Simboli radišne Labinštine
28.11.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Mladi umirovljenici bili su jedni od vjernih pratilaca rudarenja na Labinšćini, gdje je posljednji ugljenokop, onaj u Tupljaku, zatvoren potkraj 1999. godine. Tada je umirovljen veći broj rudara za koje nije bilo posla, a podosta njih imalo je tek nešto više od 40 godina. Za takvim prijevremenim umirovljenjima posezalo se u pravilu za teških kriza u ovdašnjim rudnicima, kada se nije znalo što s viškom rudara, a jedan od takvih ciklusa odvijao se početkom sedamdesetih proteklog stoljeća, kada je prijetilo ubrzano zatvaranje labinskih rudnika zbog krize uvjetovane smanjenom potražnjom ugljena prebogatog sumporom i poznatog po snažnoj radijaciji.
Takav »recept« zbrinjavanja prekobrojnih zaposlenika, u pravilu kao posljedica krive i loše gospodarske politike, zbio se i početkom devedesetih, kada su se u cijeloj Hrvatskoj dokupom radnog staža ljudi u najboljoj radnoj dobi tjerali u mirovinu. Alternativa je bio - zavod za zapošljavanje.
Kod rudara je dodatna olakšica za brz odlazak u mirovinu bio beneficirani radni staž, po kojem se za silazak u jamu dobivalo do četiri mjeseca dodatka, a u igri su bile i invalidske mirovine.
Kako se s malom mirovinom nije moglo prehraniti obitelj, s nerijetko podosta djece, mladi umirovljeni rudari postali su vrijedna radna snaga za rad na crno, najčešće u građevinarstvu, pogotovo što su bili vični mnogim poslovima.
Postojale su prave radne brigade umirovljenika koje su legalno, putem ugovora o djelu, radile u cementari, vapnari, komunalnom poduzeću ili bile stražari u turizmu. U to je vrijeme, pogotovo nakon početka realizacije programa supstitucije rudarenja, zaposlenost na Labinšćini bila velika, pa je i potražnja za bivšim rudarima, radišnim i skromnim, bila velika. U ono se vrijeme prepričavala šala da je Matija Vlačić Ilirik, čija je skulptura, rad Mate Čvrljka kod crkve Sv. Kuzme i Damjana u podnožju starog Labina, svojim perom njima upisivao nadnice iliti žurnade!
Danas puše neki drugi vjetar, koji je otpuhnuo mlade umirovljenike, među kojima su prednjačili rudari, pa se u mirovinu sve češće odlazi nakon šezdesete, nakon čega nema ni snage ni volje za nastavak dopunskog rada, bez obzira na više nego skromne mirovine.
Na brojnim labinskim gradilištima još radi pokoji rudarski umirovljenik s kraja proteklog stoljeća, kao spomen na konac višestoljetnog rudarenja na ovim prostorima. Kako mladi Labinjani bježe od teškog i slabo plaćenog građevinskog posla, nestankom te kategorije aktivnih umirovljenika ovdašnji će građevinski poduzetnici imati još više glavobolja s manjkom građevinara.
Marijan Milevoj
Labinština rudarenje Marijan Milevoj Mate Čvrljak život povijest