LABINSKI SPOMENICI: Raspelo na labinskom Komemorativnom centru
16.1.2010. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Zabava
Labinsko sastajalište duša, jedno je od ljepše lociranih u Istri. Nalazi se uz cestu koja vodi s glavnog trga Gornjeg grada prema uvali Sveta Marina. To je mjesto odakle vidite sve: od starog grada Labina, Rabačkog zaljeva do otoka Cresa i komadića Kvarnerića. Dakle, na groblje s ovakvom panoramom nećete naići tako lako (s njim se, u daljnjoj okolici može mjeriti još splitsko) i vjerojatno rijetki znate da se na ovom mjestu ne nalazi oduvijek. Naime, s glavnog trga na ovo povlašteno mjesto preseljeno je tek krajem 19. stoljeća. U zadnjim desetljećima 20. stoljeća, groblje se ponovo proširilo za Komemorativni centar, koji je dovršen minule godine.
Tu je svoje mjesto dobio i spomenik slovačkog umjetnika Jozefa Jankoviča pod nazivom "Raspelo". Spomenik je nastao 1995. na Mediternaskom kiparskom simpoziju u Dubrovi. Pogledate li opus ovog kipara u cjelini, shvatit ćete da je njegova jedina preokupacija čovjek, a na ovom spomeniku zbuniti će vas neobična razrada kristološke teme razapinjanja na križ. Naime, ono što može zbuniti jest svjetovan pristup temi što znači da takvo raspelo još niste mogli nigdje vidjeti. Umjesto Krista, vidite fragmente ljudskog tijela, ili još preciznije, obezglavljenog čovjeka stiješnjenih udova. Htjeli – ne htjeli, tu više od svega treba posegnuti za biblijskom rečenicom 'Ecce homo!', i kako jedna od kritičarki tvrdi, to bi bila najsažetija definicija kiparova opusa. Jasno, da to onda presudno utječe na tumačenje njegova rada, što bi otprilike moglo glasiti ovako: "Križ je univerzalni simbol muke, tijelo pripada ovozemaljskom životu, dok duša (u mnogim mitologijama i religijama povezana s glavom) ostaje predmetom onostranog", i zato je Jankovič nije ni prikazao. Na vrlo jednostavan način, da ne kažemo, banalan, Jankovič odvaja dva svijeta – vidljivo od nevidljivog, svijet tijela i svijet duše, koji međutim, nisu tek suprotnosti, već usmjereni na suradnju uslijed koje i postoji ovo što zovemo životom. Slijedeći ideju podvojenosti, Raspelo je postavio točno na razmeđu mjesta gdje se vrši obred posljednjeg ispraćaja i mjesta vječnog počivališta (groblja). Tako ga možemo dovesti u vezu s motivom vrata ( pod tim imenom nalazi se u Parku skulptura u Dubrovi njegov raniji rad iz 1985. godine) koja najavljuju prelazak u drugačiji, ako ne i drugi život. To je jedna od mogućih interpretacija, a druga, isto toliko uvjerljiva, njegova čovjeka tumači kao čovjeka otuđenja, tjeskobe i razapetosti između sebe i vanjskog svijeta. Čovjek jest cjelina koja nastoji pomiriti ta sva pola i među njima sklopiti prijateljstvo.
Jankovičev rad je od samih početaka pokazivao otpor prema totalitarnom režimu u Čehoslovačkoj zbog kojeg biva kažnjen već 1970. kada je predstavljao svoju zemlju na Bijenalu u Veneciji. Bilo mu je zabranjeno izlagati van svoje domovine, sve do devedesetih. Te su godine u njegovoj zemlji bile vrlo teške, ako ne zbog drugog, onda zbog još svježeg sjećanja na samospaljivanje Jana Palacha na praškom trgu 1968. godine koja je osramotila ruski režim. U tom kontekstu lako je razumjeti zašto Jankovič ustrajava na pitanju slobode, i otkud potječu brojne kamene ploče koje pritišću tijela njegovih skulptura. One predstavljaju silu koja proturječi čovjekovoj potrebi za slobodom. Možda predoslovno zvuči ako kažemo da je odsustvo glave na labinskom raspelu istovremeno i ohrabrujuća poruka koja šapće da je jedino u glavi (duši) moć kojom se možemo oduprijeti biološkoj određenosti i osjećaju nemoći. U glavi koje ovdje nema, nalazi se put oslobođenja, vizija izlaska iz ropstva…ali i sasvim suprotno, nedostatak lica implicira gubitak osobnosti u njemu stranom, represivnom društvu. Jozef Jankovič s vremena na vrijeme navraća u Labin i posjećuje svog razapetog čovjeka.
U svakom slučaju riječ je o zanimljivom umjetniku, jer u njegovom figuralnom kiparstvu nalazimo puno toga apstraktnog i neizrečenog. Njegov rad ostaje rebus u kojem ćete izabrati vama odgovarajuće rješenje.
Notica iz umjetnikova životopisa:
Jozef Jankovič je rođen u Bratislavi 1937. godine gdje radi kao profesor i pročelnik Odjela kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna. Dvaput je sudjelovao na Venecijanskom bijenalu (1970. i 1995.) i na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi (1985. i 1995.).
Sabina Salamon
labinski spomenici skulpture raspelo jozef jankovič komemorativni centar
