Svjetski gradovi u kojima život najmanje vrijedi

2.11.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Statistika je nemilosrdna: prema rezultatima istraživanja »Urban Audit«, koje je proveo Europski statistički zavod (Eurostat),

Zagreb je među top 10 europskih metropola kada je u pitanju kategorija krađa, provala i broja nasilnih smrti. Nastavi li ritmom nasilja iz listopada ove godine, naš bi glavni grad svoje mjesto mogao naći i na jednom drugom popisu: onom najopasnijih gradova svijeta, koji je u svojem najnovijem broju objavio ugledni američki magazin Foreign Policy.

Na čelu popisa svjetskih gradova u kojima život najmanje vrijedi, odnosno u kojima je »najlakše« biti ubijen, glavni je grad Venezuele, Caracas. Na svakih 100.000 stanovnika ova metropola broji 130 ubojstava. U praksi se anonimna statistika prevodi u tužnu priču s imenima i prezimenima. Nerijetko djece.

 

 

U Caracasu ništa novo

Zadnji dani rujna u Caracasu. Toplo sunce crvenim sjenama nježno prekriva grad. Obitelj Contreras uživa u mirnom nedjeljnom poslijepodnevu. Žive u četvrti Antimano, u jugoistočnom dijelu grada. Žene pripremaju večeru. Muškarci razgovaraju ili kartaju. Djeca se bezbrižno igraju u dvorištu. Odjednom, škripa kočnica. Bijela »toyota« zaustavlja se nekoliko metara ispred ulaza u kuću. Iz automobila izlaze trojica s kapuljačama preko glave i mitraljezima na ramenu. Počinju mahnito pucati. Klasičan model obračuna s nekim tko živi u ovoj ulici. Ljudi bježe, viču, skrivaju se od metaka. Ubrzo muškarci uskaču u »toyotu« i bježe. Ljudi polako izlaze iz improviziranih skloništa, ustaju s poda. Ustaju svi osim Leonarda Vallenille, 11-godišnjaka, i Tanera Contrerasa, 15-godišnjaka. Rafal ih je pogodio u grudi i usmrtio na mjestu. Pored njihovih nepomičnih tijela u lokvi krvi leže i stenju 3-godišnja Rosneudy i 9-godišnja Andreina. Teško su ranjene, ali za njih barem ima nade.

Tek nekoliko sati kasnije, u istoj četvrti, nekoliko blokova dalje, 29-godišnji Carlos Jose Palacios, pristojan mladić koji je ovdje doselio tek prije mjesec dana, izlazi iz kuće i kreće put ljekarne. Stigao je iz rodnog Puerto La Cruza u potrazi za poslom. Na izlazu iz ljekarne, čeka ga muškarac: »Je li tvoje ime Carlos?«, pita ga. Mladić odgovara kimanjem glave. Neznanac iz jakne vadi pištolj, puca u Carlosa i okreće se, udaljava, a iza njega leži beživotno tijelo čovjeka koji je pao kao žrtva tragične zabune - zamijene identiteta. Ubojica je tražio lopova Carlosa, koji mu je protekli tjedan ukrao radioprijemnik. Da, radioprijemnik. Puno vrjedniji od života na ulicama Caracasa.

Ulice kao lutrija strave

Kronika Caracasa prepuna je vijesti poput ove, pretrpana tragičnim obratima sudbine. Nasilje rađa nasilje, nasilje nosi smrt, smrt sije smrt. Svakim ugašenim životom svi preostali manje vrijede. Dovoljno je otvoriti bilo koju stranicu bilo koje dnevne novine, jednog slučajno odabranoga dana. Na svakoj stranici barem je jedna vijest vezana uz činjenicu da su ulice Caracasa golema lutrija strave u kojoj je glavni i jedini zgoditak - živa glava. Situacija je toliko loša da je Caracas na tragičnom popisu najopasnijih gradova svijeta uspio preteći čak i Bogotu, kolumbijsku prijestolnicu kriminala, dugo unatrag pa sve do jučer najopasniji grad planeta. Ako se uključe i ubojstva u zatvorima, lani je na svakih 100.000 stanovnika Caracas zabilježio 160 nasilnih smrti.

U posljednjih deset godina, spirala nasilja u Caracasu dovela je do povećanja broja ubojstava od nevjerojatnih 70 posto. Razloge treba tražiti u narko-kartelima, obračunima sitnoga kriminala, te korupciji i vezama politike i podzemlja. U 2007. u Kolumbiji je tako ubijeno 12.577 osoba, što je u prosjeku 35 ubojstava na dan. Hugo Chavez nema se čime pohvaliti. Prvo mjesto na sramotnoj ljestvici Foreign Policyja njegov je i osobni poraz.

Više od zločestih cura

Put od prvoga do drugog mjesta na listi najopasnijih gradova vodi preko Karipskoga mora i Meksičkoga zaljeva, ravno u New Orleans. Nekada su ga zvali i »gradom jazza«. Potom je postao »grad Katrine«. Grad poznat i kao »Big Easy«. Grad u kojem je sve jednostavno. Jednostavno je u New Orleansu i izgubiti život. Pa je tako »grad Katrine« u američkoj pop kulturi preimenovan u »grad ubojstava«. Da, nakon uragana uvijek jednak broj klanova bori se za plijen manjega broja »klijenata«. Pa je konkurencija, a time i borba žešća.

Podaci policije i FBI-a razlikuju se: broj mrtvih u New Orleansu na 100.000 stanovnika u godini kreće se između 67 i 95. To je daleko ispod statistike Caracasa, ali znatno više od broja ubijenih u dvije do jučer najopasnije američke »zločeste cure« - Detroita (46 ubojstava na 100.000 stanovnika) i Baltimorea (45). I s takvim znamenkama nije jasno zbog čega Detroit i Baltimore nazivaju tek »zločestim curama«, jer su puno više od toga - drugi i treći najopasniji grad SAD-a.

No vratimo se New Orleansu, gdje su određeni dijelovi grada označeni kao »off limits«. Dijelovi grada u koje je bolje ne zalaziti. Najopasnija od svih, okupljalište bandita i pistolerosa je četvrt oko ulice Josephine Street. Na korak od Mississippija. Vrtlog nasilja kreće 2007. i od tada ne staje. I Josephine Street prepoznata je u čitavoj Americi kao mjesto na kojem je bolje ne biti. Kako se dalekima čine dani, kratko nakon uragana, dok je grad još pokušavao ustati, kada je gradonačelnik Ray Nagin obećavao da će New Orleans uskoro postati »Chocolate City«. Grad čokolade.

Barem u ime nogometa

Za New Orleansom, sa 64 ubojstva na svakih 100.000 stanovnika, slijedi jedna južnoafrička metropola. Ne Johannesburg, kao što mnogi misle, već Cape Town. Pa tako ovaj grad trenutno vapi za pojačanjem policijskih snaga. Dio je već stigao, s ciljem pokušaja uvođenja barem kakvog takvog reda s obzirom da se bliži godina domaćinstva svjetskoga nogometnoga prvenstva. Cape Town ne želi dočekati 2010. kao treći najopasniji grad na svijetu. Ali činjenica da je u 2007. broj ubojstava u odnosu na prethodnu godinu porastao čak za 12 posto, a da se trend porasta nasilja bilježi već više godina uzastopno, ne ostavlja puno prostora za optimistične prognoze. Tim više što se velik dio zločina odigrava u predgrađima u kojima državne i lokalne vlasti nemaju gotovo nikakvu moć. To su središta anarhije i nereda koja su se potpuno otela svakoj kontroli.
Najbolji je primjer Khayelitsha, četvrt čije ime u doslovnom prijevodu s jezika xosa znači »naš novi dom«. Svi policajci okruga Cape Town dobro znaju gdje se ta četvrt nalazi. Mali je broj njih nogom kročio u nju. U tek nešto više od četvrt stoljeća, koliko postoji, ovaj je dio grada »izvan svakog reda i zakona« postao dom za upravo nevjerojatnih milijun osoba. Gotovo svi oni žive od danas do sutra. »Nasilje, alkohol, droga, očaj, to je naša svakodnevica«, pojašnjava nemoćno jedan od malobrojnih socijalnih radnika koji ovamo zalaze, i nastavlja: »Gužva je u uredu za pokope neopisiva«.

Uz bok Cape Towna po broju ubojstava nalazi se Port Moresby. Grad koji bi mali broj ljudi od prve znao smjestiti na karti svijeta, glavni je i neprestanim nemirima obilježeni grad Papua Nove Gvineje. Neslavna statistika kaže: 54 ubojstva na 100.000 stanovnika. A grad ih broji tek 250.000.

Najgori grad na svijetu

Godine 2004. The Economist je Port Moresby proglasio najgorim gradom na svijetu. Parametri koje je Economist uzimao u obzir pri ocjenjivanju bili su brojni. U praktički svim kategorijama Port Moresby bio je na posljednjem mjestu. Temeljni su problemi ovoga grada pljačke, najčešće banaka, silovanja, nezaposlenost i korupcija. Zlodjela najčešće nose potpis jednog ili više članova zloglasne bande Raskol Gangs. Od 70-ih godina protekloga stoljeća pa sve do danas, ova je banda strah i trepet čitave Oceanije, opasnost veća i od po najstrašnijim činovima čuvene Mongrel Mob skupine iz Novog Zelanda.

Posljednja žrtva u dugome nizu bio je David Nicholson, 53-godišnji Australac koji je na Papui radio za jednu inženjersku tvrtku. Prije nekoliko dana čuvari njegova doma vidjeli su ga kako se u gluho doba noći u društvu dvojice muškaraca vraća kući. Sat vremena kasnije dvojica neznanaca izišli su iz Davidova doma. Ujutro je beživotno Davidovo tijelo pronađeno u lokvi krvi, s velikim brojem ubodnih rana na leđima i prsima.
Konačno, peto mjesto neslavnog popisa pripada Moskvi, koja broji 9,6 ubojstava na svakih 100.000 stanovnika.

 

To je znatno manje u odnosnu na prethodna četiri grada, ali dovoljno da Moskvu učini najopasnijim europskim gradom. To joj neslavno mjesto pripada unatoč činjenici da je postotak kriminaliteta u posljednjih nekoliko godina u Moskvi pao za čak 15 posto. No i dalje je vrlo živo tržište plaćenih ubojstava, a uz to posebno zabrinjavaju ubojstva s rasnim predznakom. Neonacisti su u 2007. iz čiste rasne netrpeljivosti ubili čak 60 useljenika iz Azije, dvostruko više nego godinu prije. Uzlazni trend se nastavlja. Ksenofobni napadi ciljaju najčešće na Uzbekistance, Tadžikistance i Kirgistance.

Moskvom popis »adresa smrti« ne završava. Foreign Policy naglašava da se neprestano umire i na ulicama San Salvadora, Najrobija, Rio de Janeira, Lagosa, Kingstona, Los Angelesa, Port-Au-Princa, kao i mnogih drugih svjetskih metropola. Na žalost, i Zagreb sve manje zaostaje za vodećima.

 

Foto: 1. CARACAS, VENEZUELA - 130 ubojstava na svakih 100.000 stanovnika

Caracas Zagreb neredi Eurostat gradovi nasilje život ubojstvo

---