LABINSKE ISKRICE: Kad gradske ure ne jure!
17.10.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Zabava
Ima li kakve sličnosti i povezanosti između crkvenog zvonika u središtu Raše i gradske ure u starom Labinu uzdignutog iznad gradskog kazališta, za kojeg su mnogi turisti uvjereni da je crkva, a toranj zapravo njen zvonik?
Ima jedna veza, nije tajna, ali više o onome što razdvaja dvije gradske vertikale udaljene svega nekoliko kilometara. Dok se toranj iznad gradskog kazališta u drevnom gradu može pohvaliti svojom dugovječnošću, zvonik crkve svete Barbare u Raši mlađi je od prosječnog životnog vijeka muškaraca u Hrvatskoj, a za koji će dan obilježiti 71. rođendan. Zvonik labinske župne crkve udaljen je od nje kojih stotinjak koraka, u sedmom je stoljeću podignut na najvišoj točki u gradu uz crkvu sv. Justa, od koje su danas tek tragovi. Vjerojatno je to jedan od razloga što su mudri Labinjani podigli gradski javni sat u ondašnjem srcu grada, u kojem je, zahvaljujući podeštatu Tomassu Lucianiju, poznatijem kao velikom borcu za odvajanje Istre iz sastava Austrije i pripajanje Italiji, prije nešto više od 150 godina urbani Labin dobio gradsko kazalište.
Imati gradski sat bio je onda znak ponosa i prestiža, a to je i danas jedini javni sat u cijelom gradu, koji nažalost stalno kaska za vremenom, kao da gubi životni ritam. Dugo vremena nije radio, nije se čulo njegovo odbrojavanje sati, neumitni protok vremena, a onda je kupljen novi mehanizam, koji je jedno vrijeme čak bio i prebučan. Nedugo potom ušutio je još jednom, kazaljke stalno pokazuju krivo vrijeme, a umjesto zvučnog oglašavanja u određenim intervalima kao da se čuje neko kašljucanje.
