ROCKUMENTARY GROOVE: DAN TREĆI

Treći dan, odnosno treća noć Rockumentary Groovea u sklopu Art & Music festivala u kinu Valli ponudio je dvije glazbene priče iz dvije, mogli bismo slobodno reći ne baš uobičajene perspektive. Iza »Sonic Youth: Sleeping Nights Awake« stalo je čak sedmero srednjoškolaca okupljenih u projektu Moonshine iz Renoa gdje su Sonic Youth održali koncert 4. srpnja 2006. na kojem su promovirali album »Rather Ripped«. Dečki i cure hrabro su stali ispred bine, ali i zašli i iza nje te popričali sa svima, od članova benda do prateće ekipe i obožavatelja. Upravo su ti razgovori ono što će film učiniti zanimljivim i nekom tko nije fan Sonic Youtha, jer njihovu na trenutke košmarnu glazbu baš i nije lako slušati. Tim više što kamera u filmu nikada ne miruje, vječito se trese što se ponekad čini namjerno, u skladu s ritmovima i stroboskopskim svjetlom na koncertu. Članovi benda se ponekad prema mladim filmašima odnose malo podcjenjivački, ali dečki i cure znaju postaviti pametna pitanja i na njih dobiti prave odgovore. Tako smo doznali da su Sonic Youth na jednom koncertu odsvirali čak 35 minuta završnice pjesme »Expressway« kako bi izbacili svu lošu vibru koja se nakupila u njima te vidjeli 35-godišnjeg oca, s tetovažom grupe na nozi, koji je na koncert doveo svoju kćer.

 

 

»Queens of Sound« pogled je na reggae i dancehall glazbu na Jamajci iz isključivo ženske perspektive. Desetak, što glazbenica, što novinarki, što aktivistica, priča o tome kako se žene snalaze u ovoj iznimno produktivnoj i profitabilnoj glazbenoj industriji u kojoj čine tek 12 posto. Reggae je nešto što je unikatno za Jamajku, bez reggaea Jamajke ne bi ni bilo, slažu se sugovornice redateljice Sandre Krampelhuber. Marcia Griffiths, Tanya Stephens, Jade Lee, Queen Omega, Queen Ifrica, Ce'cile, Sasha, Chevelle Franklyn, Lady G, Carolyn Cooper i druge pričaju s kojim se problemima u ovoj glazbenoj industriji i kulturi susreću. Oni nisu svojstveni samo Jamajci - ako glazbenice izgledaju seksi, to će muški prvo primijetiti, zbog čega bi trebale dati do znanja da su i talentirane. Zato se stalno moraju dokazivati, moraju pokazati da su jednako vrijedne kao i muškarci u glazbenom svijetu iako su manje plaćene. U filmu one iznose i svoje stavove o religiji, seksu, posebice o antihomoseksualizmu u pjesmama. Pokušava se dati i jedna filozofija dancehall glazbe koja na mjestima gdje se izvodi služi za opuštanje, ali i natjecanje DJ-a i glazbenica. Sve to u sjeni Boba Marleya čija glazbena ostavština i danas u svijetu svaki dan »zarađuje« brdo para.