VIDEO: Kršonci na fešti Franje Josipa
9.3.2008. // Regional Express // Objavljeno u kategoriji Zabava
KRŠAN I «KRŠONSKI PIR»
Piše: Doris Floričić
Idete li ovih dana na Učku ili pak samo prolazite cestom Labin – Pazin, svakako se bar nakratko zaustavite u mjestu Kršan čija općina obuhvaća i druga mjesta zanimljive povijesti poput Plomina, Plominskog Zagorja, Kožljaka, Nove Vasi, Jasenovika, Šušnjevice, Letaja, Brda, Čepića, Plomin Luke i Brestove. Kršan se na prvi pogled može učiniti nedovoljno zanimljivim za razgledavanje, međutim, možda nije dovoljno poznata povijest Kršana i kršanski kaštel među čije smo se zidine i mi sklonili s bure.
Kršanski kaštel s kojeg pogled puca na ovih dana zabijeljenu Učku prvi se puta spominje 1274. godine u ugovoru o miru između oglejskih patrijarha i pazinskih grofova koji su ga u međusobnim sukobima uspjeli i porušiti , a današnje ime Kršan ili Karscheyner dobiva u 15. stoljeću, kada dolazi u posjed plemićke obitelji Kerstlein de Pisino. Na glavnom pročelju kaštela je kameni «čovjek pas» koji je nađen i u Dvigradu, Žminju i Vižinadi, a legenda kaže da je riječ o Atili. Posljednji vlasnik kršanskog kaštela je crkveni grof, plemić Tonetti iz Plomina.
Kao ni mnoge druge kulturne baštine, tako ni ovaj kaštel nije bio pošteđen požara pa se tako godine 1940. u prosincu zapalila podna greda na drugom katu (u blizini peći) te je nastao požar. Potpomognut jakom burom požar se rasplamsao i progutao namještaj, knjižnicu, vrijedne slike iz 18. st. i cijelu obiteljsku arhivu.
Tada obitelj Tonetti definitivno napušta dvorac u kojem su do tada boravili uvijek dio godine.U Kršanu je sredinom 19. stoljeća pronađen "Istarski razvod", srednjovjekovni dokument o pismenosti i životu Hrvata na ovim prostorima kojeg je 1850. godine pronašaoGiuseppe de Susanni. Zapisao ga je notar Levac Križanić već poznat po sličnim glagoljaškim napisima po Istri. Pretpostavlja se da sličan prijepis «Istarskog razvoda» pronađenog u Momjanu 1880. godine pripada također Križaniću kojeg je navodno radio kao mlađi dok je onaj u Kršanu nastao u njegovim kasnijim godinama kada je bio i iskusniji.Zaštitnik Kršana je Sv. Jakov čija se crkvica nalazi na mjesnom groblju i predstavlja još jedno vrijedno sakralno zdanje s obzirom da su prilikom njena obnavljanja 1991. godine ispod žbuke u njenoj unutrašnjosti uz latinski grafit pronađena i dva natpisa na glagoljici.
Osim crkvice Sv. Jakova, uz Kaštel je u 17. stoljeću sagrađena i dvobrodna crkva Svetog Antuna koja je kasnije izmijenjena i dobiva današnji izgled te 1911. godine dobiva i orgulje. Mnogo je zanimljivih starih gradića u Istri, međutim malo se koji može pohvaliti žiteljima koji čine tako mnogo ne bi li sačuvali narodnu tradiciju i običaje kao što to čine Kršonci i Kršonski KUD „Ivan Fonović Zlatela“već oko 10 – ak godina. Ivan Fonović Zlatela čije je ime preuzeo KUD njemu u čast je inače bio domaći graditelj glazbenih instrumenata. Njegov je zanat nastavio Valter Primožić, također iz Kršana koji je uz Branimira Šainu zaslužan da je kršanski KUD danas ovako uspješan u Hrvatskoj ali i u inozemstvu.
Kršonci su uz pomoć arhive i osobito Lidije Nikočević, ravnateljice pazinskog Etnografskog muzeja, došli do neobično vrijednih podataka o svojoj ne tako davnoj prošlosti. Naime, pronađen je zapis prof. dr. Ludwiga Karla Mosera koji je 1909. opisao svečanost polaganja zakletve vladaru održanu 12. lipnja 1908. na 60. obljetnicu vladavine cara Franje Josipa, kada je ulicama Beča prodefilirala kolona od 12.000 ljudi, različitih etničkih skupina Austro - Ugarske dugačka gotovo 8 km uz nevjerojatnih 12 tisuća sudionika, koje je promatralo čak pola milijuna ljudi. U koloni se nalazila i mala grupa od 27 ljudi s područja Labinštine, a ovu je grupu predvodio tadašnji kršanski svećenik Antun Zidarić, rodom iz Svete Katarine.
Predaja u narodu govori da su svatovsku povorku, koju je Moseru tada detaljno opisao Zidarić, predvodili Ivan Fonović Zlatela i Grgo Kos Nosković iz Šumbera. Pretpostavlja se da je upravo Zidarić detaljno opisao i nošnje svoga kraja i „Kršonski pir“ kojeg je Moser poslije i opisao. „Kršonski pir“ kojeg je KUD kao predstavu u režiji Primožića i Šajine prvi puta izveo 2006. godine, predstavlja opis tradicionalnog kršanskog vjenčanja. Kršonski pir u devet scena s likovima domaćih starih imena, u 90 minuta opisuje udvaranje, zaruke i vjenčanje Moteta s djevojkom Toninom, a posljednja je scena rođenje malog Mikule.Predstava se odvija u Kršanu, u njegovim kućama povrh kojih se nadvio kršanski dvorac, po uličicama starog Kršana, u njegovoj crkvi i oštariji, a sada već po raznoraznim događajima, općinskim feštama i sličnim manifestacijama.Zahvaljujemo Valteru Primožiću na ustupljenim slikama KUD- a.
Kršan kršonski pir Zlatela Valter Primožić običaji
