Na dnašnji dan: Umro Franz Kafka
3.6.2008. // HRT // Objavljeno u kategoriji Zabava
Na današnji dan 1924. u sanatoriju Kierling pokraj Beča umro je pisac Franz Kafka.
Rođen je u Pragu 3. srpnja 1883., u doba Austro-Ugarske Monarhije. Kafka potječe iz imućne židovske obitelji u kojoj je dominirao radišni, no često samovoljni otac. Studirao je pravo, neko vrijeme radio kao činovnik, no većim je dijelom život proveo materijalno osiguran očevim imutkom. Umro je od karcinoma grkljana, prethodno naredivši svomu prijatelju Maxu Brodu da spali većinu njegovih rukopisa – što ovaj, srećom, nije učinio. Brod je postumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Većina je Kafkine uže obitelji (sestre, očeva i majčina rodbina) stradala u nacističkom genocidu Židova.
Kafka je baštinik više tradicija (njemačkoga romantizma, fantastične struje, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze), poštovatelj velikana europske književne tradicije (napose Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), a bijaše i suputnikom njemačkoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao čine ga autorom kojega se ne može utrpati u shematske podjele po književnim pravcima.
Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima „Proces“ (1925.), „Zamak“ (1926.) i „Amerika“ (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i duljih pripovijesti, među kojima se ističe „Preobrazba“ (1915.).
Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude spoznati mehanizam presije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u noćnoj mori nego u „običnoj“ stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje - sve je to učinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i utjecajnom u razdoblju nakon 2. svjetskoga rata (a i kasnije).
Iskustvo opće bespomoćnosti pojedinca naspram sila totalitarno-terorističke (nacizam, komunizam) i liberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) države pokazalo se kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu.
U prepisci (najpoznatije je legendarno „Pismo ocu“, kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mučen nesigurnošću i bespomoćnošću, dok aforistički zapisi i kratki nacrti za duže tekstove, skupljeni u knjigama kao „Plava bilježnica“ otkrivaju slabije poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutoga pojmom nerazorivoga spiritualnog elementa u čovjeku.
