Filmoteka: Modern Times ( Moderna vremena)

Originalni naslov: Modern Times

r., sc. i glazba: Charlie Chaplin,

ul.: Ch. Chaplin (Charlie), Paulette Godard (djevojka), Henry Bergman (vlasnik kavane), Chester Conklin (mehaničar), Allan Garcia, Lloyd Ingraham, Louis Netheaux, John Rand, Stanley Sanford, Hank Mann.

 

kratki sadržaj 

Charlie je radnik na tekućoj vrpci u jednoj tvornici. Njegova je jedina dužnost učvršćivanje vijaka, a potom postaje »pokusni kunić« za isprobavanje posebnog stroja za prehranu kojim uprava želi skratiti vrijeme objeda. Sve to Charlieja izluđuje te on završava u sanatoriju. Pušten, traži posao i slučajno stane na čelo radničkih demonstracija. Uhićen pod optužbom da je komun. vođa, završava u zatvoru, ali je pušten kad slučajno odaje planove o bijegu. Ponovno na ulici, sprijateljuje se s mladom djevojkom te oni napuštaju grad.

Vrhunac Chaplinovih društvenokritičkih stremljenja, film otvoreno aludira na konkretne soc. probleme razdoblja – veliku ekon. krizu, nezaposlenost, beskućništvo, dehumanizirajuće efekte masovnog rada, a u cjelini je ponajprije satira na negativne posljedice tehnološkog napretka. Izrazito kritičan ton djela razvidan je već u prvoj sceni u kojoj Chaplin asocijativnom montažom uspoređuje masu radnika koja ulazi u tvornicu s ovcama, a potom razrađen u vrhunskim komičnim scenama koje su stekle antologijski status: junakova rada na tekućoj vrpci (utjecaj filma Dajte nam slobodu R. Claira, 1931), njegove bespomoćnosti pred strojem za prehranu i, naposljetku, izgubljenosti u tvorničkim ambijentima. Taj je slijed okončan provalom (također u obliku gega) junakovih anarhoidnih i individualističkih impulsa, a i daljnji razvoj radnje oblikovan je oko varijacija njegovih neuspješnih pokušaja uklapanja u kolektiv (radničke akcije, zatvor). Chaplin, međutim, ironizira i pokušaj realizacije pastoralne idile protagonista, a završetak filma ne donosi razrješenje društv. nepravilnosti. Dramaturški manje koherentan od autorova prethodnog ostvarenja → Svjetla velegrada, film se ugl. sastoji od niza samostalnih epizoda koje tvore gotovo pikarsku strukturu naglašenu i završnim kadrom (dvoje protagonista kreću na neizvjesno putovanje), a u kontekstu Chaplinova odnosa prema zvuku na filmu predstavlja blagu inovaciju. Temeljno nijem, uz glazb. pratnju, šumove i karikirani govor direktora tvornice, to je prvi film u kojemu (u jednoj sceni) progovara i sam lik Skitnice – pjevajući humorističnu pjesmu sastavljenu od kalambura.

 

izvor: http://film.lzmk.hr