Blagdan Svete Lucije

13.12.2009. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Ostalo

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice iz III. stoljeća Sv. Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, prokazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Sveta Lucija, sicilijanska djevica iz Sirakuze, zaštitnica je vida, slijepih (tjelesnih i duhovnih), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema legendi iz 6. stoljeća, sveta Lucija je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca i opirala se tjeranju u javnu kuću. Lomača i goruće ulje nisu joj naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem. Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju. Prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici - svjetiljki i po očima koje drži na pladnju.

U obližnjoj Skitaci 1616. godine sagrađena je crkva posvećena Svetoj Luciji. Bila je sagrađena kao mala kapela sa ulazom na stražnjoj strani, na mjestu gdje su danas postavljena dva zvona na kamenoj ploči. Župna crkva Svete Lucije sadašnji oblik dobiva 1924. godine kada se dograđuje i obnavlja za vrijeme župnika Ivana Studenčića koji je bio rodom sa otoka Cresa. Skitaca ima svoj fenomen, svoje čudo, svoj misterij.

Legenda koja se predaje iz koljena na koljeno već stoljećima govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom došla do stijene na rubu sela Skitace. Umorna je sjela na stijenu gdje je i zaspala. Kada se probudila iduće jutro opazila je kraj sebe tek nastali izvor na kome je umila svoje oči. Od tada taj izvor neprestano teče a vjernici su uzimali tu vodu i milovali svoje oči, pogotovo oni koji su bili slabovidni. Druga legenda govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom jednog dana došla na vrh »Brdo« na rubu sela Skitaca i kada je vidjela predivan pogled sa koga se vidi čitavi Kvarnerski zaljev i Venecija u daljini, da se od milosti rasplakala. Kako su suze klizile sa njenog lica tako je u zemlji nastao potok - izvor iz kojeg voda teče već stoljećima. Legende govore jedno, a činjenica jeste da se svega nekoliko metara ispod jednog od najviših vrhova (Brdo - 475 m) koji sa južne strane zaokružuje uzvisinu na kome se nalazi selo Skitaca, nalazi mali izvor vode koji izvire iz jedne stijene koji nikada ne presušuje čak ni u vrijeme najjačih žega usred ljeta kada se na Skitaci temperatura diže i do 40 stupnjeva Celzijusovih.

Voda sa tog izvora se skuplja u jednom malom udubljenju u stijeni i tu je udubinu narod nazvao »školnica«. U cijelom tom kraju nema nigdje niti jednog izvora vode osim tog malog izvora koji se nalazi na vrhu brda. I danas Skitaca nema dotoka vode već je svaka kuća u povijesti obavezno gradila bunare gdje se za vrijeme kiša sa krovova skupljala kišnica ili se voda morala dovoziti na Skitacu.

Izvor koji izvire na vrhu brda i ne u njegovom podnožju, svakako je fenomen kojeg je vrlo teško objasniti. Upravo zbog toga ljudi vjeruju da se radi o suzama Svete Lucije. Ljudi hodočaste i posjećuju to mjesto, tako je bilo kroz čitavu povijest, tako je i danas. Dolaze ljudi iz svih krajeva sa mirom i dostojanstvom na Skitacu hodočastiti mjesto gdje teku suze Svete Lucije. Nekada se na blagdan Svete Lucije 13. prosinca održavala procesija. Tada bi mlade djevojke nakon svečane mise u crkvi nosile u procesiji kroz selo kip Svete Lucije do izvora gdje teku suze Svete Lucije. Za to vrijeme okupljeni narod je molilo i pjevao svečane pjesme. Cijelo to vrijeme zvonila su crkvena zvona.

sveta lucija blagdan.pšenica hodočašće skitača