LABINSKI SPOMENICI: Aleja velikana

LABINSKI SPOMENICI: Aleja velikana

19.12.2009. // Labin.hr // Objavljeno u kategoriji Zabava

Uz sami rub pinete, a podno starogradske jezgre, proteže se cesta koja vodi s glavnog trga na Forticu, vidikovac staroga grada Labina. Na samom početku ceste, ako prolazite Piazzu San Marco, naići ćete na Aleju velikana, šest brončanih spomen – bista na kamenim postamentima. Na prvi pogled izgledaju vrlo ujednačeni stilom i veličinom, a kad im se približite, uvidite njihove razlike. Zajedničko im je da su vrlo poosobljeni portreti, bez trunke heroizma koji se inače dodaje ljudima čiji je život protekao u borbi za ideale i dobrobit sviju. Tu stoje, redom Giusepina Martinuzzi, Ivan Pipan, Vladimir Švalba Vid, Mate Blažina, Marin Licul Falor, Aldo Negri. Svi su oni vezani na Labin, ili kao rodno mjesto ili kao ključno mjesto njihova djelovanja.

 

Prva među njima, i u stvarnom životu najstarija, jest Giuseppina Martinuzzi (1844.-1925), koja je uz slijedećeg Ivana Pipana, postavljena 1971. godine. Prema popisu gospodina Tullia Vorana, to su prva javna spomen obilježja osoba na području Labinštine (ref. Radnički pokret i NOB općine Labin, Rijeka, 1980.). Jedini kip žene, mekanih obrisa lica, prikazana je u dobrostojećoj ženskoj opravi s kraja 19. stoljeća. Autor Mate Čvrljak ju je prikazao kao običnu građanku i učiteljicu, što je ona i bila. No, slučajni prolaznik sigurno ne bi očekivao da je ista osoba bila prva revolucionarka-socijalistica, stojeći uvijek na strani siromašnih i obespravljenih. Na ovoj bisti nema simbola kojima bi se to isticala njena ideološka pripadnost. Spomenimo i to, da je riječ o jedinoj ženskoj figuri koju je Mate Čvrljak napravio za javni prostor. Treba priznati da ni u ostalim likovima koje je Čvrljak izradio za Aleju, nema naglašene ideološke, da ne kažem soc-realističke značajke skulpture NOB-e, što je očito njegova kiparska karakteristika. Ne bez razloga, Čvrljak slovi za jednog od vrsnih portretista u modernoj skulpturi kod nas.     

 

Jedan od ljepših primjera predstavlja bista Alda Negrija (1914.-1944.). Premda se radi o narodnom heroju, ikoni istarskog antifaštističkog pokreta, koji pogiba u zasjedi pred sam kraj II. svjetskog rata, njegovo lice je nasmiješeno i vedro lice mladića, što bi opet trebalo pripisati Čvrljkovoj vještini portretiranja. U istom raspoloženju, nalazimo i mladolikog heroja iz Šumbera, Marina Licul-Falora koji pogiba iste godine kao i Negri u trideset i petoj godini. Ipak, to kod njega nije puko pravilo, za razliku od Negrija, Mate Blažina, postavljen 1978. godine, prikazan je kao stamena figura oštrih crta lica i duboko usječene brige revolucionara. Ova kiparska ostvarenja psihološki su definirana pa ih doživljavamo kao sasvim ljudske likove, lišene bremena povijesti i zasluga kojima su nas zadužili.

 

S likovne strane gledano, možemo odvojiti spomen-bistu Vladimira Švalbe –Vida (1906.-1944.) kojeg je potpisao riječki kipar Ivan Kamenar. Autor ga prikazuje kao zrelog revolucionara, ponešto starijeg nego što je doista bio (poginuo je u 38. godini života). Njegov je lik blagih zaobljenih crta lica i zamišljena izraza i mirna pogleda, zbog čega biste mogli pomisliti da se radi o nekom književniku ili učenjaku. U nekrologu pisanom na talijanskom jeziku, možete pronaći podatak da je Švalba rođen u Rijeci 1905. gdje je niz godina radio kao učitelj u Sušačkoj gimnaziji. Početkom rata opredjeljuje se za antifašista i postaje važna osoba Narodnog oslobodilačkog komiteta Istre. Njegovi suradnici i istomišljenici ga spominju kao uzornog učitelja i pisca političkih rasprava.

 

Naročit je i kip Ivana Pipana kiparice Milene Lah. Tog najreprezentativnijeg lika Labinske republike, kako ga naziva Giacomo Scotti, prikazala je u osobnoj interpretaciji kao bezrukog. Poznavajući njegov težak život komunista-vizionara i borca za radnička prava ( rudara i seljaka na Labinštini), to je i razumljivo. Kao 'rukovoditelj radničkog proletarijata u Labinu', inače rođeni Tršćanin, bio je protjeran iz Labina, živio pod prismotrom u Torinu, nakon čega je konačno odselio u Sjedinjene Američke Države gdje biva ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima 1933. Milena Lah je u ovoj skulpturi uspjela oživjeti njegov beskompromisni karakter i neumoran duh koji bježi iz nemogućih uvjeta i ustrajava na svojim zalaganjima. U Americi je ubrzo postao sekretar Talijanske socijalističke federacije, a najveći trag je ostavio rukovodeći rudarskim sindikatom u Južnom Illinoisu. Nakon nesporazuma u KP, nastavlja djelovati samostalno, boreći se i dalje za radnička prava (rukovodi Talijanskim savezom pekara u Chicagu), ostajući zauvijek istinski ljevičar.

 

U labinskoj Aleji doista stoje velikani kakve svijet treba pamtiti danas kao i jučer.

labinski spomenici aleja velikana aldo negri ivan pipan skulpture gornji grad labin labin povijest mate čvrljak
Kako do posla za vrijeme covid-19? Putujmo.net - portal za sve koji vole putovati