LC Live

LETIN! KRIŠĆIN! LIBERA! Odredio me Gornji Labin, ti krovići, placa, nonice u traveršama koje viču po taljonski

LETIN! KRIŠĆIN! LIBERA! Odredio me Gornji Labin, ti krovići, placa, nonice u traveršama koje viču po taljonski

13.5.2019. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Glazba

Gornji Labin me je oblikovao i kao djevojku: tu se izlazilo, kafići su bili puni, a umjetnici su često i s entuzijazmom organizirali druženja i performanse. Zdravči, Roberta Razzi, prva postava Labin Art Expressa, brojni slikari i mnogi čijem sam radu svjedočila, probudili su u meni stvaralačku beštiju kojoj je svaka škatula pretijesna i za koju pravila ne postoje, kaže Morin

Nekoliko godina unazad, prilikom jedne kulturno-umjetničke manifestacije uvaženi pjesnik i likovni kritičar Pino Bonanno kazao je da dijalekt, eufemistički rečeno, kao literarna kategorija šepa te da treba poduzeti sve korake da bi se ta nematerijalna kulturna baština što više i bolje valorizirala, kao dio kulturnog identiteta jednoga kraja, (mikro)sredine. Budući da dan-danas uslijed procesa globalizacije sve više jezika, dijalekata i mjesnih govora izumire, svakako da je vrlo važan svaki prilog njihovom očuvanju, posebice u pisanom obliku, jer neki dijalekti, odnosno mjesni govori, imaju sve manji broj aktivnih govornika, a mnogi od njih su već u nekim godinama.

U hrvatskoj dijalektologiji se rabi naziv narječje za skupinu dijalekata. Hrvatska su narječja štokavsko, kajkavsko i čakavsko, a unutar njih razlikujemo dijalekte koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata, na ikavske, ekavske, jekavske te ikavsko-ekavski. Do sada smo u ovoj rubrici predstavili već brojne autore koji stvaraju na različitim mjesnim govorima, bilo je tu čakavštine, cakavstine, istrovenetskog s Bujštine, istrovenetskog puležanskog, čakavsko-kajkavskog "zmišanog" dijalekta.

Ovoga puta predstavljamo Morin Hukić (ranije Kudić), Labinjonku, pjesnikinju, moderatoricu književnih susreta, dugogodišnju radijsku voditeljicu te ravnateljicu labinskog Crvenog križa. Uz to, Morin plijeni pažnju i svojim sjajnim glasom u raznim vokalnim aranžmanima. Govori nam o svom poslu i aktivnostima koristeći labinjonsku cakavicu, ali i standard, kao i jedan poseban "remiksani" govor gdje ima svega po malo.

- Ima desetak godina da sam u jednoj kratkoj priči sebe opisala ovako: "Koko kragulj pred tristi pet let hićena son va nebo. Nikakov pašaport ne robi za takov vijac. Kora ot jôja z kega son se zlegla cuva odôr mojega oca i materi, ne unjô po istrijonski. Moje perja so rikamane ot foreštega koncà. Kada letin uzgora materinega gnjizda, je poznat da letin drugošlje. Uzgora gnjizda mojega oca, je cut da drugošlje krišćin. Sejno, letin. Sakudar, prez konfini. Ne imbatin štajon, vrime, ne imbatin besedo ko hitajo vome. Letin! Krišćin! Libera!" Da, cakavicom, govorom koji mi nije genetski zadan, furešta son, opisuje sebe ova simpatična Labinjonka - svestrana umjetnica, iznimno vrijedna osoba.

Malen a velik

Pjesnikinja, ravnateljica Crvenog križa, moderatorica brojnih događanja. Tko je zapravo Morin Hukić?

- Moje boje su dugine, a oči su mi dječje. Nisam ni pjesnikinja, ni spisateljica, ni ravnateljica, ni pjevačica, ni moderatorica, ni voditeljica. Te tri minute na tom planetu bin otela bit ca bi robilo da smo si - šlovek, prez štuka i piture. Na svakodnevnoj relaciji Pula - Labin, svjedočim ljepotu: ovčice na livadi, svjetlost u oblacima, na njivama i vodi, u daljini brda poslagana kao katovi torte, svako u svojoj nijansi, vegetacija koja se budi i buja, a onda gasi i uspavljuje. Obožavam trenutke divljenja, u kojima skužiš i još si i zahvalan na tome da si malen - a velik i bitan, jer smo cjelina!, povida Morin, rođena u Labinu, na Vinežu.

- Odredio me je Gornji Labin, ti krovići, placa, pumpa, šmrkljavi klinci, murve, nonice u traveršama koje viču po taljonski, Circolo sa svojim pianinom i "O mia Pineta" u Minicantanti… Kao odrasla vidim da su moji roditelji napravili čudo u svojim životima: tu su došli trbuhom za kruhom, zaljubili se i ni iz čega stvorili sve, radom i odricanjem. Nasmijala me jedna moja volonterka iz Koromačna kad mi je rekla da njoj je otac vajk govori da si obavezno nojde muža ka ni domoći jer da se geni moraju mešat, da je bolje za deca!

Gornji Labin me je oblikovao i kao djevojku: tu se izlazilo, kafići su bili puni, a umjetnici su često i s entuzijazmom organizirali druženja i performanse. Zdravči, Roberta Razzi, prva postava Labin Art Expressa, brojni slikari i mnogi čijem sam radu svjedočila, probudili su u meni stvaralačku beštiju kojoj je svaka škatula pretijesna i za koju pravila ne postoje. Koja sreća da je to bilo vrijeme bez Googlea i fala bogu da sam s olakšanjem prihvatila slušat unutarnji glas! Pisala sam, radila performanse, svirala gitaru i klarinet, u međuvremenu i odrastala i morala od nečeg živjeti. Honorarno sam radila kao novinarka, voditeljica na Radio Labinu, a potom profesionalno i pjevala sve do zaposlenja u Crvenom križu, u kojem radim već 17 godina, od kojih zadnjih pet kao ravnateljica, pripovijeda Morin.

Iz patika u štikle

Na upit da nam opiše svoj posao, veli: "Posao je dinamičan, odgovoran, zahtjevan, kreativan, frustrirajuć, nadahnjujuć i traje 24 sata. Okruženi smo ljudima: djecom, starcima, darivateljima krvi, volonterima, korisnicima i to u misiji koju živiš il' ne živiš. Svijet može i mora biti bolji, na nama je, na onih pet posto više vremena, volje ili sredstava koje uložiš, daš, pokloniš - za dobrobit. Tu smo tek tri minute… Iz patika na poslu često uskačem u štikle. Transformiram se u deset minuta, to sam naučila jer mi je dan uglavnom prekratak. Odem moderirati književni susret ili voditi neko događanje, bi reć da mi je mikrofon modni dodatak. Vodila sam književne susrete s mnogima i ne brojim ih: Julijana Matanović, Boba Đuderija, Hrvoje Šalković, Damir Karakaš, Ingrid Divković, Aleksandar Stanković, Rujana Jeger… Prirodna znatiželja mi olakšava razgovor, a pomaže i iskustvo s radija, jer sam za sugovornike imala sve - od djece do političara i estradnjaka".

Otvorenje Olimpijade osnovnih škola Labinštine, zeza se, izgleda da će voditi i kad bude nosila štake. "Valjda je premalo blesavih koji se usude skakati po parteru dvorane i orkestrirati stotinama djece po tribinama. Tijekom godina ponešto sam i glumila: u cabaretima 'Štrigonane/Bewitched' i 'Lakoma Beti' s Robertom Razzi te u predstavi "Ženski sabor va Labine" s Malvinom Mileta, Suzanom Mušković i Nansi Tireli. I dalje pjevam, evo prekrasnu suradnju sam ostvarila s Big Bandom Pula, pjevala sam i na albumu pulskog benda Musicittà predivnu pjesmu 'Vicin de mi' na istrovenetskom, pulski jazzeri su me istrpili kroz više angažmana. Bi reć da neson za hitit, a nastupam i sa svojim Morin Acoustic Triom koji uz mene čine Davor Milovan Bili i moj muž Ferid (Feco, Ferruccio)", veli ova Labinjonka.

Glazbu i pisanje "sljubila" je u autorskim pjesmama "Himna humanosti" i "112", dječjoj pjesmici za koju je primila i državnu zahvalnicu nekadašnjeg DUZS-a.

Ne obećava zaradu

Odnedavno je Morin i Puležanka te objašnjava: "U Puli živim već pet godina, malo točnije bi bilo reć - tu prenoćim i odradim te "noćne" nastupe. Preselili smo zbog posla mog muža i škole mog sina Rafaela. Pula je prema Labinu nekako manje voljena, zapuštena, manje proaktivno ponosna… Obožavala sam čut Uljanikovu sirenu, vidjet te kolone radnika, gledat te grdosije od brodova tik do ceste, i plakala bih kad pomislim da ikome pada na pamet to podrediti turizmu. Bi reć da su kova i Labinska republika odredili Labin da bude pozitivno drskiji. Nažalost, i moji Puležani i moji Labinjani misle da je trava zelenija negdje drugdje. Mi se vidi da smo si skupa jeno malo udreni va glovo…".

Iako je stalno u điru, u motu, ne staje nikada, Morin sebe opisuje na skroz drugačiji način.

- Zapravo sam vrlo "komorna". Volim tišinu, mir. Bi reć da mi je pisanje najintimniji način izražavanja, to sam ja. Imam blog "Car je stvarno gol", tu se povremeno izluftam. Nekad poželim da netko nešto i pročita pa znam složiti pokoju crticu na svom fejsu. Knjigu "izdajem" već sto godina, imam spremne i kratke priče i poeziju. Mnoge su mi kratke priče već bile objavljene u časopisima (Quorum, Tema, Vijenac, Nova Istra…) i ponekoj zbirci. Dobila sam i dvije nagrade na nacionalnom nivou. Što se natječaja tiče, zaobilaze me kriteriji "za mlađe od…", "na dijalektalnom…" i "neobjavljeni radovi…", a što se izdavača tiče, nisam neko estradno ime koje obećava zaradu, niš od tega. Čekam da si ušparam pa da sama izdam. Ma bitno da pišem, ljepota je u samom stvaranju i izražavanju. I dijeljenju, od stiskanja nema niš… Do tada i u međuvremenu ja ćun letet. Sakudar i prez konfini. Te tri minuti…, zaključuje Morin.

Vanesa BEGIĆ

morin hukić poezija gornji labin glazba
Savicenta 2019