LIBAR ZA NA ŽGABEL - Zvane Lakodelac & Drago Orlić: »Lipi moji 6«
9.12.2007. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
Piše Goran PRODAN
Iako zbog kilaže sve teže drže tempo, Zvane Lakodelac & Drago Orlić ipak uspijevaju svoje tjedne kozerije iz glasistarskog humoristično-satiričkog priloga La kost povremeno ukoričiti. Tako je tek ovih dana iz tiska izašla zbirka Lipi moji 6, u kojoj su objavljenje kozerije izašle od sična (veljače) 2004. do maja (svibnja) 2006. lita, dakle, sa zakašnjenjem od godinu i pol dana. Ma autorima za to ni nanke friško. Ter tako i tako to je d neverending stori jer »kumpena« je 30 lit pasalo od prve njihove letere.Kao i u ranijih pet, tradicionalno je pretiskano sto »usudbenih povjesnica«, kako svojim satiričkim pismima, naslovljenim Lipi moji, tepaju Lakodelac & Orlić. I stigoše do 600, šest-nula-nula! I to samo onih objavljenih u Glasu Istre od marča (ožujka) lita 1993. kad je La kost iz tadašnjeg lokalnog tjednika Porečki glasnik za velike pare prešla u vodeći regionalni dnevnik. U tom »paketu« bili su i Lipi moji, tjedno pisamce o dnevnopolitičkim događajima u Istri, a i šire priko Učke - u Hrvatskoj i po svitu, koje je urbi et orbi slao Zvane Lakodelac uz pomoć svog zapisničara Draga Orlića, i tada i danas uglednog istarskog humorista, pjesnika, novinara, publicista, pripovjedača i moderatora, da ostanem samo kod javne riječi tog renesansno svestranog Istrijana iz Mandelići.
Iz tjedna u tjedan Orlićev alteregovski Zvane u Lipin mojima za ozbiljno, a u zajebanciji bilježi i komentira »pulitičku situvaciju«, ostavljajući za sobom vjerojatno (šta vjerojatno? sigurno!) najbolju kroniku društvenog života Istre. Duhovito, ironično i ležerno satirično (ono: nanke ga ne čuješ kako ti ga je vrga, deboto ti je i drago, vero biš se i sam sebi nasmija kako si šljutav, trubast ili prežuntuož, ili sve na bot) teku Lipi moji rugajući se, ali istom i ozbiljno kritizirajući društvene i ljudske slabosti i gluposti, posebice u političkoj sferi. Slažu se iz četvrtka u četvrtak (dani kad u Glasu Istre na duplerici izlazi La kost) Orlić-Lakodelčeve kozerije. A prva je objavljena još davnog 6. pomajića (lipnja) 1977. u tadašnjem porečkom katerkadniku 30 DANA čiji urednik, novinar, fotograf i kolporter bješe – Drago Orlić. Kasnije se nastaviše u Porečkom glasniku, ukupno ih je do 1993. izašlo oko 250, ali te (još) nisu ukoričene.
Kroz godine je Orlić u Lipin mojima uz Zvaneta Lakodelca izgradio cijelu galeriju likova: od tetca mu Gašpara – predpredratnog komunističkog internacionalca, preko stare hudobe šjore Mafalde – vulgarno i oštro jezičave Istrijanke-Talijanke, kume Jage – za biznis vajk pronte starice sa sela, turišta i bivšeg esesovca Hansa, šćere-škabe... do unučadi – sunca didovog Samante i huncuta Marka. Sam samodopadni Zvane, ki se nike bote sam sebe prene kako je pametan i šegav kako da je vragu z kotla uša, istarski je alanfordovski Broj Jedan. Prijateljevao je još z ingleškon Kraljicom Majkom, Carla del Ponte je kao mlada bila zaljubljena u nj, bio je savjetnik danas pokojnim Ivanu Pavlu Drugom, Borisu Jeljcinu, Franji Tuđmanu... I sada njegove savjetničke usluge koriste vodeći domaći i svjetski političari.
No, sve su te batice ionako prolazne. Njihova je zapravo sreća da im je prolazna slava zabilježena u ovako vrijednoj literaturi. Naša je naravno sreća da nam i u šestom uvezu Lipih mojih ostaje pitko i čitko štivo koje, unatoč činjenici da je pisano »u dnevnopolitičke svrhe« i po diktatu novinskih rokova, ni s odmakom vremena i događaja ne gubi duhovitost i satiričku angažiranost na strani humanizma, multikulturnosti, suživota i antifašizma, a protiv totalitarizama, gluposti, taštine i kretenizama svih vrsta. Ono je književno tim vrjednije jer je riječ o rijetkoj satiri pisanoj na istarskom čakavskom dijalektu. Naposljetku, Lipi moji, valja to i ovom zgodom ponoviti, posebno su vrijedni i kao riznica narodnih mudrosti, istarske tradicijske i jezične baštine. Ne samo čakavske, nego i njene istrovenetske sastavnice, pažljivo upletenih u suživotnu multikulturnost Poluotoka. U tome je i dio društveno-političke vrijednosti Lipih mojih. Ćo mijo, miga škerci. drago orlić zvane lakodelac knjiga libar la kost glas istre
