Osvrt: iz staroga grada bježe i maškare
30.1.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Nezadovoljni prometom i preostali trgovci i ugostitelji u starom Labinu polako pakiraju kovčege i stavljaju ključ u bravu, nastavljaju u pravilu raditi u Podlabinu, gdje je život mnogo dinamičniji. Ostaju najuporniji, koji vjeruju u vrijednosti i privlačnost srednjovjekovnog urbanog bisera, nadajući se da će kad-tad doći njegovo vrijeme i ponovni procvat.
Ako je vjerovati onome što čini ili propušta činiti aktualna labinska vlast, na taj će se dan čekati još dugo jer zasad nema nikakvog signala da se razmišlja prije svega o povratku stalnih stanovnika u drevni grad.
Štoviše, odustajanje od gradske garaže, koja je svojedobno najavljivana ne samo kao prva u Istri, već i kao veliki iskorak u davanju novih životnih impulsa starogradskoj jezgri, može se protumačiti kao dizanje ruke od njega. I okretanje novom dijelu grada, supermarketima i formiranju novog središta, kojih zasad ima nekoliko. Starom Labinu i njegovom glavnom trgu prepuštena je tek nezahvalna uloga tranzitnog mjesta na putu do odredišta u njegovom zaleđu, kojom gube svi.
Nije teško pogoditi da je u nadmetanju novog i starog dijela nekadašnjeg rudarskog grada nekadašnja Albona osuđena na daljnji gubitak koraka i zaostajanje, ne definira li se strategija njena očuvanja. Ona se zasad svodi tek na verbalnu podršku i improvizacije u turističkoj valorizaciji starog Labina i njegovog približavanja turističkom svijetu, prije svega pretvaranjem u kulturno-povijesno zaleđe Rapca.
Pravih i dobrih poteza u stvaranju novih sadržaja gotovo i nema, pa je nakon kvalitetne sanacije potpornog zida i revitalizacije jedinog labinskog vodoskoka na Šetalištu svetog Marka propuštena prilika da se komercijalnim sadržajima obnovi kompleks u kojem se nalazila tiskara. A ona je u podnožje grada iseljena prije gotovo deset godina da bi se na njenom mjestu otvorili sadržaji primjereniji urbanom biseru istočne Istre iz venecijanskog doba.
Iz tog je vremena i gradska loža koja je od najživljeg dijela Labina u posljednjih desetak godina pretvorena u zabačeni kutak grada u najvećem dijelu godine. Nije poznato zbog čega se zastalo sa sređivanjem vlasništva ruševnih zgrada, kojih ima dosta. One nisu samo ruglo grada, već i opasnost za prolaznike, čime je usporen proces njihove nužne obnove. Težak zalogaj za gradski proračun bit će i gradnja kanalizacije i sustava prikupljanja oborinskih voda te postavljanje ostale infrastrukture ispod neprikladnih kamenih ploča starogradskih ulica, u što dosad nije utrošena ni lipa.
Uskoro će uslijediti i rasprava o detaljnom planu starog grada, što će biti prilika da se detektiraju njegovi ključni problemi, strategija i dinamika njihova rješavanja.
Ne dogodi li se to, zanemari li se njegova kulturno-povijesna vrijednost, ali i uloga, želje o vraćanju života na njegove ulice tijekom cijele godine ostat će tek pusti snovi. Nije stoga ni neobično, ali je žalosno što od njega bježe i maškare, kojima je miliji neprimjereni ambijent »Poli semafora« u Podlabinu, koji je zapravo dio Jadranske magistrale, nego starogradski glavni trg Crć s kulom Torjonom, koji je prirodni amfiteatar za pokladna zbivanja.
M.Milevoj
Labin stari grad mrtvilo zapuštenost maškare zaobilaze Crć osvrt Marijan Milevoj