Prstenovanje ptica u Paludu, najvećoj istarskoj močvari

Prstenovanje ptica u Paludu, najvećoj istarskoj močvari

18.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Svaka ptica svome jatu leti, ali kojim putem? Gdje je njihov krajnji jug? Do odgovora na ova i slična pitanja dolazi se promatranjem i prstenovanjem ptica. Koliko se mijenjaju uvjeti života na zajedničkom nam planetu, vidljivo je i po ptičjim migracijama. Ornitolog Robert Stelko, nadzornik javne ustanove Natura Histrica, prstenovao je na tisuće ptica koje prelijeću Palud, ali i druga staništa u Istri otkako je prije pet godina položio stručni ispit. Najveća istarska močvara s 210 hektara površine, Palud - Palu', značajna je ptičja postaja na putu prema Africi i drugim manje poznatim staništima. U raskrčenom procjepu između šaša i trstike razapeta je tanka mreža kojom se love sitne ptice. Vabilica, snimak s ptičjim cvrkutom, privlači male letače putem zvučnika.

 

Privukla je i nas. - Trebali ste doći kada je bila mirna večer. Ulovili smo jako puno ptica i prstenovali ih. Danas je vjetar, mreže se pomiču pa su vidljive pticama, veli Stelko. No ni ta večer nije prošla bez ptica: siva i crnokapa grmuša, trstenjak cvrkutić, žuta pastirica, muharica, smeđoglavi batić i lastavica neke su od ulovljenih vrsta. Sve su one sada »oženjene«, dobile su prsten na nozi s brojem koji pokazuje gdje su uhvaćene. Kada stignu svome jugu, možda će neki drugi ornitolog prepoznati njihov put. Ovih je dana Stelko imao i pomoć. Apsolvent biologije iz Beča Benjamin Seaman ponudio je pomoć zajedno sa svojom djevojkom Laurom Magenu. - Godinama tražim nekog tko bi bio zainteresiran za ovaj posao, ali interesa kod naših mladih nema, žali se nadzornik. Zajedno odlazimo do mreže.

 

Ptiće uhvati za noge i lagano ih oslobodi iz nje te ih stavlja u pamučnu vrećicu. »Pogledajte natpis na vrećici za naše ptice, Pierre Cardin. Dobro ih tretiramo«, šali se Stelko. Nakon kratkog »mraka« ptica dobiva prsten i odlijeće. Seoba ptica počinje već početkom kolovoza. Prvo krenu one mlade. Kada nauči letjeti i samostalno tražiti hranu, ptić mora napustiti obitavalište roditelja, pa promjenom staništa počinje selidbu prema jugu. Tamo gdje hrane ima dovoljno kao na Paludu neke se i zadržavaju. Sada je tu već šest vrsta pataka koje sele krajem rujna. Otkako je uništeno stanište ptica u dolini Mirne, glavno je ptičje raskrižje ova močvara osam kilometara južno od Rovinja. Kada se Palud zamrzne, liske i patke odlete u neko drugo stanište.

 

Globalno zatopljenje utječe na zadržavanje ptica. Primijećeno je da se sada na Paludu gnijezde neke vrste koje su prije migrirale, kao što je setia ceti - svilorep, čapljica vojak i druge. Ptice pri seobi prate kopno, pa je sljedeća važna postaja prije »velikog mora« rt Kamenjak. To mjesto je kao lijevak kamo stiže sav ptičji svijet koji seli. Kada je na Paludu počelo prstenovanje ptica prije pet godina, odmah je zabilježeno sedam novih vrsta, mahom malih ptica - raznih vrsta trstenjaka, muharica, cvrčaka. To su ptice koje se mogu utvrditi tek kad ih se uhvati jer su male, brze i lete nisko u trstiku. Ove je sezone Stelko zajedno s kolegom iz Rijeke na Paludu prstenovao oko 800 ptica i zabilježio 30 vrsta. To ni nije tako puno jer su lani na Kamenjaku obilježili 2.600 primjeraka, a pored toga i mnoge prelete. Stelko je pronašao i jednog velikog trstenjaka s prstenom varšavske centrale te po jednog palčića i sivu grmušu s prstenom zagrebačke centrale. Siva grmuša je pjevica koja u Istru dolazi isključivo migrirajući. Gnijezdi se sjevernije u Zagorju i Slavoniji, a putuje svojem jugu. Močvara bi mogla biti jedna od zanimljivijih postaja za promatranje ptica budući da ima 217 zabilježenih vrsta. Stoga Palud ima status posebnog ornitološkog rezervata. Dolaze li promatrači, pitamo Stelka.

 

- Tu i tamo stigne poneki. Pravih promatrača ptica nema previše, što je šteta. To su gosti koji čuvaju prirodu i ne narušavaju red. Previše je onih drugih koji dolaze s morske i kopnene strane, ostavljaju otpad i uništavaju okoliš. U Europi ima sigurno 20 do 30 milijuna ljudi koji se bave promatranjem ptica i odlaze na njihova staništa. Turistički djelatnici još uvijek nisu znali približiti se takvoj publici i ponuditi joj ovaj zanimljiv proizvod, rekao je.

 

Ptice koriste geomagnetsko polje




Među pticama nalazimo najveće svjetske putnike koji letom bez tehničkih pomagala prevaljuju tisuće kilometara, često bez odmora. Pri tome vrlo precizno pogađaju polazne i odredišne destinacije. To im omogućuje kompleksan sustav osjetila koja razumiju Zemljin reljef, položaje zvijezda i Sunca, ali i Zemljino magnetsko polje, doznajemo od Davora Čikovića, stručnjaka zagrebačkog Zavoda za ornitologiju.

Još nije potpuno jasan sustav receptora kojim ptice osjećaju geomagnetsko polje, no sasvim jasno je dokazano da ga ptice osjećaju i koriste za navigaciju. Promjene u magnetskom polju, kako su pokazali eksperimenti, uzrokuju adekvatne promjene u ponašanju ptica. Također je utvrđeno da male promjene intenziteta magnetskog polja (od 10 posto) uzrokuju dezorijentaciju i da pticama treba oko tri dana da se prilagode novoj jačini polja. Ptice su osjetljive na ekstremno slaba magnetska polja (10-7 do 10-9 gausa) što odgovara fluktuacijama Zemljinog magnetskog polja uzrokovanim primjerice Sunčevim pjegama. Takve fluktuacije uzrokuju dezorijentaciju ptica koje migriraju noću (većina vrsta vrapčarki).

Utjecaj pogreške pri orijentaciji različito se manifestira kod pojedinih vrsta. Pri tome su najviše ugrožene one koje se u dugačkim etapama leta sele na velike udaljenosti, a za odmor pri selidbi i obnovu energetskih zaliha potrebna su im močvarna staništa kakvih ima malo. Magnetski »kompas« ptica ne tumači Zemljin magnetizam u smislu sjever-jug, već samo u smislu ekvator-pol, pa eventualni slučaj zamjene magnetskih polova, što se događalo u geološkoj prošlosti, ne bi trebao utjecati na orijentaciju ptica, doznajemo od ornitologa Čikovića.



prstenovanje Palud močvara magnetski kompas ptice
Putujmo.net - portal za sve koji vole putovati