LABINSKE ISKRICE: Raša zaboravila braću Privrat?
17.9.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Zabava
U labinskom, a posebice raškom nogometu, koji je u prvim poslijeratnim godinama bio najjači u negdašnjem gradu rudara i ugljena, u vrijeme kada je NK “Rudar” bio dvaput prvak Julijske Krajine, zasebno mjesto pripada prije nekoliko godina preminulom Toniju Privratu.
Vrhunski nogometaš rodom iz Medulina, popularni golgeter, koji je kao dijete završio kod svoga roda u Istarskom internatu u Zagrebu, postavši kasnije skojevac sa Trešnjevke, u svoje je vrijeme bio najbolji izdanak labinskog i istarskog nogometa, koji bi u nogoloptanju zasigurno bio postigao još i više da nije završio na Golom otoku kao informbirovac. Ne opterećujući nikoga osobnom tragedijom, osjetivši na vlastitoj koži onu da revolucija jede vlastitu djecu, Toni se i nakon povratka s internacije, vratio svojoj velikoj ljubavi – nogometu, živjevši do kraja života s tom traumom. Ostao je u sjećanju kao izuzetan nogometaš, skroman i poštovan čovjek od malih, običnih ljudi, a zanimljivo je da je uz također preminulog brata Mikulu i još živog Giovannija, jednog od najboljih trenera mladog naraštaja “Rudara”, istodobno nosio dres raških “rudara”, što i nije tako čest slučaj u našem nogometu.
Stoga i nije ništa neobično što je odmah nakon njegove smrti predloženo da nogometni stadion u Raši, koji je sada domaćin NK “Raša 1938”, dobije ime zaslužne braće, što je naišlo na podršku svih onih koji poznaju povijest nogometa na Labinšćini i veliku ulogu braće Privrat u njemu. Zamisao se dopala i ondašnjem i sadašnjem raškom načelniku Josipu Knapiću, štoviše obećao je da će se time što skorije odati zahvalnost skromnom i zaslužnom trojcu, ali sve je ostalo tek na lijepim obećanjima.
Teško je reći da li je uzrok tome samo poslovična tromost raškog načelnika, ili pak neshvaćanje da ovakvi i slični potezi oplemenjuju i obogaćuju određenu sredinu i njenu povijest. Ostaje tek da se, kao pozitivne primjere prisjete Puljana koji su svojedobno pulskom stadionu dali ime vrsnog nogometaša i trenera Alda Drozine, ili nedavnog primjera kada je Pula odmah nakon prerane smrti velikog Mate Parlova njegovim imenom nazvala gradsku sportsku dvoranu. Možda takvo civilizirano ponašanje Puljana potakne raške općinare da promjene odnos prema ljudima koji su velikim slovima pisali povijest vlastite sredine, koja je kraća od životnog puta raških Medulinaca, koji su se djelom i životom zauvijek vazali uz Rašu. (Marijan MILEVOJ)
Raša Marijan Milevoj Aldo Drozina Pino Knapić Braća Privrat Privrat sport