S.O.S. za posljednje vodenice na Mirni
17.5.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Mlinovi vodenice stoljećima su mljeli pšenicu i kukuruz. Voda je veselo žuboreći pokretala vanjski kotač, a preko osovine unutarnje kolo i kamene žrvnjeve. Vodenice su odavno zamijenili električni mlinovi. Na mlinarsku prošlost istarskog sjevera, prebogatog vodom, podsjeća tek nekoliko sačuvanih vodenica, pravih bisera.
Danas je nemoguće znati točan broj vodenica, jer su se one kroz povijest gradile na svakom potoku koji je barem u jednom dijelu godine imao vode. Građene su od kamena i drva, slamnatog su krova, pa su ih jače bujice lako uništile. Na sigurnijim mjestima riječnog korita gradili su se veći mlinovi i ti su dijelom sačuvani.
U gornjem i srednjem toku najduže istarske rijeke Mirne i njenim pritocima, procjenjuje se, svojevremeno je bilo šezdesetak vodenica. U Istarskom razvodu, u 13. stoljeću spominje se mlin Stopnjak, u sljedećem stoljeću mlin Podgrota, oba nedaleko od Istarskih Toplica, a u 15. stoljeću mlin u Rušnjaku, također na Mirni. Buzetski dekan i novigradski biskup Tomasini pak 1650. godine navodi da je samo od izvora sv. Nicefora, neposredno kraj crkve sv. Ivana, do njegova utoka u Mirnu na oko 1.500 metara dužine radilo 18 vodenica. Većina mlinova imala je po dva žrvnja, i to črni i bijeli, na Minjeri ispod Sovinjaka bilo ih je tri, a najviše ih je, čak šest žrvnjeva, imao mlin Podgrota u Svetom Stjepanu.
Krajnji čas za zaštitu
Na sjeveru Istre u funkciji je samo još jedna vodenica, ona u Mlinima. Jedna je obnovljena u Kotlima, a još ih je nekoliko djelomično sačuvanih. Krajnji je čas da se zaštiti uspomena na djelić ne tako davne prošlosti.
Buzetski Odbor za zaštitu spomenika kulture i revitalizaciju povijesnih jezgri pokrenuo je inicijativu za izradu strategije zaštite i očuvanja mlinova vodenica na rijeci Mirni i njenim pritocima. Projekt obnove i zaštite vodenica pripremit će se i kandidirati za sredstva pretpristupnih fondova Europske unije. Planira se raspisivanje javnog poziva vlasnicima zainteresiranima za obnovu mlinova.
Obnovu preostalih mlinova na Mirni i pritocima u više su navrata predložili HNS-ovi vijećnici. Poglavarstvo je sredinom prošle godine razmatralo zamolbu Darija Ugrina iz sela Mlini koji je zatražio pomoć za popravak krova obiteljskog mlina. Radi se o objektu u privatnom vlasništvu pa je gradski Odbor zatražio mišljenje Poglavarstva, koje je predložilo izradu strategije.
Mr. Božo Jakovljević, predsjednik buzetskog Odbora za revitalizaciju povijesnih jezgri, dovršava povijesni prikaz vodenica i njihova značenja u životu mjesnog stanovništva, što će biti osnova za izradu strategije zaštite i očuvanja mlinova vodenica na Mirni. »Odbor će razmotriti povijesnu analizu i izraditi smjernice o daljnjem tijeku projekta obnove i očuvanja mlinova u koji će se eventualno uključiti etnolozi i drugi stručnjaci«, rekla je pročelnica gradskog Odjela za društvene djelatnosti Elena Grah Ciliga.
- Kada je riječ o očuvanju i zaštiti mlinova, onda se može čuvati i štititi ono što postoji, a postoji samo još u Kotlima i Mlinima. Obnova pak podrazumijeva osposobljavanje unutarnjeg i vanjskog postrojenja da bi se u mlinovima moglo mljeti žito. Koja god strategija bude prihvaćena, treba je donijeti što prije, jer danas možemo govoriti o obnovi ne više od pet mlinova, a za koju godinu možda i manje. Jednostavno i ovih nekoliko mlinova će se srušiti pa je zadnji čas da se zaštite i očuvaju, kaže Jakovljević. Najhitnija i najjeftinija mjera bila bi podržati napore i želje stanovnika sela Mlini da obnove svoje mlinove.
Na Rečini u Kotlima gornji je mlin, zvan i Cvekov malin, srušila nabujala rijeka, no donji je mlin, malin od Šampatića, koji je priljubljen uz kamenu stijenu i tek kozjom stazom dostupan, proteklih godina rekonstruiran. Za sufinanciranje obnove Šampatića mlina, prije jedanaest godina Ministarstvo kulture odobrilo je 40 tisuća kuna. Otad je promijenio vlasnika i u posjedu je agencije za promet ambijentalnim nekretninama u istarskoj unutrašnjosti. Obnovljeni mlin star više od 400 godina, smješten na slapovima gornjeg toka rijeke Mirne, okružen s 3.000 četvornih metara atraktivnog zemljišta, prodaje se za 150.000 eura.
U Svetom Ivanu sačuvani tek mlinarski stanovi
Na izvorištu Mirne nalazili su se veliki mlinovi, protok vode bio je i od 200 do 2.000 litara u sekundi. Kod izvora sv. Nicefora (Bulaž-Vraćak), uz Aru, bilo je najviše mlinova. No, kada su Talijani 1931. godine započeli gradnju Istarskog vodovoda, četiri mlina u zaštitnoj zoni otkupili su i srušili. Izvan tog prostora tada su ostali mlinovi Antuna Cerovca, Ernesta Gregorovića, Franje Mariona, Matije Flega, Josipa Cerovca i Franje Fabijančića.
Vlasnici mlinova nizvodno od Istarskog vodovoda do Mosta dobili su samo odštetu za gubitak vode koja je ranije pokretala njihove mlinove. Za dobivenu odštetu, kaže Jakovljević, mogli su kupiti nešto stoke i zemlje, ali su se ubrzo njihovi prihodi izjednačili s onima drugih seljaka, a mlinovi su prestali raditi. Sačuvani su stambeni prostori mlinara, a ostatke mlinova doslovce je odnijela voda. Svaka je poplava odnijela ponešto, a velika poplava 1994. uništila je zadnji mlin Antuna Flega Brkana.
Mlin obitelji Marion, kaže današnja vlasnica zgrade 67-godišnja Valerija Marion, radio je do 30-ih godina prošlog stoljeća. Talijani su, veli, tada uzeli vodu za potrebe vodovoda.
- Moj svekar je pričao da su imali mlin i mljeli žito i kukuruz. Kada sam ja došla u Sveti Ivan, više nije bilo ni unutarnjeg ni vanjskog kola, vidjela sam ih samo na televiziji, sjeća se gospođa Marion.
U Svetom Ivanu, uz Aru, šest je nekadašnjih stambenih zgrada mlinara adaptiranih u stambene ili poslovne prostore, no nema ni traga unutrašnjih ni vanjskih postrojenja. Na mlinarsku prošlost tog dijela buzetskog kraja podsjećaju tek kameni žrvnjevi kao ukras u dvorištima.
U Mlinima sačuvane autentične vodenice
Najviše je, čak pet vodenica u pograničnom zaseoku Mlini, na Sopotu, odnosno Ari. U Mlinima su sačuvane autentične vodenice, a zbog dovoljne količine vode postoji mogućnost da se u prvoj fazi planira popravak krova i zidova mlina, potom i rekonstrukcija mlinskog mehanizma, tako da se u mlinu može mljeti žito jer je onda to prava stvar, ističe Jakovljević.
Jedini mlin koji još uvijek može mljeti žito je onaj Antona Fantiniča, no on ne radi jer je njegov vlasnik u poodmakloj dobi, kažu susjedi. U Mlinima su podijeljenih mišljenja i o tome je li mlin na slovenskoj ili hrvatskoj strani. Stari mlinar nije bio raspoložen za pokazivanje unutrašnjosti svoga mlina. Razgledali smo zato vodenicu Darija Ugrina koja je u dosta lošem stanju, a Ugrin ju je sam počeo polako sanirati.
- Zatražio sam od Grada Buzeta da mi barem pomogne sanirati krov. Napravio bih mlin kakav je nekad bio da se ne izgubi stara tradicija, kaže Ugrin.
Na Mirni velike vodenice
Mlinovi na Mirni ubrajali su se u velike vodenice. Uz mlin nalazio se stan i gospodarstvo mlinara. Uređenim koritom (arom) voda se dovodila do mlina. Dizale bi se zapornice (portele) pa je voda dolazila na vanjski kotač, pokretala lopate na kotaču, a preko osovine i unutarnje kolo te kamene žrvnjeve. Žito se sipalo u grot napravljen od mekog drveta te kroz usko grlo ulazilo u škatulu koja se tresla i rasipala žito kroz rupu gornjeg žrvnja, ono bi potom dolazilo među žrvnjeve i tu se mljelo u brašno.
Svi mlinovi na izvorištu Mirne radili su tijekom čitave godine. Ljeti su se zbog manjih količina vode mlinari dogovarali o redoslijedu mljevenja. Voda izvora Vraćak, danas kaptiranog za Istarski vodovod, pokretala je desetak mlinova. To su prvi strojevi pokretani snagom vode, prva buzetska industrija: mlinovi su bili prve tvornice, a mlinari prvi industrijalci.
Igra na ruh
Prema narodnoj predaji, vlasnici vodenica, mlinari vodeničari iz Svetog Ivana začetnici su mlinarske igre na ruh koja potječe još iz doba nastanka Sinjske alke. Među vlasnicima deset vodenica postojala je jaka konkurentska netrpeljivost, pa su jedan drugome pokazivali rogove. Vodeničari su se jednom našli zajedno u maškarama i u znak pomirenja za večeru pojeli ovna. Nakon jela netko je svom snagom bacio rogove pojedenog ovna i zahtijevao da se prestanu bosti rogovima. Mlinari su prihvatili i od tada postoji igra bacanja roga na Pepelnicu.
Klenovi i mrene za gladne mušterije
Mlinari na izvorištu Mirne smatrani su ljudima koji žive u blagostanju, a za tadašnje su vrijeme bili vrlo poduzetni. Ivan Ošo iz Svetog Ivana kaže da je njegov djed imao mlin koji je radio do otprilike 1929. godine. Tada su Talijani započeli s izgradnjom vodovoda. Otkupili su četiri mlina, vlasnicima dali odštetu za izgradnju novih kuća, a mlinove porušili.
Zanimljivo je da su Frlani, što je nadimak obitelji Ošo, porijeklom iz talijanske pokrajine Furlanije, imali vodu iz bočnih izvora koja je išla na glavno korito. Imali su »by-pass« kojim je voda išla u vrt, u lokvu koja je imala ustave s mrežama. Ispod vanjskog kotača uvijek se nalazila vrša za ribe. U blizini mlinova bilo je brašna i samim time mušica, a gdje su mušice, tu je riba. Višak ribe iz vrše prebacivao bi se u lokvu pa su Ošetovi uvijek imali svježe klenove i mrene. Žito se donosilo s čitave Buzeštine i Ćićarije i ponekad se na brašno čekalo cijeli dan, a gladne mušterije, Ošetovi bi počastili.
- Onaj tko je nudio nešto za pojesti, imao je više klijentele koja bi se ponovo vraćala upravo kod njega, kaže Ošo.
Napisala Gordana ČALIĆ ŠVERKO
Snimio Eduard STRENJA
Foto: Vodenica u Kotlima, poznata kao malin od Šampatića, stara je 400 godina
Vodenice rijeka Mirna spas mlin tradicija Istra
