Back2Rave # 3, KUC Lamparna, Labin, 22.04.2011. (Review by Nikica Karas / Žmergo.hr)

Zbilja sam s nestrpljenjem iščekivao ovaj party. Već dugo poznavajući Applescalovo stvaralaštvo, pomišljao sam i na to da sam organiziram slično zbivanje gdje ću upravo njemu dati priliku da otvori svoju dušu i pokaže što zna. Applescal pripada novoj generaciji autora elektronske glazbe koji svojim modernim i kreativnim pristupom pomoću starog znanja stvaraju emotivnu i, u isto vrijeme, inteligentnu glazbu budućnosti.

 

 

Međutim, baš su mi se toga dana, kada je moj osobni muzički heroj gostovao po prvi puta u Hrvatskoj, izdogađale razne životne situacije koje su me duboko protresle tako da sam na party otišao s neuobičajenim raspoloženjem – onakvim s kakvim se inače ne ide na party. Unatoč mom lošem raspoloženju, dobro sam se proveo jer su se organizatori i izvođači zbilja potrudili da naprave više nego ugodnu atmosferu na samom mjestu zbivanja. Samo mjesto zbivanja je, čini mi se, predvorje nekadašnjeg rudnika – time je dodatno dobilo na atraktivnosti. Zamislite samo techno u rudniku! Rudnik je mjesto gdje su ionako radile razne bušilice, crpke i ostali strojevi te razni alati poput krampa, lopate, čekiča i klina koji su svojim radom, upravljani od čovjeka, proizvodile neki sirovi techno zvuk dok je rudnik bio aktivan. Loše ozvučenje i zvučna izolacija su bitne stavke koje ne mogu prešutiti, a organizatori su ih propustili. Ove su stavke dodatno dočaravale rudarsku atmosferu i potpomagale moju viziju.

 

 

 

 …Applescal je odradio live performance od nekih sat i pol. Kada je Zero završio nastao je kratkotrajni muk koji je trajao toliko koliko je tehničarima trebalo da prespoje kablove. U taj su se posao bili uključili i Zero i Seraphim Codex. Sa zadovoljstvom je bilo gledati ih kako sa zajedničkim ciljem trčkaraju po pozornici trudeći se da smanje vremensko trajanje muka – bravo ljudi, to je timski rad! O Applescalovom nastupu nemam apsolutno ništa negativno za reći. On je izvozao sve prisutne iako ga ispočetka nisu voljno prihvatili, više se zamjećivalo čuđenje. “Kakva je sad ovo muzika?” – bilo je pitanje koje kao da je levitiralo negdje iznad glava začuđene mase. Nakon otprilike pola sata melodijoznih, elektronskih varijacija i vibracija, rulja se potpuno prepustila zvučnim valovima koji su se neprestano dizali i spuštali, dolazili i odlazili, donosili i odnosili razne emocije odašiljane iz srca nizozemskog mulca. Svi su oni strojevi i alati u rudniku odjednom utihnuli kao da je rudnik poplavio. Više se u tijelu nije osjećala težina. Bestežinsko stanje je potrajalo još nekih sat vremena. Po završetku, Applescal je bio zaslužno nagrađen pljeskom i povicima te sa zadovoljnim smješkom napustio pozornicu.

 

Od totalnog utapanja spasio nas je dobri, stari Petar Dundov. Crpka je u rudniku ponovo proradila pa se tjelesni osjet težine opet pojavio dok je voda napuštala rudnik, a s njom su i ostali rudarski strojevi i alati ponovo počeli raditi. Tada sam već osjećao umor pa sam odlučio da odem. Moja smjena je završila. Tako se u Labinu proslavio Dan planeta Zemlje.