Vremeplov: Alojz Čufar, labinski šumar
24.1.2010. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Paul Kupelwieser je dao na Velom Brijunu izraditi spomenike Robertu Kochu i Alojzu Čufaru (Alois Zuffar), svjetskom geniju medicinske znanosti iz Berlina, nobelovcu i osloboditelju Brijuna od malarije te skromnom šumaru iz Labina.
Nakon što je 1893. kupio Brijune Kupelwieser je zaključio da je pošumljavanje otoka najpreči posao. U Trstu je čuo za labinskog šumara. U svojim će memoarima o njemu zapisati: “Njegovo apsolutno pouzdano poštenje, rijetko svojstvo na našem jugu, veoma se cijenilo i dobro nagrađivalo, upravo zato što je bilo tako rijetko.”
Tko je bio Alojz Čufar?
Rođen je 1852. u Otlici kod Ajdovščine, osnovnu školu završio je u Bazovici kod Trsta.
Radio je kao šumarski pomonik i nadzornik u Divači i Galižani. Postavši šumarom, premješten je 1884. u Vodnjan a 1889. u Labin.
(Njemu se pripisuje lijepa borova šuma, Pineta, podno staroga Labina).
U veljači 1894. počeo je svoj posao na Brijunima - sadnju velike pokusne šume od sjemenja koje je zatekao na Velom Brijunu i sjemenja koje je Kupelwieser kupio u Londonu i Parizu. Uz pomoć radnika iz Vodnjana i Fažane počelo je pošumljavanje otoka. Bio je to mukotrpan, težak i jednoličan posao. Ti ljudi s kopna, radnici, da bi već u šest sati ujutro mogli početi s poslom na Brijunima, morali su ustajati u četiri ujutro. Pješice ili na magarcu stizali su u Fažanu da bi se ukrcali na barku. Pauzu za doručak imali su od osam do osam i pol, za ručak od podneva do jedan. Nakon 18 sati bili bi prevezeni u Fažanu.
U prvih šest godina Čufarova angažmana posađeno je desetke tisuća sadnica drveća uzgojenih u rasadniku.
Planskim krčenjem makije i sadnjom borova, čempresa, palmi i ostalog drveća stvorio je bajkovitu sliku Velikog Brijuna. Na očišćenim livadama posađeni su vinogradi, a brijunsko vino prodavalo se u Beču i u Budimpešti. Usto, za bogatog Austrijanca pronašao je i kupio velike posjede u Medulinu i Valturi.
Čufar je bio planer svih šetnica na Brijunima. Kupelwieser ga je izrazito cijenio, jer je ostvario jedinstvenu pejzažnu arhitekturu u kojoj se smjenjuju zeleni tepisi livada i proplanaka sa šumama, a široki putovi vode kroz sjenovite kamenolome.
Očito, ovaj je šumar po zanimanju mislio na sve, imao je viziju kako trebaju Brijuni izgledati i kakve ih mi danas gledamo. Imao je očito i slobodne ruke svoga također dalekovidnog, poduzetnog i hrabrog poslodavca. Čufar je počistio i čuvene brijunske kamenolome. Jedan takav je Kochov kamenolom, odmah pokraj crkvice Sv. Germana. Njega obilježava rad bečkog kipara Josefa Engelharta koji je izradio reljef u mramoru a prikazuje dr. Kocha.
Drugi je Čufarov kamenolom. Isti je umjetnik izradio brončanu ploču na kojoj na njemačkom jeziku piše: Iz zahvalnosti i u sjećanje vjernom dobročinitelju Alojzu Čufaru koji je doprinio razvoju Brijuna 1894-1907 - obitelj Kupelwieser.
Od malarije od koje je Čufar obolio treće godine nakon dolaska na Brijune nije se pravo oporavio do smrti. Godine 1900. imao je prilike upoznati Kocha koji je doputovao na otok da bi ga oslobodio te pošasti. Za Čufara prekasno.
Godine 1907. Čufarovo se zdravlje pogoršalo. Na nagovor liječnika otputovao je na planinski zrak Mittelwalda kod Villacha. Izdahnuo je u austrijskim Alpama te godine, na svom prvom odmoru u šesnaest godina službovanja, daleko od svojih šuma. “Bio je to težak gubitak za mene i za Brijune”, zabilježio je Kupelwieser.
Umro je od srčanih tegoba izazvanih malarijom koju je prebolio deset godina ranije na Brijunima. (R. B.)
alojz čufar Paul Kupelwieser pineta labin labinsku šumar šumar Alois Zuffar brijuni
