Na današnji dan: obljetnica smrti A.G. Matoša

17.3.2008. // HRT // Objavljeno u kategoriji Zabava

U Tovarniku u Srijemu 13. lipnja 1873. godine rodio se Antun Gustav Matoš, jedan od najzanimljivijih književnika u novijoj povijesti hrvatske književnosti. Zbog očeva premještaja kao dvogodišnjak dolazi u Zagreb. Kasnije je zapisao da je Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem.

Pokušao je studirati veterinu u Beču, ali je ubrzo odustao. Učio je svirati violončelo i to će mu glazbeno obrazovanje pomoći da preživi prognaničke dane. Matoš je 1893. unovačen, no u vojsci je izdržao tek nekoliko mjeseci. Pobjegao je, zatim je uhićen u Mitrovici i zatočen u petrovaradinskoj tvrđavi, odakle je također pobjegao. Sljedećih 13 godina živio je kao vojni bjegunac u Beogradu, Ženevi i Parizu. Amnestiran je 1908. i vratio se u Zagreb. Ubrzo je položio ispite za učitelja Više pučke škole, no nikada nije imao stalni posao. Kao 40-godišnjak u Italiji se pokušava liječiti od raka grla i uha, na žalost, bez uspjeha. Umro je 17. ožujka 1914. u Zagrebu.

Politički, Matoš je bio gorljivi pravaš, starčevićanac, intelektualac kod kojega je nacionalna svijest bila snažna, i kada je živio izvan Hrvatske i kada je bio u domovini. Javio se kao 19-godišnjak pripovijetkom "Moć savjesti", objavljenom u uglednom Vijencu. Težio je da ne bude samo pripovjedač u standardnom deskriptivnom smislu, nego kratak, humorističan, ciničan, ironičan i sarkastičan. Prve tri knjige njegove novelistike "Iverje", "Novo iverje" i "Umorne priče" izrasle su na društvenoj i političkoj pozadini događaja u Hrvatskoj. Najviši literarni domet ostvario je u pripovijetkama s motivom idealne ljubavi, kao esencijalne ljudske težnje, primjerice u "Balkonu" i "Cvijetu s raskršća". Kao samostalna književna tema javlja se i krajolik, ali kao povod dubokog, impresionističkog pjesničkog doživljaja.

Hrvatski jezik i krajobraz tematska su okosnica i Matoševa pjesništva. Izdvoji li se kajkavska pjesma "Hrastovački nokturno", vrijedna jer njome Matoš hrvatskoj književnoj tradiciji vraća zanemarenu dijalektalnu poeziju, kasno se javlja kao pjesnik, tek 1906. Do kraja života napisao je samo 80-ak pjesama, a mnoge su antologijske. Baveći se hrvatskom domovinom žarom uskraćenog prognanika, ali i promišljenog rodoljuba, najdublje je nacionalnu problematiku dodirnuo u poemi "Mora". Matoš, boem i nesputani intelektualac, bez prestanka je u polemici, oporbi, kritičar je oštra pera, katkad nepravedno strog, nekad neprimjerno blag. No, kao što je skladom i haramonijom pjesničkog jezika obogatio hrvatsku poeziju, tako je i u kritici, polemici, feljtonistici, pa i u putopisnoj prozi "Naši ljudi i krajevi", "Vidici i putovi" - uveo visoka i stroga stilska mjerila.

Umro je 17. ožujka 1914. u Zagrebu.

Antun Gustav Matošp pravaš pjesnik Boem Tovarnik biografija hrastovački nokturno Strossmayerovo šetalište zagreb

Putujmo.net - portal za sve koji vole putovati