Kartulina z MIK-a: Gračišće, općina u kojoj ravnopravno zbore prošlost,sadašnjost i budućnost

6.5.2008. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava

Oni koji su lani bili na dočeku MIK-ove karavane u Gračišću, brojčano najmanjem domaćinu festivala Melodije Istre i Kvarnera, nikad neće zaboraviti tu sličicu iz povijesti usađenu u sadašnjost. Mi ju, ispisujući ovu šestu zaredom mikovsku kartulinu možemo samo pokušati prepričati. Priča se ukrcava u autobus, kreće Rijekom prema zapadu, vozi se uz i kroz Učku, spušta do Pazina i onda skreće lijevo u pravcu Labina, pa na svega nekoliko kilometara biva presretena.

 

Ne od hajduka, ne od neprijatelja, već od domaćina koji su pred mikovsku ekipu poslali ne samo pazinsku limenu glazbu već i Kumpaniju »Kosirić« iz Tinjana da bi mikovcima glazbom pokazali put. I dok su oni svirili ispred mikovskih autobusa šjor Josip Širola, vozić i tovari kročili su već davno utabanim stazama. I sve je izgledalo baš kao da svi MIK-ovi putovi vode u Gračišće, a vjerovali ili ne, MIK-u i Gračišću bio je to prvi spoj. Prvo pa muško, rekla bi stara poslovica, u ovom slučaju i potvrđena jer iako su stanovnici te općine prvi put u bogatoj povijesti svog mjesta ugostili MIK-ovu karavanu, odmah su zaslužili i »mikovski orden«, odnosno s Malološinjanima su podijelili nagradu za najboljeg domaćina festivala.

 

Mikovci u međuprostoru

Ni jednima, ni drugima nije nedostajalo originalnosti u dočeku karavane, a ono što je mikovskoj prethodnici, tj. ekipi koja ispisuje, slikava i snima kartuline z MIK-a nedostajalo, to je sreća, jer zamislite si beda kad od svih mogućih zbivanja koja okupljaju na tisuće posjetitelja Gračišću, ekipa upadne u međuprostor, pa tako zakasni na nadaleko poznatu i priznatu feštu vina, a urani na manifestaciju čiji je glavni protagonist instrument zvan organić, u prijevodu usna harmonika, te na Festival maneštre, koji će biti upriličen točno šest dana prije početka Melodija Istre i Kvarnera. Za sve one senilne - MIK ove godine starta 18. lipnja u Malom Lošinju, a onda put putuje, pa je tako 19. lipnja u Novom Vinodolskom, 20. u Čavlima, 21. u Puli, 22. u Novalji, dan kasnije u Višnjanu, na Ivanju je u Krku, 25. lipnja eto ga opet u Istri, u mjestu iz kojeg vam šaljemo ovu kartulinu, 26. je u Kostreni, da bi konačno 27. lipnja imao generalku, a 28. i finalnu večer u svojoj matičnoj luci Rijeci.
No, da mi iskočimo iz mikovskog itinerera i vratimo se domaćinu ove kartuline, Gračišću čiji načelnik Ivan Mijandrušić, zvan Nino vezu MIK-a i svoje općine objašnjava na sljedeći način: »Glazba koja se godinama svira na MIK-u je naša glazba, glazba koja nam je bliska, koja nam dira dušu i lani smo odlučili dovesti MIK u Gračišće. Znam, bila je u početku trunčica pesimizma jer kao mali smo i tako, ali prvo pa muško - već lani smo se pokazali kao pravo mjesto za MIK. Gračišćani stalno pitaju kad će opet, i to opet će biti ovo leto«.

 

Iskreno, i od srca

Onda smo mi Mijandrušića upitali za »zdravlje« općine, za sve ono što se u Gračišću događa tijekom onih 364 dana u godini kad MIK nije tamo, za sve ono što ne na stotine, nego na tisuće ljudi privlači u tu pitoresknu općinu u središtu Istre, a Nino nam je onako iskreno, i od srca odgovorio.
- Mi volimo kantat, mi volimo pit, mi volimo kuhat. Prvi dio leta se zabavljamo s manifestacijama, a drugi dio leta treba delat. Festival usne harmonike ili kako ga mi zovemo Zasopimo na organić, ovo leto organiziramo 13. put, a izdajemo i knjigu o tom festivalu. Bit će to 18. svibnja. Inače j festival svako leto treću nedilju u maju, a sako četrto nan izbori poremete ritam, ma on se vajka održi. Na mladima tradicija ostaje sagdere pa i u Gračišću, a kod nas sviraju mladi, za to smo se na vrime pobrinuli, pa već četiri godine zaredom imamo školu usne harmonike u Gračišću koju vodi najbolji organić u Hrvatskoj, gospodin Nevio Mijač, tako je o manifestaciji Zasopimo na organić zborio Nino Mijandrušić, prvi čovjek Gračišća.

A što sve mogu mladi koje je spominjao, manifestirali su nam Sebastijan Mofardin na bajsu, Toni, također Mofardin, na trieštinki i Katja Sirotić na organiću, redom članovi sviračke sekcije Kumpanije »Kosirić« iz Tinjana. Samo još napomena, fenomenalni su, a Katja svira pet instrumenata izvučenih iz prošlih vremena (organić, mih...).
I dok su »Kosirići« svirili u kantunu Špitala iz kojeg vam odašiljamo ovu kartulinu, pletilja Marija Radetić bezuspješno nas je pokušavala naučiti kako se pletu »holjevi« ili vunene čarape, a da ne govorimo koliku je bezuspješnu misiju u nauku neukih imala šjora Ermina Erjavec, koja nam je pokazivala kako prest i sukat za pet. Ma, nismo mi bili ni za minus jedan, ali da samo znate kako su šjora Marija i šjora Ermina strpljive učiteljice, i kako su ono ča bi rekli »malice za pet«.

 

Malvazija i teran, kraljica i kralj

Uvidjevši da talent za pletenje i predenje nemamo, okušali smo se u školi posljednjeg bačvara gračaškog - šjora Antuna Zovića iz mjesta Putinji. Iako je on naš dobar znalac još od ispisivanja lanjskih kartulina z MIK-a, učenici se nisu »pomakli dalje od početka«, što će reći da smo bili i ostali »tabula raza« ili teorija stoji, ali praksa - ma dajte to nekom vičnijem. I da baš ne bismo ispali ono pa »u ruke udreni« skroz na skroz vratismo se mi onom za što nas plaćaju i upitasmo Nina Mijandrušića da nam pojasni zašto je Gračišće ispratilo lani mikovce u Špitalu, a ove godine ugostilo mikovsku prethodnicu u tom istom Špitalu. Znate i sami što znači špital, pa je i pitanje bilo na mjestu.

- Špital, odnosno hospicij, bio je nekad zgrada u vlasništvu crkve u kojoj su boravili bolesni i nemoćni, i oni koji nisu imali svojega doma, a bili su zdravi. Oni su brinuli za one koji nisu mogli, odnosno bolesne i nemoćne, počeo je svoju priču Mijandrušić, a mi se odmah i iz prve zabrinuli, no nastavak glasi ovako: »Niš se ne brinite, vi ste putujući pa je logično da vas tu ugostimo, a da vam razbijemo sve predrasude, reći ću vam da je Špital jedna od konoba manifestacije koja smo spominjali, a zove se Smotra vina središnje Istre. Vina su nam svake godine sve bolja i bolja. Ča da van rečen, ove smo godine imali 201 uzorak vina i 160-ak vinara, najzastupljenija je malvazija od bijelih vina, dok perjanicu među crnima drži teran«.

 

Maneštra i pol

»Bilo j čuda ljudi i bilo je veselo tog dana u Gračišću, ali bit će isto tako i kad zasopu organići 18. maja, a bome i 12. šestoga kad u Gračišću bude Festival maneštri, a sve će te manifestacije imati doticaja sa Špitalom, pa eto, niste vi jedini. Špital je ponos Gračišća, naime lijepo smo ga obnovili i to je razlog što vas tu primamo - želimo vam pokazati kako smo i htjeli i znali sačuvati djelić svoje prebogate povijesti«, razbio je sve naše predrasude šjor Nino.

A kad smo u konobi Mario i isprobali jednu od maneštri kakve se kuhaju u Gračišću, ne da su predrasude postale prošlost, nego je maneštra postala ovisnost. I nije nam nimalo bilo važno što su ju združenim snagama na ognjišću zgotovili načelnik Mijandrušić i voditelj Melodija istre i Kvarnera Robert Ferlin, jer ako u kulinarski talent Ferlina možda malo i sumnjamo, šjor Nino već na prvu ulijeva povjerenje. Tek da ste vidjeli kako glavnog kuhara ispituje i ča je stavil nutar, i koliko se to već kuha, i koliko je put promišal, e, pa onda zbilja...

Bilo kako bilo, nama je u Gračišću bilo super. Ne samo za prste polizat', nego i pravi užitak za uši, jer u tom vam Gračišću svi znaju i kuhati maneštru, i delat vino, i sost, i kantat. Za utjehu što niste bili s nama šaljemo vam i tonski zapis pjesme »Kad će vrime od kruha i grozja« koju su maestralno i združenim snagama izveli crkveni zbor sv. Vida, »Kosirići« i Alen Vitasović.
Pa, lipi naši, do iduće kartuline koju van pišemo va Kostrene.

 

Foto: Ako paziš ča staviš i dobro promišaš, dobra ti je i maneštra, poučio je Ferlina Nino Mijandrušić 

Nino Mijandrušić Gračišće Kartulina z Mika MIK Zasopimo na organić manifestacija tradicija pjesme

---