Interview: JOJO MAYER uoči pulskog nastupa za Glas Istre
3.4.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Glazba
Bubnjanjem želim promijeniti svijet
Jedini razlog zbog kojeg idem okolo na turneje je taj da želim promijeniti ljudske živote. To nije preidealistično. To je izbor koji morate napraviti, jer ako ne mislite da možete to učiniti, onda mislim da ne bi trebali ići i svirati pred ljudima. Trebali biste se fokusirati jedino na zarađivanje novca.
Razgovarao Mladen RADIĆ
Vrhunski švicarski bubnjar, Jojo Mayer sa svojom grupom Nerve nastupit će sutra po drugi put u Puli, opet u klubu Uljanik i opet u sklopu Jazzbina Pula Jazza. Osim što iza sebe s grupom Nerve ima album "Prohibited beatz", Mayer je objavio i CD i DVD čiji naslov pomalo ironično navodi da otkriva "tajna oružja za modernog bubnjara". Jesu li doista posrijedi tajna oružja i zašto toliko voli nastupati i baviti glazbom ispričao nam je jučer u kratkom telefonskom razgovoru, a uspjeli smo ga uhvatiti netom nakon što se prijavio u hotel u Katowicama u Poljskoj, gdje je jučer nastupao u sklopu aktualne turneje. Danas Mayer i Nerve sviraju u Bratislavi, a sutra će u njegovim "zabranjenim ritmovima" točno od 22 sata u klubu Uljanik uživati pulska publika.
Moje radionice su više poput psiholoških treninga
GLAS ISTRE: Vaš CD i DVD "Secret Weapons for the Modern Drummer", ako sam dobro shvatio, su edukacijska izdanja za bubnjare?
JM: Da, to je edukacijski DVD za bubnjare, zapravo se prvi put pojavilo ovako nešto. To je vizualna enciklopedija bubnjarskih tehnika. Mislim da nitko nije napravio ovakav edukacijski DVD za bubnjare jer pokriva sve aspekte ručnih tehnika u bubnjanju.
GLAS ISTRE: Je li namijenjen isključivo "bubnjarskim štreberima", kako ste ih nazvali na vašoj web stranici ili i početnicima?
JM: Namijenjen je i početnicima i profesionalcima, za svaki stupanj.
GLAS ISTRE: Koja su to "tajna oružja" o kojima govorite u naslovu?
JM: Ma to je šala, ironija. Ništa ozbiljno.
GLAS ISTRE: Koja su to "tajna oružja" o kojima govorite u naslovu?
JM: Ma to je šala, ironija. Ništa ozbiljno.
GLAS ISTRE: Znači, nema tajni u bubnjanju?
JM: Baš i ne. Postoje neke tehnike koje mi se sviđaju, koje neki bubnjari koriste. Nije se puno pisalo o metodama, tako da su neke tehnike o kojima pričam u videu objašnjene i objavljene po prvi put. To ih u neku ruku čini tajnima, ali one to zapravo nisu.
GLAS ISTRE: Zašto radionice koje vodite nazivate klinikama?
JM: Zato što to na neki način i jesu. Moje radionice su više poput psiholoških treninga nego iscrpljujućih vježbi. Pokušavam vidjeti što ljudi već posjeduju i pokušavam to poboljšati. Moje metode nisu dogmatske. Neki su ljudi moj DVD nazvali "Biblijom bubnjarske tehnike", ali ja ne mislim tako. Glazba nije religija. Bubnjanje nije religija. Ne vjerujem u dogmatičnost, vjerujem u znatiželju.
GLAS ISTRE: Da li zbog toga volite improvizirati? Neki od posjetitelja vašeg koncerta u Puli kažu da volite "dekonstruirati" glazbu, puno improvizirati, je li to zbog toga što niste dogmatični, što volite otkrivati?
JM: Da, volim otkrivati. Znatiželjna sam i kritična osoba, a također sam i skeptičan. Kada se radi o sviranju, mislim da je improvizacija najzanimljiviji umjetnički oblik jer samo za komponiranje i programiranje imamo dobre aparate. Možete programirati kompjuter da izvodi vrlo kompleksnu glazbu, ali kompjuter ne može improvizirati, za to i dalje trebamo glazbenike. Sada mislim da je improvizacija najljudskiji umjetnički oblik ili najviši nivo ljudskog sudjelovanja u stvaranju glazbenog događaja. Mislim da su Mozart i Bach bili vrhunski improvizatori, ali nisu imali tehnologiju kojom bi dokumentirali svoju improvizacijsku sposobnost. Klasična glazba nema tradiciju improviziranja, to je prvenstveno vezano za jazz. Jedini razlog radi kojeg jazz ima improvizacijsku disciplinu koja je tako visoko razvijena je da su inovacije u jazzu vezane za inovacije u snimanju zvuka. To je zanimljivo. Improvizacija je uvijek bila dio inteligentne glazbene kulture i sada želim dati priliku ljudima da posvjedoče kako se muzika stvara na licu mjesta jer postoji čitava generacija onih koji ne mogu razlikovati živu svirku od playbacka. To je jedan razlog zašto to želim napraviti. Drugi je razlog što sviramo muziku koja je snažno inspirirana elektronskom glazbom. Kompjuter govori jezikom jedinica i nula, pa želim ljudima pokazati koja je razlika između te jedinice i nule, želim istražiti područje između te jedinice i nule. Koristeći elektronsku glazbu mogu to prikazati jasnije nego da sviram jazz, rock ili neku drugu muziku. Koristim ljudsku interakciju i sviram jazz, zato što ljudi mogu izvoditi živu glazbu, a za sve ostalo imamo strojeve.
Volimo mijenjati stilove
GLAS ISTRE: Hoće li vam nastup biti sličan kao prije dvije godine ili ćete izvesti nešto novo?
JM: Biti će drukčije jer ćemo improvizirati. Ne sjećam se što smo točno svirali u Puli jer smo puno improvizirali. U nekim stvarima ne improviziramo. Stalno mijenjamo utjecaje, malo sviramo dubstep, ili grime, neki od stilova su više orijentirani prema dubu, zadnji put smo svirali puno drum 'n' bassa. I dalje sviramo drum 'n' bass i jungle, ali volimo mijenjati stilove. Oni koji su nas slušali prošli put čuti će i nešto novo.
GLAS ISTRE: S vama će ovaj put svirati i basist John Davis?
JM: Davis je originalni član grupe. Kada sam zadnji put bio u Puli nije mogao nastupiti s nama jer je radio na drugom projektu, tako da ćemo sada po prvi puta nastupiti u Puli u originalnom sastavu. Prošli put je s nama bio Janek Gwyzdala.
GLAS ISTRE: Dok ste mi prije pričali o ljepoti improvizacije, zapitao sam se bi li mogli svirati u rock grupi ili klasičnom orkestru i to ne samo na jednom albumu ili na jednom koncertu, već bi li mogli potpuno promijeniti svoj stil?
JM: Zapravo me uopće ne zanimaju stilovi. Stravinski, Mozart, Louis Armstrong, Duke Ellington, Jimi Hendrix, Beatles, Rolling Stones, Led Zeppelin, James Brown, Kraftwerk, Aphex Twin i Soultech za mene su isto. To su isti pojmovi, samo je vrijeme različito. Louis Armstrong je svirao glazbu koja je bila važna za njegovo vrijeme, kao i Hendrix, Police, Beatles, a tako i ja sviram glazbu koja je važna za moje vrijeme. Ne moram svirati jazz ili klasiku, jer nije vrijeme za njih. Nije vrijeme ni za hip-hop. Moramo stvoriti glazbu koja je u skladu s onim što je trenutno nužno. Bubnjanje je nešto političko, ono je oružje koje želim iskoristiti kako bih zauvijek promijenio svijet.
GLAS ISTRE: Nije li to malo preidealistično razmišljanje?
JM: Ne, nije. To je jedini izbor. Inače ne bih došao u Pulu. Ostao bih doma i radio na studijskim snimcima. Svirao bih pop glazbu i zaradio puno novca. Ozbiljno. Jedini razlog zbog kojeg idem okolo na turneje je taj da želim promijeniti ljudske živote. To nije preidealistično. To je izbor koji morate napraviti, jer ako ne mislite da to možete učiniti, onda mislim da ne bi trebali ići i svirati pred ljudima. Trebali biste se fokusirati jedino na zarađivanje novca.
Jojo Mayer
Nerve
Jazzbina Pula Jazz 09
Pula
Klub Uljanik
Jazz
GLAS ISTRE: Zašto radionice koje vodite nazivate klinikama?
JM: Zato što to na neki način i jesu. Moje radionice su više poput psiholoških treninga nego iscrpljujućih vježbi. Pokušavam vidjeti što ljudi već posjeduju i pokušavam to poboljšati. Moje metode nisu dogmatske. Neki su ljudi moj DVD nazvali "Biblijom bubnjarske tehnike", ali ja ne mislim tako. Glazba nije religija. Bubnjanje nije religija. Ne vjerujem u dogmatičnost, vjerujem u znatiželju.
GLAS ISTRE: Da li zbog toga volite improvizirati? Neki od posjetitelja vašeg koncerta u Puli kažu da volite "dekonstruirati" glazbu, puno improvizirati, je li to zbog toga što niste dogmatični, što volite otkrivati?
JM: Da, volim otkrivati. Znatiželjna sam i kritična osoba, a također sam i skeptičan. Kada se radi o sviranju, mislim da je improvizacija najzanimljiviji umjetnički oblik jer samo za komponiranje i programiranje imamo dobre aparate. Možete programirati kompjuter da izvodi vrlo kompleksnu glazbu, ali kompjuter ne može improvizirati, za to i dalje trebamo glazbenike. Sada mislim da je improvizacija najljudskiji umjetnički oblik ili najviši nivo ljudskog sudjelovanja u stvaranju glazbenog događaja. Mislim da su Mozart i Bach bili vrhunski improvizatori, ali nisu imali tehnologiju kojom bi dokumentirali svoju improvizacijsku sposobnost. Klasična glazba nema tradiciju improviziranja, to je prvenstveno vezano za jazz. Jedini razlog radi kojeg jazz ima improvizacijsku disciplinu koja je tako visoko razvijena je da su inovacije u jazzu vezane za inovacije u snimanju zvuka. To je zanimljivo. Improvizacija je uvijek bila dio inteligentne glazbene kulture i sada želim dati priliku ljudima da posvjedoče kako se muzika stvara na licu mjesta jer postoji čitava generacija onih koji ne mogu razlikovati živu svirku od playbacka. To je jedan razlog zašto to želim napraviti. Drugi je razlog što sviramo muziku koja je snažno inspirirana elektronskom glazbom. Kompjuter govori jezikom jedinica i nula, pa želim ljudima pokazati koja je razlika između te jedinice i nule, želim istražiti područje između te jedinice i nule. Koristeći elektronsku glazbu mogu to prikazati jasnije nego da sviram jazz, rock ili neku drugu muziku. Koristim ljudsku interakciju i sviram jazz, zato što ljudi mogu izvoditi živu glazbu, a za sve ostalo imamo strojeve.
Volimo mijenjati stilove
GLAS ISTRE: Hoće li vam nastup biti sličan kao prije dvije godine ili ćete izvesti nešto novo?
JM: Biti će drukčije jer ćemo improvizirati. Ne sjećam se što smo točno svirali u Puli jer smo puno improvizirali. U nekim stvarima ne improviziramo. Stalno mijenjamo utjecaje, malo sviramo dubstep, ili grime, neki od stilova su više orijentirani prema dubu, zadnji put smo svirali puno drum 'n' bassa. I dalje sviramo drum 'n' bass i jungle, ali volimo mijenjati stilove. Oni koji su nas slušali prošli put čuti će i nešto novo.
GLAS ISTRE: S vama će ovaj put svirati i basist John Davis?
JM: Davis je originalni član grupe. Kada sam zadnji put bio u Puli nije mogao nastupiti s nama jer je radio na drugom projektu, tako da ćemo sada po prvi puta nastupiti u Puli u originalnom sastavu. Prošli put je s nama bio Janek Gwyzdala.
GLAS ISTRE: Dok ste mi prije pričali o ljepoti improvizacije, zapitao sam se bi li mogli svirati u rock grupi ili klasičnom orkestru i to ne samo na jednom albumu ili na jednom koncertu, već bi li mogli potpuno promijeniti svoj stil?
JM: Zapravo me uopće ne zanimaju stilovi. Stravinski, Mozart, Louis Armstrong, Duke Ellington, Jimi Hendrix, Beatles, Rolling Stones, Led Zeppelin, James Brown, Kraftwerk, Aphex Twin i Soultech za mene su isto. To su isti pojmovi, samo je vrijeme različito. Louis Armstrong je svirao glazbu koja je bila važna za njegovo vrijeme, kao i Hendrix, Police, Beatles, a tako i ja sviram glazbu koja je važna za moje vrijeme. Ne moram svirati jazz ili klasiku, jer nije vrijeme za njih. Nije vrijeme ni za hip-hop. Moramo stvoriti glazbu koja je u skladu s onim što je trenutno nužno. Bubnjanje je nešto političko, ono je oružje koje želim iskoristiti kako bih zauvijek promijenio svijet.
GLAS ISTRE: Nije li to malo preidealistično razmišljanje?
JM: Ne, nije. To je jedini izbor. Inače ne bih došao u Pulu. Ostao bih doma i radio na studijskim snimcima. Svirao bih pop glazbu i zaradio puno novca. Ozbiljno. Jedini razlog zbog kojeg idem okolo na turneje je taj da želim promijeniti ljudske živote. To nije preidealistično. To je izbor koji morate napraviti, jer ako ne mislite da to možete učiniti, onda mislim da ne bi trebali ići i svirati pred ljudima. Trebali biste se fokusirati jedino na zarađivanje novca.
