Kako je na Festivalu igranog filma u Puli?
21.7.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Film
Pedeset i sedmi Festival igranoga filma u Puli je u punome jeku. Tisuće ljudi svakoga se dana slijeva niz pulske ulice, a amfiteatar je opterećen Hrvatima željnima zabave (ili kulturnoga uzdizanja – čitaj: naslikavanja u prvim redovima) i nemalim brojem turista koji su došli popratiti ovo, nekada prestižno regionalno – danas čisto hrvatsko, filmsko zbivanje.
Filmski je festival u žiži svih zbivanja, na jeziku sviju koji su tu bili, ili planiraju doći. Mediji su prepuni fotografija iz prvih redova - nekome vire gaćice, a netko je zalutao u hrvatsku elitu. Novinari se bijesno trgaju da uhvate što zanimljivije poze glumica i glumaca, a snimatelji veselo mlataraju kamerama – neš'ti: ipak mi imamo izvanrednu tv produkciju!
No, ostavimo li postrani te tradicionalne hrvatske običaje, ostaju nam čisti filmovi. Doduše, i njih su mediji razvlačili po svojim stranicama i prije nego li su došli na pulsko filmsko platno. Jedan od takvih primjera jest Nevio Marasović i njegov film The Show Must Go On. Nakon gledanja, shvatiš zašto je medijima i bio zanimljiv – dvadesetpetogodišnjak je za gotovo ništa financijskih sredstava (nula kuna) uspio napraviti film čija je komercijalna vrijednost nekoliko milijuna valute navedene u zagradi.
Na svojoj prvoj pressici Marasović je s nama podijelio taj recept, rekavši pritom da se radi o „drami s elementima eksplozije“. Njegova kulinarska tajna je jednostavna i glasi: „Sve se poklopilo“. Ipak, naglasio je da se tako inače ne može raditi, što je i razumljivo - živimo u Hrvatskoj, gdje će uskoro zlatnih pet lipa doista vrijediti zlato. Filmska ideja razvila se iz popularnog show-a Vel'ki Brat, u situaciji kada su Hrvati panično izvještavali kako ćemo svi pomrijeti zbog pošasti svinjske gripe, a frustrirani stanari Brata nezabrinuto i neukusno gađali jedni druge – hranom.
U skoroj se budućnosti (Cro je u EU već sevn jirs) tv producent Filip Dogan kojeg igra Medvešek odlučuje na novi format – Housed!. Stanari standardno reality show-ovski žive zatvoreni, a vani kulminira svjetski rat. Priča je dosta napeta, glumci uigrani, no proces montaže filma gledatelju je zakomplicirao život – ispresijecane scene i učestala retrospektiva na trenutke ometaju tijek filma, no ništa strašno. U svakom slučaju, radi se o vrlo dobrom filmskom uratku savršenom za ljeto i svjetsku krizu – Marasović osvježava tematikom koja odskače od monotonije hrvatskoga filma i ne žali se da nema love.
Odmah iza toga filma, kojeg sam, uz nekolicinu novinarskih entuzijasta iz Jutarnjeg, imao čast pogledati prvi na jutarnjoj press projekciji u devet sati, uslijedio je film Besa srpskoga redatelja Srđana Karanovića. On je svojim filmskim vizijama dosljedan, što filmu daje poseban touch koji podsjeća na poznate redatelje bivše nam Juge. Besa, što možemo prevesti sintagmom časna riječ, govori o kodeksu časti na početku prvoga svjetskoga rata. Radnja je, inspirirana istinitim događajem, smještena na Kosovo, a gledateljstvo ima prilike vidjeti zanimljive ljubavne peripetije i odnose toga doba.
U pulskome amfiteatru jučer je svjetsku premijeru doživio film Šuma Summarum (iliti engleski – Forrest Creatures), koji je od strane nekolicine medija proglašavan favoritom. Scenarij, poput u Marasovićevu Showu, potpisuje redatelj, Ivan Goran Vitez, a likove igraju brojni glumci koje poznajemo iz serija, reklama, showova kvizova. Neobična priča razrađuje, naizgled uobičajene, odnose unutar hrvatske marketinške agencije koju preuzima, vidi čuda, strani ulagač. Na prvi pogled samo paintball teambuildig kasnije prerasta u krvave obračune zaposlenika upotpunjene sa zanimljvim domorocima – sirovom obitelji na čelu s Navojcem i osebujnom Ninom Violić. Crnohumorna akcija, kako navode u službenom vodiču Festivala, nije preporučljiva djeci, pretpostavljam zbog bizarnih obračuna i seksualnih incestualnih konotacija, no ovaj film svakako preporučam ukoliko se želite zaposliti u velikoj marketinškoj kompaniji. Ne kaže se uzalud – učimo na tuđim grješkama!
Film do filma, sat po sat i – dočekali smo regionalnu premijeru Nolanova Inceptiona uobičajeno hrvatski (ne)vješto prevedenog rječju Početak. Film slovi za remek djelo, prozvan je filmom desetljeća, puni novinske stupce svjetskih časopisa, a kino – blagajne će zasigurno zadovoljno trljati ruke. Ovaj znanstveno fantastični triler dopušta nam da, zajedno s Domom Cobbom (Leonardo DiCaprio), uđemo u arhitekturu snova i otkrijemo sve tajne ulaska u umove usnulih ljudi. Zanimljiva je redateljeva koncepcija i percepcija odnosa stvarno – nestvarno – stvarno (ili opet nestvarno) koja zbuni i samoga gledatelja, kojemu preporučam da tijekom gledanja filma bude iznimno pažljiv i da ne odlazi na piš-pauze, pošto se nit praćenja filma tada lako kida. Gotovo dvo-i-pol satni triler ispunjen je iznimnim akcijskim scenama i vizualnim efektima koji vas probude ukoliko slučajno i vi zaspete dok slušate kako Marion Cotillard priča o sanjanju i stvarnosti.
Do kraja festivala još je četiri dana koja su uz iznimna filmska ostvarenja, ispunjena i iznimnom vrućinom, pa vam preporučam da si uzmete dovoljno tekućine (toalet je u amfiteatru – ne brinite!). Iz nacionalnoga programa svakako bih izdvojio Matanićevu Majku Asfalta, a iz popularnoga programa Pisca iz sjene redatelja Romana Polanskog. Oba filma su na rasporedu u četvrtak, stoga planirajte da taj dan oko 20 sati krenete za Pulu (dok nađete parkirno mjesto, kupite kartu i nađete sjedeće mjesto biti će već 21:30 kada počinje Majka asfalta). I da ne zaboravim, ukoliko ste se prepoznali u prvim recima teksta, onda je najbolje da u Pulu odete u subotu, 24. srpnja, kada je na redu zatvaranje Festivala i dodjela nagrada. Tada će zasigurno biti najviše novinara, bliceva aparata i tv-kamera koje će vas možda uhvatiti dok tražite mjesto u, već zauzetim, prvim redovima. Možda vas tamo uhvate i budne kamere LC portala! :)
the show must go on nevio marasović srđan karanović pula festival roman polanski christopher nolan leonardo dicaprio film dalibor matanić
