Uz 60. ti rođendan Princa Charlesa: Budućnost vječitoga princa
16.11.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Sa 60 godina mnogi ljudi već ozbiljno razmišljaju o mirovini, a Charles još ne zna ni kada bi mogao stupiti na radno mjesto za koje je pripreman čitav život. Ako i jednog dana ipak sjedne na tron, tu je još jedno, puno teže pitanje: što će se s institucijom monarhije - u mnogim aspektima svedenom na puku, pomalo anakronu farsu - dešavati nakon Elizabete II.?
Je li 60 godina puno ili malo u vijeku jednog čovjeka? To je pitanje ključ analize situacije, po mnogima nezavidne, u kojoj se, na pragu proslave obljetnice 6. desetljeća rođenja nalazi »najnepoznatiji od svih poznatih ljudi svijeta«, kako ga je nedavno prozvala talijanska La Repubblica. Sa 60 godina, koliko ih Charles puni 14. studenog, mnogi ljudi već ozbiljno razmišljaju o mirovini, no on još ne zna niti kada bi mogao stupiti na radno mjesto za koje je pripreman čitav život - kraljevski tron. S druge strane, čovjek koji je od Charlesa stariji punih 12 godina, John McCain, bio je kandidat za novog američkog predsjednika (drugim riječima, sa svoje 72 godine konkurirao je za mjesto vođe čitavog zapadnog svijeta).
Je li, dakle, 60 puno ili malo? I kako se postaviti u ovom trenutku, u nedorečenoj situaciji u kojoj se princ od Walesa našao; s obzirom na opće stanje tijela i duha kraljice Elizabete II. te dugovječnost koja joj teče u venama (podsjetimo, njezina je majka doživjela 101.), ne naslućuje se dan kada bi Charles mogao, odnosno trebao preuzeti vođenje monarhije. Je li budućnost tek pred njim ili njegovo vrijeme prolazi? Treba li ga upoznavati ili se bolje početi uzdati u njegova i Dianina starijeg sina Williama, kojeg dio javnoga mnijenja ionako smatra boljim budućim kraljem od oca? Bude li ipak tron preuzeo Charles, na koji bi način i u kojem smjeru trebao voditi monarhiju? Dakle, Charlese, posao trenutno ne možete dobiti zbog majke, najozbiljniju konkurenciju predstavlja vam vaš sin, a veliko je pitanje i što će se s institucijom monarhije - u mnogim aspektima svedena na puku, pomalo anakronu farsu - dešavati nakon Elizabete II. Proslava 60. rođendana za Charlesa nosi neka uistinu ne jednostavna pitanja.
Životna slika stvarnosti
Ružno pače. Suprug koji vara i biva prevaren. Ismijavan. Žrtva. Po drugima ipak tek krvnik. Zasigurno lik iz sapunice koja je iznenada, bez najava, prerasla u tragediju kakve se ne bi posramili ni drevni Grci. Aristokrat. Snob. Pomalo nezgrapan. Čak smiješan. Charles je u očima javnosti sve to, i još štošta. Da bi, nakon svega, bio jedna od javnih osoba o kojima se možda najmanje zna.
Umjesto poklona za rođendan, magazin Intelligent Life, tromjesečnik čuvenog i utjecajnog Economista, odlučio mu je posvetiti naslovnicu te udarni članak u jesenskom broju. Drugim riječima, ono najbolje iz novinarskih pera Ujedinjenoga Kraljevstva u novom je Intelligent Lifeu posvećeno upravo princu Charlesu. »Šesto je desetljeće života pravo vrijeme za jednu podrobnu analizu, iz koje se može iščitati i interpretirati prošlost ali, što je još važnije, može se pokušati sagledati budućnost«, piše Intelligent Life. Drugim riječima, na pristojan, otočki diskretan način, pokušava Charlesu ponuditi neke smjernice. Reći mu kakvog bi vladara kraljevina trebala, a ostatak svijeta vjerojatno volio.
Dakle, ključna su pitanja: Hoće li princ Charles ne samo znati, nego i imati vremena odraditi posao za koji je pripreman? Što će i kako će se nositi s tronom koji više nije ni najbogatiji ni najmoćniji na planetu, ali koji je sigurno najčuveniji te kroz to i najutjecajniji od svih neutjecajnih izvora moći?
Činjenice: izvor snage i slabosti
Velika Britanija jedina je monarhija unutar G8 te među stalnim članicama Vijeća sigurnosti UN-a. To znači da je njezin vladar u poziciji (potencijalne) moći u kojoj se monarh ni jedne druge zemlje na planetu ne nalazi. Biti kraljem Ujedinjenoga Kraljevstva znači, svidjelo se to komu ili ne, biti protagonistom svjetske (političke) scene, ako već ne režiserom na toj sceni. Što bi ipak bilo malo pretjerano, s obzirom na okolnosti, koje kažu ovako: kralju (ili bolje rečeno kraljici, s obzirom na to da su najbolji monarsi bile Elizabeta I., Viktorija i Elizabeta II.) drastično su sreza(va)ne ovlasti i ta je figura danas doslovno svedena na protokolarnu ulogu.
Viktorija je još i bila savjetnica premijera, ali sve nakon nje svodilo se na puku protokolarnu ulogu koja od monarha zahtijeva da pročita govor naciji, koji sadržava sve ono što premijer zatraži da u njemu bude izrečeno. Tek počast činjenici da britanska kultura obožava (pa pomalo i počiva) na teatralnosti i mašti. Stoga se farsa kraljičina obraćanja naciji i danas doživljava ozbiljno, iščekuje i prati s pažnjom i poštovanjem. No javnost, a s njome i Economist, strahuje, ne bez razloga, da je Elizabeta II. posljednja monarhinja u nizu koja je ne samo bila spremna, nego i dovoljno kraljevski odgajana, odnosno postojana i disciplinirana da preuzme tu ulogu.
Charles je svojim životom, i svime što je u njemu ne nužno kraljevsko, ali svakako ljudsko i što ga je učinilo bližim narodu, smanjio nužnu teatralnu razliku i razmak između svojih podanika i pozornice na kojoj je trebao igrati ulogu za koju je pripreman. Kao da, nakon svega što mu se dogodilo, ni sam ne može vjerovati u glumu koja se od njega traži. Tako u to ne mogu vjerovati ni njegovi podanici. Sve bi to bila suviše očita farsa. Ono na što je njegova majka imala pravo, on više nema. I zbog toga za sebe mora osmisliti drugačiju ulogu, što nužno implicira i osmišljavanje novog mjesta monarhije u društvu. Jednostavno govoreći, njegova farsa mora biti suvremenija, bliža ljudima i vremenima u kojima se bude odigravala, primjerenija glumcima i publici. Uz dužno poštovanje tradicije, dakako, ali svakako drugačija.
Laički svetac
Charles više ne može biti radikalan, kruto tradicionalan monarh. Pred njim je, ocjenjuje Economist, strahovito težak zadatak. On mora iznaći snage i načina da bude svojevrsni laički svetac, da zadrži krunu, ali da na neki način zaključi s monarhijom, barem onakvom kakvom je pamtimo. Činjenice da je osviješteni ekolog, multikulturalno senzibiliziran, intelektualno fleksibilan i, konačno, životno iskušan bračnim skandalima i sličnim trivijalnim, ali sveljudskim peripetijama, trebale bi mu znatno olakšati posao. Točnije, upravo bi potonja činjenica mogla učiniti razliku između Charlesa koji ne uspijeva u svome poslu, i onoga koji će u konačnici ipak uspjeti.
Njegovih 60 godina života donijelo mu je ne samo dovoljno iskustva, nego i dovoljno različitog iskustva da uspije iznaći način na koji izgraditi odmak od tradicionalnoga kralja, od uloge za koju ga je spremala njegova majka, ali koju on, s navršenih 60 godina, u drugom mileniju, više ne smije preuzeti. Da je na tron došao s 20 ili 30, to je mogao. Danas bi to bio njegov osobni poraz, ali i konačna propast britanske monarhije. Charles će, kada god preuzme monarhiju, morati prevesti krunu iz doba tradicije u doba neke nove vladavine, koja će morati poslužiti kao model svim ostalim monarhijama svijeta. Jer i njima vrijeme teče i osuvremenjivanje postaje nužnost.
Članak posvećen princu Intelligent Life zaključuje predviđanjem da će Charles biti zeleni, odnosno ekokralj, da će iznaći načina postati lider koji će ukazati na društveno korisno kao nešto što nužno mora biti ispred bilo kojeg pojedinca, čovjek koji će svoj narod znati osloboditi prijetnje okova konzumerističkog društva koje ne poznaje senzibilitete što nadilaze uske osobne interese i koji će ga usmjeriti prema višim ciljevima i interesima. Ili, bolje rečeno, vratiti u tom smjeru jer filozofija višeg i šireg, altruističkog i enciklopedističkog, neraskidivi je dio britanskog društva, ono što ga čini posebnim, drugačijim, cijenjenim i, nadasve, ono zbog čega je to društvo i danas, u mnogim sferama, okrenuto tradiciji, istovremeno zazirući od instantnih trendova i rezultata. U to ime, živio princ! Živio Charles Philip Arthur George, rođen 14. novembra 1948., najstariji sin Elizabete II. i njenog supruga, princa Philipa, prijestolonasljednik trona Ujedinjenog Kraljevstva i tronova 15 ostalih kraljevstava Commonwealtha!
Intelligent Life čak ide toliko daleko da, predviđajući Obaminu pobjedu na predsjedničkim izborima u Americi (časopis je izišao u rujnu!), piše: »Charles bi se mogao nametnuti kao mudrac naših dana, nepredvidivi yin kao globalna protuteža yangu Baracka Obame«. Živio kralj!
Kraljice, ispričajte se
Iako o godinama, posebice kada su žene u pitanju, tim više ako je riječ o jednoj kraljici, nije pristojno govoriti, temu kojom se bavimo nužno je nadopuniti pričom koja nam stiže sa španjolskog dvora. S njega nam kraljica Sofija poručuje ne samo da 60, već i 70 nije malo za novi početak. Ona, koja je praktički čitav svoj dosadašnji vijek provela u dubokoj sjeni obitelji, koja nikada nije glasno utjecala na javno mnijenje, nikada nije dala povoda ne samo skandalima, već nije niti potaknula neku ozbiljniju društvenu raspravu, svojom je autoriziranom biografijom koja je upravo ugledala svjetlo dana, i to u povodu njezina 70. rođendana, podigla neviđenu prašinu.
U knjizi »La Reina confidencial« (Kraljica privatno), iz pera novinarke Pilar Urbano, kraljica je, osim izjava o istospolnom braku, izrazila neslaganje s pobačajem i eutanazijom i na taj način pokrenula čitavu seriju oštrih lančanih reakcija. Španjolska kraljevska kuća u priopćenju je upozorila na netočnost nekih izjava pripisanih kraljici, piše El Pais, ali u podnaslovu teksta u kojem govori o incidentu ističe: »Pilar Urbano poslala je rukopis tajništvu kraljice Sofije, koje vodi general Cabrera, 19. listopada. Tri dana poslije dobila je pristanak za objavu«.
Ljevičarski list Publico piše da »kraljica Sofija ima pravo iznositi svoje mišljenje, ali ne i širiti ga u ustavnoj monarhiji«. Udruga homoseksualaca u Barceloni zatražila je povlačenje knjige jer priopćenje iz kraljevske kuće smatra nedostatnim. Premijer Jose Luis Rodirguez Zapatero, vođa socijalista koji je 2005. potaknuo donošenje zakona o pravu na sklapanje istospolnih bračnih zajednica, kratko je komentirao raspravu rekavši da »voljena i poštovana kraljica izvrsno obavlja svoju ulogu«.
Princ Charles princ Engleska Velika Britanija kruna monarhija osvrt Kraljica Elizabeta
