Svjetski dan močvarnih (vodenih) staništa: U Istri danas tek jedna močvara i oko tisuću lokvi

6.2.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Stanje vodenih staništa u Istri nije bajno. Uz močvaru Palud, pretpostavlja se da je preostalo između 1.000 i 1.500 lokvi. U posljednjih stotinu godina na ušću Mirne izumrlo je čak petnaest biljnih vrsta, zelene puči mogu se vidjeti još samo na Čepićkom polju i u dolini Raše, a lopoč, simbol močvara, obitava još samo na Čepićkom polju i u nekolicini lokvica, kaže botaničar Slavko Brana.

 

 Dolaskom vodovodne mreže i napuštanjem tradicionalne poljoprivrede nestala je potreba za akumuliranjem vode, a time se smanjio i broj vodenih staništa, prirodnih i umjetno izgrađenih. U razgovoru s botaničarom Slavkom Branom iz Nature Histrice, županijske javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode, saznajemo da na području Istre postoji tek jedna močvara - Ornitološki rezervat Palud kraj Rovinja. Međutim, njihov manjak, Istra nadoknađuje lokvama, plitkim udubinama s vodom koja presušuje tijekom sušnih razdoblja.

 

Da bi utvrdili točan broj preostalih lokvi u Istri, a pretpostavlja se da ih je između 1.000 i 1.500, stručnjaci iz Nature Histrice upravo izrađuju katastar koji će locirati svaku pojedinu lokvu te u njoj utvrditi i popisati točan broj životinjskih i biljnih vrsta.

- Lokva, u narodu poznata i kao kal ili kalić, tradicijski je naziv za mjesto u kojem se skladišti voda. Upravo zahvaljujući lokvama i njihovoj brojnosti dobar dio Istre u prošlom i pretprošlom stoljeću imao je vodu. Uz one prirodne, ljudi su intuitivno gradili i umjetne lokve, ponajviše u blizini svojih kuća i drugih obitavališta. Najčešće su građene na dnu udolina gdje se nakupljala voda, a teren je pripreman tako da je stoka papcima gazila travu i tako je pretvarala u mulj, svojevrsnu nepropusnu armaturu, kaže botaničar Brana
Natura Histrica do sada je locirala i evidentirala 600 raznolikih lokvi, od kojih bi se 50-ak moglo naći pod zaštitom.

- Popisali smo 600-tinjak različitih lokvi, od onih ozidanih u kamenu do onih nastalih u prirodnim udubinama ili stijenama. Sve te stajaće vode od iznimne su važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta; po riječima stručnjaka, čak 40 posto svih biljnih i životinjskih vrsta vezano je za močvarna staništa, kaže Brana.

 

Pogrešno uvjerenje da su lokve legla komaraca

- Zbog pogrešnog uvjerenja da su lokve staništa komaraca, mnoge su isušene. No, prava je istina da manje komaraca ima u lokvama nego u bačvama u kampanji s ustajalom vodom. Početkom prošlog stoljeća Massimo Sella, koji je neko vrijeme radio i živio u Rovinju, dobronamjerno je donio ribice gambuzije u nadi da će smanjiti broj komaraca. Međutim, vrijeme je pokazalo da su one napravile veću štetu od koristi jer su uz komarce redom pojele i sve druge kukce. Nakon što se utvrdilo da lokve s gambuzijama postaju mrtve, neke su europske zemlje, kao što je Francuska, da bi se riješile gambuzije, počele isušivati močvare, kaže Brana.
Posebno napominje da je zabluda i da crvene ribice »baš pašu« u močvarna staništa: »Za crvene ribice neupućeni misle da će im uljepšati lokve, no istina je da one jedući sve uništavaju lokvu i remete ekolanac. Lokve uz prisustvo crvenih ribica i gambuzije ubrzo postaju obične kaljuže«.

Uz opasne »ribice« najveći neprijatelj lokvama i njihovom ekosustavu su ljudi. Zbog neznanja, a nerijetko i bahatosti, zatrpavaju lokve, što je zakonom kažnjivo. Posljednji prijavljeni slučaj dogodio se baš za našeg posjeta. Ispod Boljunskog polja, nakon rekonstrukcije ceste, sav građevinski materijal iskipan je u periodično plavljenu lokvu. Saznajemo da ovakvih primjera, srećom, nema mnogo, no nije naodmet podsjetiti da je kazna za nemar poprilična. Za poduzeća iznosi od 25 do 200 tisuća kuna, a za pojedince od sedam do 30 tisuća.

Uz ljude i životinjske predatore, najčešći uništavač ili zagušivač lokvi je i biljka rogoz koja uzima velike količine vode i sasvim iscrpljuje močvarna staništa.

Loš zakon o zaštiti vodenih staništa

Na samom početku jedini borci za očuvanje močvara bili su znanstvenici, koji su imali najbolji uvid u biološku vrijednost takvih područja. Njima su se potom pridružile i brojne ekološke udruge. Da razloga za alarm ima, govori i činjenica da je 2. veljače proglašen Svjetskim danom močvarnih staništa.
- Općenito gledajući, stanje močvarnih, odnosno vodenih staništa u Istri nije bajno. Primjera radi, spomenimo samo da je u posljednjih stotinu godina na ušću Mirne izumrlo čak petnaest biljnih vrsta. Također, zelene puči danas se mogu vidjeti samo na Čepićkom polju i u dolini Raše, dok lopoč, simbol močvara, sada obitava samo na Čepićkom polju i u nekolicini lokvica, kaže Brana i upozorava da je, primjerice, i barska kornjača danas jedna od ugroženijih vrsta u Istri.

Smatra da je zakonom loše određeno koja se vodena staništa mogu staviti pod zaštitu. »Prema zakonu, svako vodeno stanište veće od 0,01 hektar može se staviti pod zaštitu. Međutim, pitanje je što s onim močvarnim staništima manjim od propisanih gabarita, a koja su od iznimne važnosti po biološku raznolikost, staništa su mnogih biljnih i životinjskih vrsta, poput lokve Cerovica«, pita se Brana.

 

Ramsarska konvencija - reakcija na ubrzani nestanak močvara

Godine 1971. u iranskom gradu Ramsaru donesena je konvencija s ciljem zaštite močvara kao staništa močvarnih ptica. Do danas je Ramsarsku konvenciju potpisalo 116 država i njome je zaštićeno više od sedam milijuna četvornih kilometara, a ta se površina iz dana u dan povećava. Na sastanku članica konvencije 1999. godine doneseni su zaključci koji obvezuju svaku od zemalja potpisnica, ali i one koje to još nisu učinile. Među ostalim u zaključcima stoji da treba poboljšati suradnju s međunarodnim udrugama, ali i s lokalnim stanovništvom radi bolje zaštite močvarnih područja.

Nadalje, potrebno je sačiniti popis ramsarskih područja u svim državama, bez obzira na to jesu li potpisnice konvencije, i u njega unijeti osnovne hidrološke, biološke i ekološke posebnosti svakog područja, a popis treba služiti ne samo na nacionalnoj i regionalnoj, već i na globalnoj razini. Naposljetku, potrebno je proširivati popis močvarnih područja i njihovu zaštitu da bi se što bolje i više očuvala krajobrazna i biološka raznolikost. No, da bi se pojedine močvare našle na ovom popisu i tako postale prirodno dobro čitavog svijeta, moraju zadovoljavati određene kriterije.

 

Foto: Lokva Cerovica u općini Raša, kod naselja Škitača

lokva močvara skitača Ornitološki rezervat Palud ramsarska područja slavno brana raška dolina lopoči

---