Iz novinarskog notesa: Ma, ja bih samo par riječi...
9.1.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Zabava
»Vrijeme je novac«, veli izreka. Iz toga proizlazi: kako se odnosimo prema novcu, tako se odnosimo i prema vremenu - rasipamo ga, razumno upotrebljavamo ili štedimo. Razlika ipak postoji: novac može biti samo naš, a vrijeme uvijek dijelimo sa svim ostalim ljudima pa uzeti ga za sebe znači uskratiti ga drugima. Oni to trpe ako zauzvrat nešto dobiju (ili ih uvjerite da su dobili), ali svaka suvišna riječ izaziva uzrujavanje.
Znali su to još stari Grci i Rimljani, a danas, kad su svakome dvadeset i četiri sata dnevno premalo, kultura poštovanja vremena postala je dio opće kulture. Zorno ju je pokazao njemački političar koji je svoj govor u parlamentu održao u samo trideset sekundi. Za Hrvatski sabor nezamislivo, a za gradska i općinska vijeća da i ne govorimo!
Ako čujete: »Ma, ja bih samo par riječi...«, budite sigurni da je to uvod u govor za koji će si govornik uzeti sve vrijeme ovoga svijeta, da će u njemu napraviti digresiju kad god mu padne na pamet, više puta ponoviti jedno te isto i da najvjerojatnije na kraju neće izvući nikakav zaključak. Izgovori li usred te besjede: »Ja ne bih dalje dužio« ili nešto slično, što ukazuje na to da je shvatio da je pretjerao, znači da nije ni blizu kraja kojemu ste se ponadali. Da, slušatelji su crveni u licu, tupo bulje preda se ili crtkaju nešto po papirima na stolu, ali samo zato jer ne znaju što je dobro za njih. Treba im tupiti dok ne dožive prosvjetljenje. I to je tek početak jer slijedi odgovor onih koji su se osjetili prozvanima, a ti ni u kom slučaju ne žele parirati kvalitetom izrečenoga, nego samo kvantitetom. A tek ispravci pogrešnog navoda! Ima točaka dnevnog reda koje bi mogle proći bez priče, ali predsjedavajući napravi neugodno dugu stanku kojom kao da se čudi što svi šute, pa se obično netko osjeti obveznim da iz pristojnosti rekne koju, a onda je gotovo.
I dok se vijećnici mogu naspavati i sve zaboraviti, mi novinari tu muku ponovno proživljavamo. Zadatak nam je točno informirati javnost pa moramo sve bilješke pomno pretresti i utvrditi tko je što zapravo kazao. Obično zaključimo da, jezikom aktualne »praščevine« govoreći, ima puno kosti, kože i loja, a malo čistoga.
Ali, evo, zakoračili smo u godinu za koju nas uvjeravaju da će biti krizna i da ćemo morati štedjeti, a to će se, valjda, odraziti i na rad vijeća. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog troškova električne energije i grijanja. Rijetko koji vijećnik ne želi na izborima biti ponovno izabran, a jedna od prilika da pokaže tražene kvalitete mogao bi biti trenutak kada dobije riječ jer bi tada kratkoću svojeg govora mogao opravdati željom za uštedom na struji i nafti ili plinu. Na taj bi način manje postalo više, a novinari bi bili pošteđeni misli da su na sjednicu trebali ponijeti marendu.
Robi Selan
Robi Selan novinar crtice Labin osvrt