Filmoteka: Već viđeno

Originalni naziv: Već viđeno

Režija: Goran Marković

Scenarij: Goran Marković

Uloge: Anica Dobra, Mustafa Nadarević, Bogdan Diklić, Goran Sultanović, Gordana Gadžić, Mihajlo Bata Paskaljević, Milivoje Tomić, Olivera Marković, Petar Božović

kratki sadržaj

Mihajlo (Mustafa Nadarević), nekad sjajni mladi pijanist, sada je učitelj klavira u obrazovnom centru. Kolege ga smatraju čudakom, ali ga ostavljaju na miru da živi svoj usamljenički život. Međutim, sve se mijenja kada se u njegovoj školi pojavi mlada siromašna, ali marljiva djevojka Olgica (Anica Dobra). Kontakt s njom, novi, erotski intezivni život, u njemu izaziva čudnu pojavu, kako je sve to jedanput već vidio. Naime, situacije koje proživljava, čine mu se ponovljenima, njegova trauma, klavir, izaziva bolne emocije i patološki strah, stapanje prošlosti i sadašnjosti, gurajući ga u tragediju... Kada Olgica ostavi Mihajla zbog mlađeg momka, koji se nada političkoj karijeri u Savezu komunista, u Mihajlu se «probude» duhovi prošlosti i on započinje ubilački pohod. U nemogućnosti da razlikuje refleksije prošlosti od sadašnjosti, Mihajlo prijelazi preko ruba...

 

«Već viđeno» jedan je od ponajboljih filmova Gorana Markovića, koji se ubraja među najproduktivnije i najkvalitetnije srpske redatelje. Film je rađen na prepoznatljiv Markovićev način, priča je sjajna, preplitanje sadašnjih i prošlih događaja napravljeno je jako dobro, gluma Mustafe Nadarevića i Anice Dobre je vrhunska, a glazba proslavljenog Zorana Simjanovića šarmantna je i dirljiva, podvlačeći atmosferu radnje, što sve potvrđuje Markovićevu redateljsku vještinu. Mustafa Nadarević uvjerljivo je odigrao seksualno frustrirani/edipovski lik učitelja klavira, koji postaje psihopatski ubojica, dok je Anica Dobra dugonoga plavuša, objekt njegove opsesije.

Riječ je o horor filmu, odnosno «prvom pravom jugoslavenskom psihološkom horor trileru», koji nije (nikada bio) tipični jugoslavenski žanr (osim «Davitelja protiv davitelja» no riječ je, ipak, o komediji, odnosno parodiji), a rađen je u hičkokovsko/polanski/depalmino/karpenterovskoj maniri. Filmovi Gorana Markovića, pa tako i «Već viđeno», na satirički način uspješno portretiraju društvo i društvene promjene u Jugoslaviji od kraja 70-ih do sredine 80-ih godina prošloga stoljeća.

 

Produkcija filma vrlo je ambiciozna, što je posebno vidljivo u brižno svraćenoj pozornosti za detalje priče, koja se događa u ranim 70-im godinama prošloga stoljeća, razvidnoj u kostimima, frizurama, scenografiji, a posebno u načinu snimanja i teksturi filmske fotografije (primjerice «flashback» prizori djetinjstva glavnog junaka snimljeni su u nostalgičnom zlatno-narančastom sfumatu prostranih soba predratnog Beograda). «Već viđeno», pak, daje pogled na drugu stranu života, i horor, s nezaobilaznim elementima društvenih rasjeka koje se protežu otprije drugog svjetskog rata do sredine 70-ih godina prošloga stoljeća, vremena filmske priče. «Već viđeno» drži u napetosti iznenađenjima sve do samoga kraja. Sjajan film velikog redatelja, glumaca i ostalih suradnika.

 

«Već viđeno» je nagrađivani film, koji je na Filmskom festivalu u Puli 1987. godine osvojio pet «Zlatnih arena» za: Najbolji film, Najboljeg redatelja – Goran Marković, Najbolju glavnu žensku ulogu – Anica Dobra, Najbolju mušku sporednu ulogu – Petar Božović i Najbolju šminku/masku – Halid Redžebašić.