ne zove Rudar nego Rudan.

- Nepojmljivo mi je da je klub promijenio ime u Rudan, to je simbol u Istri za vola, boškarina, baka. Ja nikad ne bih mijenjao ime kluba koji je institucija, pogotovo za tako male novce. Nekad se igralo iz ljubavi, a ne za novac. Sjećam se da sam prve patike u klubu dobio kada sam već bio prvi golman i jednu sam loptu obranio nogom pa mi se razbijena patika razletjela i otišla u publiku. Sada želim samo zdravlje, da imam malo više novaca i da mogu izaći van iz kuće i popiti pivo sa prijateljem. O drugom ne razmišljam, kaže Branko kojem je zaista potrebna pomoć. Tu će mu pomoć pokušati osigurati u Gradu nekadašnji rukometni golman Bepi Škopac, koji je vrata Rudara čuvao od 1960. do 1971. Upravo ga je Škaron naslijedio. Bepi koji je bivši vijećnik HSU-a u labinskom gradskom vijeću, poduzetnik i nekadašnji član uprave RK Kvarner iz Rijeke, posjetio je Branka i s njim evocirao rukometne uspomene razgledavajući fotografiju iz 1971.godine kada su zajedno branili boje RK Rudara na prvenstvu gradova Hrvatske u zagrebačkoj Kutiji šibica. (Branko BIOČIĆ)