Reiskon ili opasno zataškavanje
31.1.2009. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Da bi se zlo otklonilo, potrebno je pronaći uzroke. Robespierre
Riječ je, naravno, o ugroženosti ljudskog zdravlja. Krenimo od činjenica:
- Zdravstveno stanje, posebno u ženskoj populaciji, kod nas i u svijetu, opasno je ugroženo.
- Zabrinjava činjenica što se sustavno zataškavaju negativni rezultati istraživanja toksičnosti i letalnosti pojedinih razvikanih preparata!
- Ne postoji koordinirana akcija odgovornih institucija, te udruga.
- Uz sve to zabrinjavajuća sustavna dezinformiranost javnosti - mediji su gotovo potpuno pasivni na tijek alarmantnih pojava.
- Naslućuju se organizirane mafijaške skupine (interakcija destruktvno-saboterskih elemenata na više razina).
- Korumpiranost zahvaća nova područja, od proizvodnje lijekova, do proizvodnje hrane.
- Nove, visokovrijedne tehnologije, posebno liječenja rane faze najtežih boleština, također se prešućuju, potiskuju, ignoriraju – opstruiraju.
- U Republici Hrvatskoj prijeti GENOCID NAD ŽENAMA.[1]
- Posljedice mogu biti dalekosežne – katastrofalne, sve do samouništenja.[2]
Možda je ipak najbolnija činjenica da sustavno uzmiču kreativne snage: urušavaju se medicinska, farmaceutska, politička i informatička etika, bez izgleda da se stanje (u dogledno vrijeme) popravi. Takva je dekadentna pojava očigledan znak agonije društva i kolapsa ljestvice vrijednosnih sustava.
Nastavno briljantnoj misli Robespierre-a, tragamo za uzrocima.
Paradoksalno je i teško shvatljivo da agonija ljudske vrste počinje s njezinim usponom. Naime, bez obzira na filozofske podjele o podrijetlu čovjeka, naša je vrsta neupitno zagospodarila prirodom. Nekritičkom uporabom vatre, a posebno razvojem i zlouporabom opasne tehnologije, od alkemije do genetskog i bioinženjeringa, započelo je sustavno uništavanje drugih vrsta, ali i prirodnih resursa. Povećanjem stope rasta populacije, te produženje životnog vijeka jedinke, ugrožena je i – sama naša vrsta. Ugriz egoizma otvorio je smrtonosnu ranu nas samih.
Uporaba vatre u tzv. pirotehničkoj eri, donijela je, uz neupitnih blagodati, potpuno pogrešnu prehranu! Naime, termičkom obradom uništeni su najbolji sastojci, a pojavila se skrivena opasnost na tanjuru – zasićene masne kiseline. Gotovo istodobno čovjek je počeo uništavati tlo, te u tzv. demestikaciji dramatično mijenjati, selektirati i reducirati druge vrste.
Životinje, koje ljudi koriste za svoju prehranu, ovise o hrani koju primaju od – čovjeka, Ta je hrana već zagađena, pa je prirodna pojava da su i životinje počele gubiti vlastiti imunitet i počele obolijevati. Životinje koje koristimo za prehranu postepeno gube vrijedne sastojke – na taj način neupitno obolijevaju i ljudi. Zatvara se jedan pakleni krug.
Vatra je, naravno, omogućila seobe naroda i sjedilački načinu života. Uz nju se razvilo graditeljstvo, a ono je dodatno pridonijelo uništavanju šuma i zelenih područja, te sustavnoj eroziji okoliša. Opasno je ugrožen je život to svih vrsta, nažalost, i nas samih.
Što je REISKON?
Vjerojatno ne postoji bolji pojam od - povratka prirodi! Međutim, sama pomisao da nemamo druge alternative osim dramatične promjene našeg ponašanje, graniči s utopijom. Je li uopće moguće promijeniti naše konformističko, grabežljivo, rušilačko i suludo ponašanje? Ne samo da je moguće, nego i nužno.
Znanstvene vizije, što je logično, ukazuju na naše ogromno znanje i iskustvo, te predlažu korištenje umijeća na bolji, racionalniji način. Pri tome se najčešće zaboravlja da društvene pojave nisu jednoznačne ili usamljene, već su međusobno isprepletene i povezane.
Reiskon pretpostavlja prividan povratak na početak, ali uz korištenje našeg prošlog i sadašnjeg duhovnog bogatstva: znanja, iskustva, umijeća i kreativnih iskoraka. Promjene donose novi ljudi, a neki se pomaci već osjećaju – nazivamo ih osvješćenje.
Istini za volju, te su promjene vrlo spore, a prema nekim autorima scenarija budućnosti – zakašnjele. Prevladavaju tamni scenariji… Pod lupom su pojmovi poput: društveni poredak, globalizacija, tržište, profit, kapital, podjela rada, održiv razvoj… Na sceni je preispitivanje i redefiniranje vrijednosnih sustava.
Zaključno
Pritišću nas sve veći problemi. Odgovore na njih nude – novi, kreativni i visoko etički ljudi. Informatička era je otvorila nove komunikacijske putove. Znanje više nije privilegija pojedinaca ili skupina. Nova znanja otvaraju nove vizije, duhovna obzorja. Osvješćeni pojedinci i skupine više nisu pasivni promatrači urušavanja vrijednosnih sustava.
Reiskon ili okretanje prirodi - nisu fraze. Mi smo odgovorni za našu budućnost.
Karlo Šoštarić
reiskon zataškavanje priroda hrana život