LABINSKE ISKRICE: Labin po mjeri građevinara?
30.9.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Zabava
Kako će Labin sutra izgledati i u kome će se pravcu razvijati - pitanje je koje bi trebalo najviše zanimati njegove građane, a političari bi njihove interese tek trebali pretočiti u dokumente koji će te interese ne samo uobličiti u temeljne razvoje dokumente već ih i ostvariti.
Ako je, međutim, suditi prema najnovijim dokumentima kojim se vrlo atraktivan prostor na Katurama uz buduću zaobilaznicu za Rabac predviđa za izgradnju urbanih vila, nekadašnjem rudarsko-industrijskom gradu prijeti urbanizacija koja je svoj nemali danak uzela najvećem i najpoznatijem turističkom mjestu.
Bezuspješna su bila negodovanja dijela vlasnika građevinskog zemljišta koji su se opirali takvom raspletu, zahtjevajući da na svom zemljištu mogu graditi obiteljske kuće, a sve intenzivnije pripreme za gradnju zaobilaznice na koju se čeka tri desetljeća, od idejnog projekta do otkupa zemljišta, daju naslutiti da apartmanizacija Labina kuca na vrata. Ili drugačije rečeno, da gradski političari vjerno slijede interese (dijela) građevinara, zanemarujući pritom interese grada i njenih stanovnika.
Djeluje li ta tvrdnja neargumentirano valja se podsjetiti što je aktualni labinski gradonačelnik još jučer tvrdio, a ne samo činio u tom istom gradu. Sve dok se nije izgradio trgovački centar "Lidl" na mjestu nekadašnje stolarije, koja je bila u vlasništvu tvrtke "DE CONTE", uporno se tvrdilo da je novi kružni tok, odnosno skretanje za taj market tek početak nužne gradnje južne zaobilaznice Labina, koja će izaći u podnožje starog grada kod Tonci. Od te točke nastavit će se zaobilaznica tog dijela Labina preko Presike prema Svetoj Marini, Ravnima i drugim mjestima na labinskoj obali južno od Rapca.
S nje će se skrenuti prema glavom starogradskom parkiralištu, do kojeg će se prema usvojenim dokumentima prostornog uređenja izgraditi tunel ili naći neko drugo odgovarajuće rješenje!
Cijeli taj pravac, od dovođenja vozila gotovo u središte grada, gdje je danas "Lidl", gradnje skupe zaobilaznice uz najpasivniji i najneperspektivniji dio grada, koja bi dijelom prelazila preko vijadukta, pa do spoja s gradskim parkiralištem, bilo je naprosto preskupo i nepotrebno rješenje za gospodarski nejak Labin, ali držalo je vodu sve dok nije krenuo spomenuti trgovački lanac. Danas iz gradske uprave nitko više ne spominje tu zaobilaznicu, već je mnogo aktualnija zaobilaznica preko Katura, koja je još donedavno podjećala na neostvarivi san, zbog čega se, kao privremeno rješenje nudila premosnica između ceste za Rabac i ceste koja četvrt Nove zgrade dijeli na dva dijela.
Svatko razuman će se složiti da je nužna upravo gradnja te zaobilaznice koja otvara nove razvojne perspektive i vizure grada, ali nezaobilazno je pitanje mora li ono biti rezervirano za urbane vile, iza kojih se zapravo kriju apartmani za tržište, ili upravo toj pojas mora biti pojas gradnje obiteljskih kuća. Apartmanizira li se taj dio Labina grad će, kao i Rabac, živnuti samo preko dva ljetna mjeseca, čemu će se morati prilagoditi i skupa infrastruktura, a ostali dio godine bit će pust.
I što je za domaće stanovništvo, pogotovo mlade, još nepovoljnije, još će brže raste cijene zemljišta i stanova, koji su već sada nedostupni za mnoge od njih, pogotovo za one koji mjesečno zarađuju između 2500 i 5000 kuna. Iluzorno je očekivati da će ti mladi Labinjani biti potencijalni kupci urbanih vila, čija će cijena biti osjetno viša od stanova, već je mnogo bliže istina da će oni biti vlasnici stanova u višekatnicama, koji će se graditi uz poticaje države i lokalne samouprave.
Da bi se odgovorilo na pitanje kuda ide grad Labin, mora se malo osvrnuti i na njegovu prošlost koja je definirala njegove sadašnje granice i izgled. Taj se grad brzo širio, uz godišnju gradnju od najmanje stotinjak stanova, u vrijeme intenzivnog razvoja "Prvomajske" i drugih tvornica te rada rudnika. U najčešće ružne vikekatnice useljavali su se ljudi iz sela Labinšćine, ali i Raše te mnogih dijelova ondašnje države, mahom Bosne, odakle su dolazili rudari. Obiteljske kuće gurale su se na rub grada kako bi se slobodni građevinski prostori čuvali za stambene blokove, inače neprimjerene ovako malim urbanim sredinama.
Zatvaranjem rudnika i krahom najvećeg dijela industrije Labin između dva popisa gubi oko tisuću stanovnika, spustivši se na oko 7900 duša, što ne bi smjelo ostati nezapaženo onima koji promišljaju njegov razvoj. Ovakav nepovoljan trend posljedica je napuštanja dijela stanovnika, koji su u njega došli radi posla, ali i trajnog iseljavanja dijela mladih u Italiju i druge zemlje, koji u svom zavičaju nisu mogli doći do radnog mjesta, ili su im primanja bila preniska. Kako se istodobno povećavao broj stanovnika u neposrednom labinskom okruženju - od Vineža, Presike do Kapelice, nije teško zaključiti da se dio Labinjana preselio u ta mjesta, davši prednost životu u obiteljskim kućama s vrtovima nad onim u stambenim višekatnicama.
Da se njima da izbor življenja u obiteljskim kućama ili urbanim vilama sa četiri ili više stanara, nije teško zaključiti za kakav bi se izbor odlučili. Nije li stoga logičan zaključak da će se sam grad mnogo sporije razvijati nego prije 20-ak godina, da mu više nisu potrebne višekatnice kao prevladavajući oblik stanovanja te da stoga treba širom otvoriti vrata gradnji obiteljskih kuća u samom Labinu? Time bi se uz kvalitetniji način življenja, zadržavanju mladih na ovim prostorima utjecalo na drugačiju, ljepšu fizionomiju grada.
Labina po mjeri njegovih građana, u kojima bi urbane vile bile izuzetak, a ne pravilo. Iz dosadašnje prakse ponašanja političara na vlasti nije teško zaključiti zbog čega oni u profiliranju buduće gradnje u Labinu prednost davaju građevinarima, uz veliku vjerojatnost da će, kao i u slučaju Rapca, prevagnuti njihovi interesi. Ili se u Labinu konačno stvori kritična masa koja će znati (raz)lučiti loše od dobrih političara? (M.Milevoj)
Marijan Milevoj građevinari građenje De Conte d.o.o Labinske iskrice Labin kolumna osvrt
