LABINSKE ISKRICE: Uzroci i posljedice labinske žabokrečine
4.7.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Zabava
Zbog čega nema vode u bazenu u Raši? - pitao me sa čuđenjem jedan Englez koji trenutno priprema jedan kulturni program u sklopu Labin Art Expresa. Odgovorio sam mu da sam prazni raški bazen, kao dio urbanog identiteta rudarskog gradića podignutog prije 71 godinu, davno izbrisao iz svoje memorije, a da sam slično pitanje uzaludno postavljao na početku svojog novinarskog puta, započetog prije gotovo četiri desetljeća. Tek sam dodao da u toj istoj Raši danas puno toga ne radi, da je u njoj sve manje stanovnika, osobito mladih, pa da to i nije najveći problem i nevolja te male sredine. U praznom bazenu se barem nitko neće utopiti, a moglo se dogoditi da ga se zatrpa o čemu se jedno vrijeme razmišljalo - dobacih na kraju, s nemalo gorčine znatiželjnom Englezu.
Moj slučajni sugovornik ovakvim je pitanjem otvorio jednu temu u središtu koje je pitanje da li se na Labinšćini zaista moralo tako olako odreći civilizacijskih stečevina naslijeđenih od kratke vladavine fašističke Italije na ovim prostorima? Da li u susjednom Labinu, čiji se broj stanovnika u odnosu na 1942. godinu kada je službeno dovršen njegov novi dio, nekoliko puta povećao, morala ugasiti tadašnja gradska toplana. Nije li logičniji zaključak da se njen kapacitet trebao povećati i obuhvatiti sve gradske četvrti, što bi financijski i ekološki bilo prihvatljivo za sve stanovnike tog grada? Mladi naraštaj zasigurno nezna da su se vrtovi u labinskoj četvrti zvanoj Vilete zalijevali besplatno otpadnom vodom iz rudnika, a kada su cijevi počele propuštati cijeli je sustav napušten. Da li je tek dolazak stranog ulagača poznatog pod imenom "Rockwool", koji je posegnuo za podzemnom vodom iz potopljenih rudnika, prisilio ovdašnje ljude da se priupitaju zbog čega se do sada nije razvio sustav korištenja te iste vode za natapanje suhih polja inače plodne Raške doline?
Sve do dolaska talijanskog hotelijera u Rabac obilne količine vode iz labinskog rudarskog podzemlja slobodno su otjecale u more, da bi ih potom signor Horstmann usmjerio u punjenje novootvorenih bazena i zalijevanje zelenih površina oko kupljenih hotela u Maslinici?
Radi li se dosta o našoj intelektualnoj i organizacijskoj inferiornosti, neznanju, neodgovornosti, dugotrajnoj prevlasti podobnih nad stručnima, osjećaju manje vrijednosti? Bit će da je svega pomalo, da se tih slabosti i hendikepa Labinjani ne mogu osloboditi do kraja ni danas, jer u protivnom ne bi ideju o "redizajnu" muzeja povjerili strancima, kojima je ostao nemali novac, a nama i dalje muzej, koji više skriva nego što govori o povijesti Labina i okolice. S obzirom na i dalje vrlo prisutnu vladavinu podobnih i nekompetentnih, kojima je stranački plašt i demokratski mehanizam najčešće najbolja zaštita za ostvarenje osobnih, a ne javnih interesa, prazni raški bazen na dnu kojeg je tek ustajala kišnica najvjerodostojnije simbolizira ovdašnju žabokrečinu. I sve očitijeg gubljenja ritma za svijetom u kojem vladaju drugačija pravila igre. (M. Milevoj)
Marijan Milevoj Labinske iskrice Labin osvrt Raša LAR kolumna Labin Art Republika