Mi smo »inženjeri ljudskih duša«
9.4.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Glazba
DAMIR MARTINOVIĆ-MRLE, BASISTA I JEDAN OD VOĐA LETA 3 UOČI SUBOTNJEG NASTUPA NA ART&MUSIC FESTIVALU
Let 3 je jedan jako složen bend koji se bavi sa svime pomalo. Umjetnost pomiče neke stvari naprijed, tako i Let 3 pomiče stvari u nekom smjeru. Mislim da je Let 3 bend koji je uvijek malo ispred vremena pa je publici u početku bilo teško shvatiti o čemu se radi. Danas su naši prvi albumi općeprihvaćeni, a ovo zadnje što radimo je nekima teško za shvatiti. To je upravo zato jer u vrijeme kada su izašli naši prvi albumi, oni su također bili malo teže prihvaćeni jer su bili ispred svog vremena. Zadnjih godina je to općeprihvaćeno, a ovo novo što smo napravili sada nekim ljudima nije jasno.
- Imam status slobodnog umjetnika što mi je priznala država Hrvatska i od toga imam plaćen staž i socijalno, priznat sam umjetnik. Jednog dana ću na račun toga imati i penziju, pa mogu reći da sam po tim nekim pitanjima zbrinut.
Upravo je umjetnost mijenjala svijet
- Otkada se bavite umjetnošću?
- Više od 30 godina, a status sam dobio prije nekih 10-15 godina. Morao sam prikupiti dokumentaciju o svom dotadašnjem radu. Kriteriji su dosta strogi i to stvarno ne možeš dobiti samo tako, treba imati određeni broj minuta snimljene glazbe. Naravno da sam sve to imao uz određeni broj koncerata i nastupa. Svake četiri godine imam reviziju svog statusa što znači da u te četiri godine moram objaviti, čini mi se, najmanje šezdesetak minuta nekakve glazbe i to potkrijepiti s dokumentacijom. Recimo, izrescima iz novina, potvrdama diskografske kuće o izdanjima koje govore da si stvarno umjetnik radi čega mi se staž produžuje.
- Ali ne bavite se samo glazbenom umjetnošću?
- Status sam dobio na temelju glazbenog rada, ali inače se bavim i dizajnom, uređenjem prostora. Dizajnirao sam kompletni Dallas Records u Ljubljani, uređivao sam sve Dallasove trgovine, pa čak i nekakve disko klubove, stanove i tako…
- Ovo pitanje možda zvuči istrošeno ili banalno, no mislite li da umjetnost može promijeniti nešto u svijetu? Bi li se umjetnost uopće trebala baviti mijenjanjem svijeta ili bi trebala postojati samo kao neka dekoracija, nešto čemu će se ljudi diviti, a da neće utjecati na njih?
- Mislim da je kroz cijelu povijest upravo umjetnost mijenjala svijet, ona po meni do određenog nivoa mora biti provokativna. Svaka umjetnost koja u određenom trenutku provocira ljude tom provokacijom pomiče nekakve granice. Kroz cijelu povijest čovječanstva je umjetnost upravo ta koja na neki način pomiče napredak i put u nekakvu budućnost i u nove sfere života. Znači da je umjetnik osoba koja u biti pomiče stvari, mislim da to nije samo za ukras. Stvari koje su samo za ukras su prolazne i ne smatram da su nekakva umjetnost. Pogledaj, na primjer jednog Van Gogha. Kada se pojavio bio je totalni čudak i općenito neprihvaćena osoba, a danas su njegove slike najveće umjetničke vrijednosti koje postoje a tako je bilo i u vrijeme kada se pojavio Mozart, tako je bilo i kada se pojavio punk i bio nešto neprihvatljivo. Ne moramo govoriti što je napravio punk koji je isto pomaknuo neke stvari naprijed. Što je napravio rock 'n' roll, što su svojevremeno napravili Beatlesi. Znači da je umjetnost upravo ta koja mijenja stvarnost i gura je prema nečemu što je, prema meni, bolje.
Pjesma koja djeluje ozbiljno, a zapravo se ruga
- Let 3 je jedan jako složen bend koji se bavi sa svime pomalo. Mi smo na neki način »inženjeri ljudskih duša«, kako se to kaže. Kao što sam rekao, umjetnost pomiče neke stvari naprijed, tako i Let 3 pomiče stvari u nekom smjeru. Mislim da je Let 3 bend koji je uvijek malo ispred vremena pa je publici u početku bilo teško shvatiti o čemu se radi. Danas su naši prvi albumi općeprihvaćeni, a ovo zadnje što radimo je nekima teško za shvatiti. To je upravo zato jer u vrijeme kada su izašli naši prvi albumi oni su također bili malo teže prihvaćeni jer su bili ispred svog vremena. Zadnjih godina je to općeprihvaćeno, a ovo novo što smo napravili sada nekim ljudima nije jasno. To je jedan normalan proces u našem bendu koji je stalno prisutan preko 20 godina koliko radimo. To mi je samo dokaz da su taj naš put i način rada ispravni i da smo stalno svježi, da smo uvijek voljni eksperimentirati, istraživati. Iz albuma u album uvijek pokušavamo sve ono što smo do sada radili izbrisati i čiste glave postaviti sebi neke nove zadatke i nove gabarite u kojima se želimo kretati u određenom trenutku i iz toga iznjedriti potpuno drugačiji, novi izričaj, što glazbeno, što vizualno. Mislim da je to jedan jako specifičan bend i kako je danas sve vrlo lako dostupno putem modernih tehnologija i interneta, mislim da je Let 3 jako specifičan bend koji se ne može nigdje naći.
- Čini mi se da kada preslušavam neke vaše novije stvari poput »Rado ide Srbin u vojnike« i »Riječke pičke« da ste uz muziku namjerno dodali tekst u stilu da nije uopće važno što pjevate? Kao da ste namjerno išli za tim da publici nije bitan tekst, da ste htjeli vidjeti što možete otpjevati, a da publika to ne primijeti?
- Možda u nekim pjesmama ima i toga. Konkretno kod ove dvije pjesme mislim da to nije slučaj, ali u nekim pjesmama postoji upravo to, da smo se poigrali s nekim momentima koji su nama najveći kič koji možete zamisliti. To su neki elementi koje u principu ne volimo i s njima smo se poigrali na način da smo složili neke pjesme koje djeluju jako ozbiljno. Baš u ove dvije to nije slučaj, ali ima pjesama koje zvuče jako, jako ozbiljno i koriste elemente koje apsolutno ne volimo i ne bih nikad svirali ali nismo htjeli nikada napraviti od toga parodiju jer je parodija za mene način komunikacije koji je zastario i jako mi je glup. Napravili smo to na svoj specifičan način i teško mi je naći izraz s kojim bih to mogao usporediti. Znači, koristiš elemente najgoreg mogućeg kiča i sa svima njima napraviš najozbiljniju pjesmu koju možeš napraviti. Ona djeluje ozbiljno, sve u njoj funkcionira, a u biti je ruganje na sve to skupa.
Cilj našeg rada zapravo i je uvrijediti
- Očito da sam dosta dobro objasnio. Radi se upravo o pjesmi »Dijete u vremenu«. Bitno je ući čovjeku pod kožu i onda ga izrovariti do kraja. To je jedan način provokacije da čovjek ne shvati da si ga isprovocirao, nego konzumira cijelu pjesmu i onda kada iskonzumira iznutra napraviš jedan način provokacije, kao da si progutao neku tabletu pa unutar tvog tijela napravi totalno sranje i više ne znaš o čemu se tu radi.
- Kada ste mi prije pričali da ste pokušali uvijek biti ispred svog vremena, zapitao sam se što bi se još moglo napraviti da bude, ne spektakularno, već da pokrene publiku, pogotovo nakon svega što ste napravili? Imali ste lažna smaknuća, objavili prazan CD, imali provokativne nastupe na televiziji… Jeste li razmišljali što je sljedeće što bi se moglo napraviti i kako bi se publiku moglo »bocnuti«?
- U ovom času ne znam što bih rekao, ali to je samo stvar duha. Kada uđeš u jedan način izražavanja onda je to jednostavno stvar trenutka što će se u određenom trenutku desiti i što će te u određenom trenutku inspirirati. Jedna od inspiracija je bila kada smo svirali u Varaždinu na koncertu, pred nekakav Božić, pa nas je vidio policajac kojemu je to bilo nedolično radi čega nas je tužio. Moglo smo zaključiti cijelu priču tako da smo platili 300 kuna kazne, ali to nam je bilo jako ružno jer smatramo da smo veliki umjetnici i da kao takvi ne možemo prijeći preko toga da nas se svrstava u red nekakvih porno zvijezda. Što isto tako ne bi bilo loše, ali to nam u tom slučaju nije bila namjera. Onda smo se odlučili braniti i eto, još taj proces nije završen. Svi koji smo optuženi spremni smo ići i u zatvor da bi opravdali naše postojanje i ideju koju promoviramo cijeli život. To je dovelo do jako puno drugih stvari jer smo rekli da nećemo platiti pa smo završili na sudu gdje su nas pitali jesmo li stvarno bili goli, na što smo odgovorili da nismo jer smo imali čep u guzici i onda je sve tako krenulo - čep u guzici, pa ispaljivanje čepa iz guzice u čast Varaždinu i ovom koji nas je tužio. Sada na koncertima promoviramo ispaljivanje tog čepa u znak pažnje gradu Varaždinu.
- Znači, tu »počast Varaždinu« ćete odati i u Puli?
- Da, imamo potpuno novu koncepciju nastupa koja sadržava i neke dodatne goste koje do sada nismo imali poput robota koji s nama pjeva, a imamo i dodatne goste, imamo ispaljivanje čepova iz guzice, imamo ogromne kurce iz kojih izlijeću bijeli golubovi. To je za Pulu nešto novo. Ti nastupi su već negdje pokazani i to u Zagrebu, Zadru i još nekim gradovima…
- Je li se ikada dogodilo da ste uspjeli šokirati nekoga u Istri? Održali ste jako puno koncerata ovdje, a je li se dogodilo da je netko s njih otišao uvrijeđen ili šokiran?
- Nisam osobno primijetio da se netko našao uvrijeđenim iako nemam ništa protiv toga da je netko uvrijeđen. Jer cilj našeg rada zapravo i je uvrijediti, to je dio našeg posla. Mislim da takav način komunikacije na neki način može biti koristan za ljude jer čim si uvrijeđen, isprovociran to je način da razmišljaš zašto si uopće uvrijeđen i zbog čega si isprovociran, a to opet pomiče neke stvari. Tako da je to u svakom slučaju pozitivno i to je sastavni dio našeg rada.
»Ero s onoga svijeta« je od Thompsona?
- Kada već govorimo o pjesmama, što je onda »Ero s onoga svijeta«?
- To je hrvatska opera.
- Ali zašto ste je obradili?
- Zato što nam se čini jako dobrom i jako lijepom. Interesantno je da mladi ljudi ne znaju uopće čija je to pjesma. Nije nam namjera bila na taj način prezentirati tu stvar. Interesantno je kada neke stvari obradiš i staviš u javnost što one naprave. Ljudi znaju da to nije naša pjesma a mnogi misle da je to pjesma od Thompsona i pitaju nas zašto smo obradili njegovu pjesmu. Nismo. To je najpopularnija hrvatska opera.
Let 3 Mrle Art & Music Festival Pula