Park Chan-wook, korejski redatelj nagrađen u Cannesu nagradom žirija za film »Žeđ«
1.6.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Film
Filmovi o vampirima stari su gotovo koliko i sedma umjetnost, prije toga bili su popularni u literarnom obliku i ta popularnost traje do danas. Sigurno je da postoji snažna veza između religije i vampirizima, zla i dobra, pakla i raja, a to su sve ljudima bliske i provokativne teme koje nas uzbuđuju i intrigiraju
Prije pet godina korejski filmaš Park Chan-wook («Simpatija za gospođu Osvetu«, »Ja sam kiborg«) u Cannesu je nagrađen Grand prixom za film »Oldboy«, brutalni i sadistički triler o muškarcu koji se nakon dugogodišnjeg zatvora u kojem skonča potpuno nevin osvećuje svojim tamničarima. Ovogodišnji Parkov povratak u konkurenciju Cannesa ponovno mu je donio nagradu: njegov najnoviji film »Bak jwi« (Žeđ) dobio je nagradu žirija (Jury prize ex equo, zajedno s filmom s »Fish Tank« (Akvarij) Andree Arnold.
Vrlo rijetko se događa da žanrovska ostvarenja budu uvrštena u konkurenciju velikih festivala, a još rjeđe da odnose nagrade, no Park Chan-wook još jednom dokazuje da zna kako srušiti nepisana festivalska pravila. Doduše, za istančana autora snažne vizualne ekspresije, zanatske virtuoznosti i eklektične semantike kakav Park jest, pojam »žanrovskog filma« je rastezljiv, pa je to slučaj i sa filmom »Žeđ«. Riječ je naime o horor drami s romantičnom pričom i crnohumornim elementima koja preispituje odnos pojedinca prema vjeri, Bogu i religiji te postavlja pitanja egzistencijalizma i filozofije života i smrti.
U središtu zbivanja je mladi katolički svećenik, cijenjen i poštivan u malenom gradiću u Koreji, gdje služi u lokalnoj bolnici. Njegov se život okrene naglavačke nakon humanitarne misije u Africi: zaražen nepoznatim virusom svećenik umire pa potom uskrsne, da bi se nakon povratka kući pretvorio u vampira!
Sa slavnim južnokorejskim filmašom razgovarali smo na nedavno završenom filmskom festivalu u Cannesu...
- Na ovom filmu radili ste deset godina. Možemo li reći da je »Žeđ« postala vaša opsesija i da ste film jednostavno morali realizirati?
- A neee! Ne radi se o opsesiji. Film jer jednostavno godinama ležao u ladici jer sam radio na drugim projektima, to je sasvim normalno u filmskom biznisu. Doduše, činjenica da tijekom deset godina nisam zaboravio na projekt možda i govori o maloj opsesiji, ali to je samo bio film koji sam kad-tad htio realizirati. Čitavo to vrijeme imao sam samo jednu sigurnu sliku iz filma, samo jedan element na kojem sam sve gradio: svršetak u kojem ljubavnici-vampiri umiru s izlaskom jutarnjeg sunca.
Korejska kršćanska komuna
- Film na dosta subverzivan način provlači niz kršćanskih i katoličkih simbola. Zanima me kakva je veza filma s katoličanstvom pored činjenice da je glavni lik ujedno i svećenik i vampir?- Funkcija katoličkih simbola u filmu je oslikavanje emotivnog stanja svećenika. Na misama svećenik pije i daje svojim vjernicima da piju vino koje simbolizira Isusovu krv, za spasenje ljudske duše. Dakle govorimo o liku koji vjeruje u čuda, u Isusovo uskrsnuće, u povratak mrtvih u život. Kad svećenik postane vampir on mora piti krv ljudi da bi preživio, i tako se iz mrtvih vraća među žive. To je simbolična veza s katoličanstvom.
- Znači li to da su religija i vampirizam slični jer i jednima i drugima je potrebna krv da bi opstali?
- Nije to poruka koju film šalje, ali određena veza postoji. Naime svaka veza između pojedinaca ili pojedinaca i grupe ljudi na određeni je način »vampirska« jer se temelji na ovisnosti za koju postoji cijena.
- Očekujete li da će publika u Koreji i Aziji - s obzirom na različite religije i koncept vjere - drukčije percipirati vaš film, možda samo na razini atraktivnog žanrovskog proizvoda?
- Možda će vas to iznenaditi, ali u Koreji postoji velika kršćanska komuna, kako katolika tako i protestanata, i njima će zasigurno simobolizam i kršćanski kontekst filma biti razumljiv i jasan. Mislim da ni za pripadnike ostalih vjerskih grupa neće biti problema, jer mislim da su ovo neka opća mjesta suvremene mitologije i religije. Emotivna veza može biti drukčija, ali mislim da neće biti nejasnoća.
- Postoji li sukob između religije, odnosno vjere, i ateizma u vašem filmu? Svećenik je vjernik, no njegova ljubavnica koja također postaje vampirica, ima drukčiji odnos prema Bogu i vjeri, pa time i prema zlu i dobrom.
- Taj konflikt je naglašen svjesno. Na kraju filma njih dvoje ne postižu »zajednički jezik«: on želi sve okončati jer shvaća zlo koje čini da bi preživio, dok je ona očarana mogućnošću vječnog života i superiornosti prema ljudskim bićima i nema problema s ubijanjem zbog tog cilja. U jednom trenutku svećenik joj kaže: »Vidimo se ponovno u paklu...«, na što ona odgovara: »Kad si mrtav onda si mrtav«. To je očit sukob vjernika i ateista.
- Kakav je vaš osoban odnos prema Bogu, religiji i vjeri?
- Ja sam odrastao u obitelji s katoličkim naslijeđem. Moja supruga je katolkinja kao i njezina obitelj, tako da je moja veza s kršćanskom religijom i posebno katoličanstvom vrlo jaka i bliska. No ne smatram se katolikom i ne osjećam se katolikom, i zapravo nisam vjernik. Religija mi je zanimljiva kao mitologija.
Stare teme, novi trendovi
- Guillermo Del Toro svojedobno mi je u razgovoru rekao: »Jednom katolik, zauvijek katolik«. Vi se očito s tim ne slažete...
- Hahaha! Iskreno... iako ne odlazim u crkvu i nisam vjernik, nije lako pobjeći od Boga, tako da mi jasno što je time Del Toro htio reći! Osobno nisam našao razlog za vjeru u Boga, ne vidim nikakav dokaz ili činjenicu da Bog postoji.
- Filmovi o vampirima su trenutno u trendu. Mislite li da za to postoji neki poseban razlog?
- Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Bio sam vrlo zauzet radom na ovom filmu pa nisam pogledao niti jedan od ostalih filmova koji se bave vampirima, tako da ne znam postoji li neka zajednička veza među njima. Zapravo, bih ja vas trebao pitati da vi meni objasnite pojavu tog trenda (smijeh).
- Možete li možda objasniti što vampiri simboliziraju u našem društvu? Zašto su nam toliko privlačne te priče i ta mitologija?
- Filmovi o vampirima stari su gotovo koliko i sedma umjetnost, prije toga bili su popularni u literarnom obliku i ta popularnost traje do danas. Mislim da ne postoji jedan specifičan razlog tome, mislim i da to ovisi o vremenu u kojem živimo jer se društvo s vremenom mijenja pa nastaju novi trendovi i novi odnos prema svemu. Sigurno je da postoji snažna veza između religije i vampirizima, zla i dobra, pakla i raja, a to su sve ljudima bliske i provokativne teme koje nas uzbuđuju i intrigiraju.
Razgovarao Stjepan HUNDIĆ
cannes film žeđ kultura Park Chan-wook režija režiser bog religija
