Održan komemoracijski performans tour Gori Ussi Winnetoua
11.2.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Glazba
Jubilarna pedeseta ploča Gori Ussi Winnetoua promovirana je prekjučer cjelodnevnom turnejom pod nazivom »Komemoracijski performans tour - promocija XXXXX. (50.) komemorativne ploče - Istra Kurcomanka« po cijeloj Istri, točnije kroz 13 istarskih mjesta s finalom u Rijeci.
U pratnji Dejana Gotala i predstavnice mladih s vrećicom na glavi koji »ne vide, ne čuju i ne razmišljaju«, Franci je izveo performans s »kandelom ka gori za svaku stranu svijeta 13 sekundi, u mjehurićima sapunice dok Franci mantra pjesmu s novog albuma«. Perfomans i koncert odvijali su se na daskama koje život znače, tj. na dvije daske postavljene u križ, a kako je Franci rekao: »Te daske koje život znače su vajk one dvije koje ti fale u glavi«. S obzirom na to da se tražio istok, kao smjer ulaska u Europsku uniju, Franci je nazvao Nina da mu pomogne u orijentaciji. Nakon dva koraka lijevo, dva desno, dva naprijed i dva nazad, Franci i društvo našli su se na istoku i u Europskoj uniji vrativši se na mjesto polaska. I onda, izvedba pjesme »Moonlight in Istra Down« s najnovijeg albuma »Istra Kurcomanka«.
A sve je to Franci jučer izveo 14 puta, i to u Puli, Valbandonu, Vodnjanu, Krnici, Savičenti, Kanfanaru, Žminju, Žbandaju, Pazinu, Cerovlju, Draguću, Humu i Labinu. A »gran cazzata finale« desila se pak u Rijeci, gdje je Franci s ekipom nastupio na Danu performansa u kultnom riječkom klubu Palach, što je ujedno bio i doslovno »komemorativni« nastup, s obzirom na to da dosadašnji zakupac odlazi iz Palacha.
Riganje vatre i lizanje rana
U kvarat do pet usred Žbandaja, pred oštarijom Kaštel, ili za domaće nekad poli Miće, danas poli Alena, performance je nakon par minuta krenuo iz početka – jebi ga, zakasnila sam, a Franci je laf. Ne, Franci je zakon. Hoćeš da ti pričam koliko je publike bilo do sada? Kaži.
- U parco botanico četri, sa dvoje maloljetnih. U Valbandonu puno, kako vajka. U Vodnjanu – ninega, u Krnici – ninega, u Savičenti – ninega, u Kanfanaru – ninega, u Žminju – ninega, u Žbandaju – haug. Okupilo nas se petnaestak.
I dok Franci pred nama riga vatru, zapravo liže rane i smije se samome sebi jer je onu koja je na njega cipelom nagradio poezijom, pa lamentira da se taj katolički pensir uspio progurati u glavu nevjernika. Dok sjedam u auto na Francijev katolički pensir dolazi mi jedan poetski, koji je davno ispjevao jedan patetičar odavno mrtvom i tek potom poznatom slikaru, a rekao je »this world was never ment for one as beautiful as you«. Nižu mi se pred očima slike svih Osstaria Toursa na kojima smo se družili i znam zašto Franci ne može onako kako bi neki htjeli – sjesti na visoki stolac s akustičnom gitarom i pjevati nekadašnje hitove kao balade koje bi slušale tisuće. Slikar je odrezao vlastito uho ne bi li bol imala opipljiv izvor, Franci je rastjerao gomilu, pjeva i pred praznim gledalištem. Haugh! (S. M.)
franci blašković gori ussi winnetou tour istra histriae
