Filmoteka: Metastaze

Originalni naslov: Metastaze

Režija: Branko Schmidt

 

Scenario:Ognjen Sviličić 

Uloge:Rene Bitorajac, Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Robert Ugrina

 

kratki sadržaj 

Film koji govori o amoralnosti, beskrupuloznosti i korumpiranosti novokomponiranog hrvatskog društva.

 

Nakon dugo vremena ovo je prvi pravi zagrebački film u žargonu, koji se odvija u narkomanskom miljeu. Govori o odnosima četvorice kvartovskih prijatelja koji se nikako ne mogu uklopiti u društvo. Tu je Filip (Franjo Dijak), liječeni narkoman koji se nakon tri godine rehabilitacije vraća i nalazi staru ekipu. Zatim Dejo (Rakan Rushaidat), sin jugoslavenskog oficira koji je stalno u sukobu s ljudima kojima duguje novac.

 

Krpa (Rene Bitorajac) je najupečatljiviji lik u cijelome filmu. On je netolerantni nasilnik koji tuče slabije, a opsjednut je nogometom, Bad Blue Boysima i kladionicama. Upoznajemo i Kizota (Robert Ugrina), vjernog pratioca ekipe, alkoholičara, emotivca koji svu svoju ljubav poklanja mačkama. Ekipa se vrti u začaranom krugu alkohola, droge i kriminala i kroz to ustvari shvatimo da se 'Metastaze' ne prestaju širiti u hrvatskom društvu.

 

Igrani film 'Metastaze', u produkciji Telefilma i producenta Stanislava Babića, režirao je Branko Schmidt ('Kraljica noći', 'Srce nije u modi') prema romanu Ive Balenovića. Naslov ovog naturalističkog filma je zvučan i provokativan, ali ne radi se o medicinskoj bolesti pojedinca, već o poremećaju vrijednosti u svim socijalnim kategorijama.

 

Film progovara u aktualnim temama hrvatskog društva – pad socijalnog statusa, život bez perspektive, općeprihvaćeni nacionalizam, klice neonacizma, kriminal i nasilje, ovisnost o drogama, itd. Sve to prezentirano je kroz urbani žargon prepun mržnje i predrasuda koje ispunjavaju monologe, dijaloge i sjećanja četveročlane ekipe mladih narkomana, alkoholičara i kriminalaca.

 

'Upravo odabir lokacija dao je vizualnu autentičnost filmskoj adaptaciji 'Metastaza', što ga izdvaja od većine suvremenih hrvatskih filmova 'urbane' provenijencije u kojima likovi sjede u vilama na pantovčacima i okolnim otmjenim brdima zagrebačkog centra i govore jezikom Akademije dramskih umjetnosti. Ovdje likovi govore jezikom Utrina i Zapruđa, ovdje se psuje kao što se psuje i u životu, ali se i pati kao i u životu.' Tako tvrdi Goran Šikić, novinar Monitor.hr-a te nadodaje: 'Svakako vrijedi pogledati u kinu.'

 

izvor: http://www.filmski.net