Projekt »Boulby« rudarska konkurencija CERN-u
29.9.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Iako oči svih svjetskih znanstvenika - i ne samo njih - gledaju prema tunelu ispod francusko-švicarske granice, odnosno grandioznom CERN-ovom projektu Velikog hadronskog sudarača (LHC), u jednom se napuštenom britanskom rudniku postavljaju ista pitanja kao i u Ženevi. Odgovori bi, međutim, iz Britanije mogli stići puno ranije. Znanstvenici sa sveučilišta u Edinburgu i Londonu, uz pomoć kolega iz SAD-a i Rusije, u najdubljem engleskom rudniku Boulbyju dovršavaju pripreme za početak projekta koji bi mogao ukrasti LHC-u barem mali dio slave. Ukoliko projekt »Boulby« dođe do željenog cilja, znanstvenici koji na njemu rade trebali bi riješiti jednu od najvećih zagonetki moderne astronomije: locirati takozvanu »materiju koja nedostaje« - tamnu tvar za koju se vjeruje da prožima čitav svemir.
Poznato je, naime, da svemir sadrži mnogo više od onoga što se može detektirati teleskopom: okom je vidljivo da se galaksije koje bi se trebale raspršiti svemirom drže okupljene u grupama. Zaključak koji se već neko vrijeme nameće u znanstvenim krugovima jest da u galaksijama i između njih postoji određena masa, a koja stvara dodatnu gravitaciju te ih time sprečava da se rasprše. Što je doista tamna tvar, još nije poznato. Dvije glavne struje u predviđanju prirode tamne materije pretpostavljaju postojanje ili dva oblika iste, ili dvije teorije o njezinu postojanju - teorija »Macho« (teorija muškarčine) i teorija »Wimp« (teorija mamine maze). Prema prvoj, tamna tvar su nestala velika nebeska tijela, poput ugašenih zvijezda, koja stvaraju golema gravitacijska polja. Međutim, detaljna astronomska istraživanja dosad nisu pružila nikakve dokaze u prilog ovoj tezi.
Prema drugoj, tamna tvar su subatomske čestice koje gotovo nikada nisu u interakciji s česticama koje tvore cijeli vidljivi svemir. Kako ju ne mogu detektirati teleskopima, a ni putovati dovoljno duboko u svemir da bi ju na licu mjesta pokušali opisati, znanstvenici pokušavaju stvoriti tamnu tvar na Zemlji, točnije čestice koje ju sačinjavaju. Zeplin-3, akcelerator koji se nalazi na dnu rudnika, trebao bi ih - baš kao i LHC - eventualno moći proizvesti.
- Iznimno smo zadovoljni testiranjima koje smo dosad provodili, rekao je britanskim medijima jedan od znanstvenika koji vodi projekt, Alexander Murphy. Kaže da će testiranja nastaviti tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, nakon čega projekt treba ući u puni zamah.
- Uz malo sreće, mogli bismo detektirati čestice tamne tvari u roku od godine dana, kaže Murphy. A to bi, pogotovo u usporedbi sa Ženevom, bio veliki uspjeh. Iako očekuju slične rezultate, svaka paralela između CERN-a i Boulbyja zorno pokazuje golemu razliku između ova dva projekta, prvenstveno u veličini. Boulby se gradio »samo« deset godina i tuneli koje zauzima njegov akcelerator opsega su prosječne linije londonske podzemne željeznice. Zeplin-3 velik je, pak, poput prosječnog ormara - neusporedivo manji od LHC-a.
Iako rudnik, koji je u jednom dijelu još uvijek aktivan te iskapanja traju, možda i nije najbolje mjesto za iznimno osjetljive instrumente, znanstvenici kažu da zapravo nisu imali previše izbora. Naime, kozmičke zrake stalno bombardiraju Zemljinu površinu različitim česticama. Njihov učinak je pritom potpuno bezopasan za ljude, ali ne i za znanstvena istraživanja.
Čestice prolaze kroz ljudsko tijelo te dopiru do određene dubine i u Zemljinu koru. Jedino je na dubinama većima od nekoliko desetaka, pa čak i stotina metara, moguće neometano tražiti tamnu tvar - do tamo čestice ne dopiru pa su i rezultati ispitivanja neovisni o ovim smetnjama.
- Svaki put kada idemo raditi na akceleratoru moramo - baš kao i rudari - obuti čvrste čizme, sigurnosnu opremu i staviti šljemove sa svjetiljkama na glave. Pritom se, na putu do akceleratora, pokušavamo ne izgubiti u silnim hodnicima što su ih rudari generacijama kopali prije nas. Nije baš tako glamurozno kao u Ženevi, ali vjerujemo da naši rezultati neće biti ništa lošiji od njihovih, zaključio je Murphy.
Le Monde: Umjetna oplodnja kod starijih žena
Jedna je Francuskinja nedavno, u dobi od 59 godina, rodila troje djece. Ova je vijest u francuskim medijima ponovno otvorila debatu o trudnoći u kasnijoj životnoj dobi, ali i o takozvanom »oplodnja-turizmu«. Žena, čiji identitet nije dostupan javnosti, azijskog je podrijetla, a na tretmane umjetne oplodnje je u nekoliko navrata putovala u Vijetnam. Porod je obavljen carskim rezom u bolnici Cochin u Parizu, a novorođenčad - dva dječaka teška 2,1 i 2,4 kilograma te curica teška 2,3 kilograma - u izvrsnom je stanju.
Ipak, stručnjaci za umjetnu oplodnju upozoravaju da se ovaj slučaj ne bi smio uzimati kao dokaz u korist uspješnosti tretmana umjetne oplodnje kod starijih žena. Kako je u Francuskoj na snazi zakon kojim se sprečava umjetna oplodnja kod žena starijih od 42 godine, sve se više Francuskinja odlučuje na putovanja u zemlje u kojima su ovakvi tretmani ne samo mogući, nego i osjetno jeftiniji nego u njihovoj zemlji.
Međutim, ovakve odluke nemaju uvijek pozitivan ishod - jedna je 44-godišnja Parižanka zanijela umjetnim putem u Grčkoj, ali je zbog komplikacija nakon poroda pala u komu u kojoj se nalazi od lipnja.
- S mogućim komplikacijama prilikom i nakon trudnoće žena se može nositi do svoje 42. ili 43. godine života. Sve nakon toga je lutrija jer ljudsko tijelo naprosto nije sposobno u tim godinama izdržati takve napore i promjene, komentirao je ovaj slučaj profesor René Frydman, medicinski »otac« prvog francuskog djeteta iz epruvete.
Science: I čimpanze suosjećaju
Kao što se ljudi - ako imaju sreće - od napornog radnog dana ili neugodne svađe najbrže oporavljaju zahvaljujući zagrljaju i riječima utjehe, tako se i čimpanze međusobno tješe nakon fizičkih okršaja.
Ljubljenje, grljenje te slične izmjene nježnosti uočili su, proučavajući tijekom 18 mjeseci dvadeset i dvije odrasle čimpanze, znanstvenici sa Sveučilišta u Liverpoolu. Sukobi - od zaplašivanja i vikanja pa sve do krajnje agresivnih fizičkih okršaja - su se događali zbog različitih razloga, poput hrane, pristupa ženkama, ali i krajnje trivijalnih stvari kao što je raspored sjedenja u grupi. Nakon više od polovice ovakvih sukoba, a zabilježeno ih je točno 256, treća životinja koja ne bi bila uključena u sam sukob došla bi pružiti utjehu jednom od aktera. Znanstvenici vjeruju da ovakvo ponašanje kod majmuna ima isti učinak kao i kod ljudi - pomaže trenutačnom smanjenju stresa nakon neugodne situacije. Iako je pružanje utjehe uočeno i kod drugih vrsta, poput pasa, ovo je prvi put da je uočeno da se utjeha pruža ne bi li se sudionik okršaja - najčešće žrtva - smirio. Zbog toga neki znanstvenici pretpostavljaju da su čimpanze, barem na nekoj nižoj razini, sposobne za empatiju, emociju koja se dosad smatrala mogućom samo kod ljudi.
Guardian: Britanski učenici nezainteresirani za znanost
Anketa provedena na uzorku od četiri tisuće britanskih učenika i učenica u dobi od 14 godina pokazuje da Britanija gubi godišnje 60.000 potencijalnih znanstvenika. Odnosno, samo deset posto ispitanika kaže da ih znanost na bilo kakav način impresionira, a unutar ovog postotka samo mali dio njih bi se poželio u životu zbilja baviti znanošću. Izvješće koje prati anketu ukazuje da bi glavni krivci za ovakvo stanje svijesti učenika mogli biti loši profesori koji ne samo da ne znaju prenijeti znanje na sljedeću generaciju, nego ne znaju ni motivirati učenike da se sami zainteresiraju za znanost. Studija pokazuje i da interes za znanost među ispitanicima opada kako oni postaju stariji.
Prema nekim prijašnjim istraživanjima, oko 42 posto 9-godišnjaka smatra da je nastava iz znanosti zanimljiva, dok samo 30-ak posto dvanaestogodišnjaka dijeli isto mišljenje.
Boulby projekt crna tvar rudnik Engleska CERN znanost istraživanja
