Oberhauer, obahajar, poslovođa
11.2.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Činjenicu da se ugljen nekad kopao i u Vinežu danas znaju samo najstariji mještani ili bolje upućeni građani, jer u tom labinskom prigradskom naselju, osim ploče na tzv. Krvovoj placi, gdje je 2. ožujka 1921. godine počela buna rudara poznata kao Labinska republika, nema gotovo nikakva traga rudarenju. U Vinežu je 1926. godine podignuto novo naselje obiteljskih kuća za rudare, danas poznato kao Nove kuće, a ranije i bolnica, u kojoj se sada nalazi Uprava labinskog komunalca 1. maj.
Rudnik u Vinežu otvoren je 1879., a zatvoren je samo dvije godine nakon izgradnje Novih kuća.
U početku je vlasnik rudnika kamenog ugljena bio austrijski trgovac oružjem Josef Werndl, koji ga 1881. godine prodaje Trbovljanskom rudokopnom društvu, koje je bilo u posjedu i rudnika u Krapnu. Iz te je godine i jedan zanimljiv dokument - knjižica u kojoj se u 49 članaka uređuju odnosi, odnosno obveze i prava svih zaposlenika, od činovnika do rudara. Radni red zaposlenika (Dienst Ordnung Aufsichts-und Arbeiter-Personal) napisan je na njemačkoj gotici, ali usporedno i na, kako se navodi, ilirskom jeziku. Ističe se da je radno vrijeme rudara 12 sati, no u određenim slučajevima postoji i osmosatna »šihta«.
Navedena su i radna mjesta u rudniku, od kovača i stolara do kopača i predradnika - Obersteigera, Steigera, Oberhauera, odnosno poslovođe, zanimanja koje je među Labinjanima ostalo ukorijenjeno pod nazivom obahajar.
Pravilnik o radnim odnosima, kako bi se danas zvao taj dokument, završava pregledom kazni zbog kršenja radne discipline - od smanjenja plaće i vraćanja u niži tarifni red do otpuštanja. Otkaz se mogao dobiti i zbog prodaje radnog odijela ili otuđivanja alata, ako prijestupniku ne bi bila »odrezana« blaža kazna - plaćanje trostruke vrijednosti tih predmeta.
Ovaj dokument je donesen u travnju 1881. godine, prije nego što je Josef Werndl prodao vineški rudnik, a u ime Glavne uprave potpisao ga je službenik tog revira J. Schwinger.
