Osvrt: GIL - labinsko sportsko igralište?

17.12.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Na pozivu za božićni glazbeni spektakl organizator navodi da će se on, od 21. do 23. prosinca, održati na Sportskom igralištu GIL u starom gradu. Većina mladih, najveći dio posjetitelja skorih glazbenih događanja, zasigurno zna gdje se nalazi igralište, dosad službeno nazivano sportsko-rekreacijski centar. Međutim, teško da ijedan mladi Labinjan zna što znači kratica GIL, koja se prvi put na službenoj pozivnici Grada našla prije nekoliko godina. Vjerojatno ni organizator, jer se inače ne bi javno pozivalo na naziv organizacije koja je bila tvorevina Mussolinijeva fašističkog režima u kojoj se okupljao podmladak totalitarne stranke.
Gioventu Italiana del Littorio pun je naziv za krovnu udrugu fašističke mladeži koja je na mjestu današnjeg sportsko-rekreacijskog centra potkraj tridesetih godina proteklog stoljeća za labinsku mladež podigla igralište »patinađo« te društvene prostorije. Od tada se taj dio starog Labina, koji se u međuvremenu urušio, a sportski centar dobio nove sadržaje, u svakodnevnom razgovoru zove GIL. Međutim, nešto što je normalno kao dio kolektivnog pamćenja Labinjana ne može se koristiti i na javnim ili, štoviše, službenim gradskim dokumentima jer se time može stvoriti dojam da se ili ne poznaje prošlost ili da se, možda, s njome još šuruje. Inače bi se slijedom te iste logike jedno sutra netko sjetio da se sportsko-rekreacijski centar, koji ljeti služi i kao parkiralište, i službeno nazove GIL, kada već nema sluha da se on obilježi imenom nekog ovdašnjeg zaslužnog sportaša. Bi li to bila ista provokacija, ili u blažoj formi elementarno neznanje, kao da u krajevima koje je bila okupirala Njemačka neki sportski centar dobije naziv Hitlerjugend, kako se zvala udruga mladih nacista?! U čemu je načelna razlika?
Antifašizam se ne svodi samo na više-manje preživjele parole ili sjećanja na NOB, već i prakticiranje duha tolerancije, slobode, demokracije i dijaloga, ali i na distanciranje od svih ostataka i tragova fašizma. Uključujući i nazive, i to ne samo kada je, kao u ovom slučaju, riječ o GIL-u, već i o prezimenima ili nazivima mjesta, čije su »talijanske« verzije bile tek jedan od oblika više ili manje rafiniranog terora fašističkog režima, od kojeg se u poslijeratnim godinama zakonskim aktima ogradila i demokratska Italija.

M. MILEVOJ