Filmoteka: Vrane
4.1.2011. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Film
Originalni naslov: Vrane
režija: Ljubiša Kozomara, Gordan Mihić
scenarij: Ljubiša Kozomara, Gordan Mihić
uloge: Slobodan Perović (Đuka), Milan Jelić (Tredis), Jelisaveta Sablić (Olja), Ana Matić (Svetlana), Ivan Đurđević (Čika Mile), Ines Fančović (Vujka), Vera Ignjatović (Vera), Jovanka Kotlajić (Đokina mama)
kratki sadržaj
Zahvaljujući scenarijima koje su napisali za Živojina Pavlovića (Kad budem mrtav i beo, Buđenje pacova, oba 1967.) Gordan Mihić i Ljubiša Kozomara drže se nazaobilaznim figurama one struje jugoslavenskog filma koja će zbog emotivnog, socijalnog i egzistencijalnog pesimizma u medijima biti prozvana crnim valom. Svoj debitantski film Vrane (1969.) završavaju iste godine kada crni val dobiva ime, i to kao rezultat zabrinutosti dijela kulturne i političke javnosti zbog sve izraženijeg pesimizma i stilskog radikalizma pojedinih filmova. Bio je to vrhunac crnog vala, vrijeme kada su neki filmovi već bili zabranjeni, a slična je sudbina čekala i Vrane. Radi se o priči o ostarjelom boksaču Đuki koji zajedno sa svojom bandom propalih ”narodnih umetnika“ (baletanom i balerinama) tumara gradskom periferijom, te vara, krade, a povremeno i ubija. Njihova je egzistencija svedena na puko preživljavanje, a ideja je podcrtana karikiranim glumačkim nastupima koji povremeno oponašaju glasanje i kretanje ptica iz naslova. Pa iako se nadovezuje na konkretne socijalne probleme, oronula predgrađa iz filma simbolički predstavljaju i periferiju ljudskog duha u kojoj moralni zakoni više ne vrijede, a zločin postaje simptom njihova raspada. Tematizirajući dezintegraciju društvenih normi i ljudskosti svojih likova, film povremeno zalazi u područje groteske i apsurda, što je posebno izraženo u zadnjoj sceni u kojoj se brišu granice između sna i jave, života i smrti. Unatoč naglašenom pesimizmu, Vrane su dobro primile domaća i strana kritika (i to kao pozitivnu alternativu radikalnijim predstavnicima struje), a bile su prikazane na čak 11 svjetskih festivala, između ostalog i u popratnom programu Cannesa. No, nakon festivala u Puli gdje su puštene u popratnom (tzv. informativnom) programu, u Jugoslaviji nisu nikada prikazane.
Gordan Mihić (Mostar, 1938.) jedan je od najznačajnijih srpskih scenarista. Najpoznatiji je po svojoj suradnji s Ljubišom Kozomarom s kojim je od 1962. do 1971. napisao devet scenarija, među kojima i one za Kad budem mrtav i beo i Buđenje pacova (oba 1967.) Živojina Pavlovića, a zajedno su snimili nagrađivani film Vrane (1969.). Autor je preko 40 scenarija za igrane filmove, te više od 20 scenarija za televizijske projekte (TV-drama i serija). Piše komedije i drame suvremene tematike, samostalno je režirao TV-film Prijatelji (1975.) i obiteljsku komediju Srećna porodica (1980.), a cijenjene su i njegove suradnje s Goranom Paskaljevićem (Čuvar plaže u zimskom periodu, 1976., Pas koji je voleo vozove, 1977.), Emirom Kusturicom (Dom za vešanje, 1988., Crna mačka, beli mačor, 1998.) i dr. Ljubiša Kozomara (Beograd, 1934. – Beograd, 1984.) uz Gordana Mihića jedan je od najcjenjenijih scenarista crnoga vala. Surađivali su s Živojinom Pavlovićem, Brankom Bauerom (Doći i ostati, 1965.), Milanom Jelićem (Bubašinter, 1971.) i dr., a prema vlastitom scenariju snimaju Vrane (1969.). Nakon razlaza s Mihićem, radio je za televiziju.
LC komentar:
-ocjena 5/10 -film me je malcice razocarao, ocekivao sam puno vise od njega (pogotovo ako se citaju recenzije gdje ispada da je najoblji film tz. crnog vala), po meni postoje puno bolji filmovi (tipa W.R. misterije organizma, kad budem mrtav i beo i sl.)
film filmoteka domaći film vrane Ljubiša Kozomara Gordan Mihić crni val