Na današnji dan: rođen Ivan Goran Kovačić

21.3.2008. // HRT // Objavljeno u kategoriji Zabava

Ivan Goran Kovačić rodio se 21. ožujka 1913. godine u Lukovdolu, u Gorskom kotaru. Nižu pučku školu polazio je u rodnome selu, a realnu gimnaziju u Karlovcu i Zagrebu. Početkom listopada 1932. upisao se na zagrebačko Sveučilište, ali mučen siromaštvom i bolešću, studij nije završio. Nakon objavljivanja knjige novela "Dani gnjeva" 1936. godine zaposlio se u Hrvatskom dnevniku, gdje je kao urednik kulturne rubrike radio do ljeta 1940.

Iste je godine, početkom ožujka, s nekoliko hrvatskih književnika nastupio na Književnim večerima u Mariboru i tom se prigodom sprijateljio s Vladimirom Nazorom. Dvije godine kasnije zajedno će otići u partizane, sredivši prethodno, brižno, svoje rukopise.

Ne računajući njegovu prvu zbirku poezije, koju je objavio s još dvojicom mladih pjesnika 1932., Ivan Goran Kovačić nije doživio izlazak svojih kasnijih knjiga. "Ognji i rože", "Sveti psovač", "Eseji i ocjene", prijevodi strane lirike i "Izabrana djela" izlaze poslije Drugoga svjetskog rata.

Za prve Goranove radove, osobito za pjesme iz zbirke "Ognji i rože", važna je privrženost zavičaju i ljudima koje je dao umjetnički snažno i odgovarajućim jezičnim sredstvima na kajkavskom narječju.

Vrhunac njegova stvaranja je poema "Jama", nastala u ratnim danima. Klasična u kompoziciji, skladna u izrazu i bogata slikama, ta je poema umjetnički jedinstven prosvjed na sablasnu stvarnost zločina, no istodobno i himna slobodi i humanosti, koja nadmašuje sve što je u nas na sličnu temu lirski napisano. On je o četničkom, ustaškom i zločinu uopće vrisnuo najvažniji prosvjed, najdublju osudu mraka koju pamti europska literatura:

Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža,
Jer do pasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.

U biti "Jama" opisuje odnos žrtve i zločinca, a žrtva je sam pjesnik koji u svoje ime kazuje jezovitu stvarnost tisuća žrtava. U njoj nema nijedne neskladne riječi, nijedne izravne parole ili verbalne osude. Uzvišenim i ljudskim riječima izražava sve:

Zar ima mjesto bolesti i muka,
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I živiš s onim koji ti je kriv...

"Jama" će snagom umjetničkog dosega biti trajna osuda zločina i himna čovjekove slobode, ljudskog dostojanstva, istine i ljepote.

U selu Bunovu, na desnoj obali Drine, četnici su 13. srpnja 1943. godine ubili ovog velikog hrvatskog književnika.

Putujmo.net - portal za sve koji vole putovati