Fatboy Slim - You've come a long way, baby!
27.5.2010. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Glazba
Karijera Normana Cooka, utjelovljenje je, bolje rečeno uglazbljenje jednog neobično inteligentnog, pragmatičnog i dalekovidnog uma.
Ubrzo nakon uloge basiste u The Housemartins na izmaku 80-ih, poput velikog broja britanaca na samom poprištu "ljeta ljubavi" 1989, radikalno napušta onaj teži put do afirmacije uspješnog umjetnika - put rock 'n' rolla.
Paralelno, onaj famozni "underground edge" koji ispunjava osječajem društvene korisnosti, uglavnom nepriznatih jedinki od strane uže i šire okoline, sa svom svojom provokativnošću, porocima i zajebancijom, prebacio se iz punk-rock garaže u ipak nešto veću stambenu jedinicu, stan ili kuću. Utoliko i "house". Više nisu bili potrebni mjeseci vježbanja, kako bi se usudio na probu dovući par zgodnih curica, nastojeći ih zadiviti svojim kompozicijama ili usviranošću. Bio je potreban jedino glazbeni ukus, kako bi selektirajući svoje omiljene ploče došao do željenog priznanja i pripadajućih pogodnosti. Sve je to Normanu Cooku bilo kristalno jasno.
U tom periodu, i svojeg prelaza iz dvadesetih u tridesete godine, djeluje kao DJ i glazbeni producent pod mnogim pseudonimima. Projekt Beats International i hit "Dub be good to me" iz 1990. svojom "mash-up" strukturom najzornije nagovještava u kojem će se pravcu kretati njegov najdugovječniji "outfit" - Fatboy Slim. Utjelovljuje ga sredinom devedesetih, i to proročanskim singlom "Everybody needs a 303", referirajući se na legendarnu ritam mašinu. Nedugo zatim objavljen je i prvi album, da bi 1998. uslijed percepcijskog kaosa na sceni uzrokovanog brisanjem čujnih razlika između svirane i ne-svirane muzike, polučio album "You've come a long way baby". Album je građen na melodijama starih nepoznatih songova, podebljanim najkompatibilnijom mogućom ritamskom paternom. Tako se "The Rockafeller Skunk" našao u drum 'n' bass okruženju, house je udomio "Right here, right now", a hip-hop zanjihao "Praise You". Žanrovski eklekticizam u tolikoj mjeri, bio je možda previše za "techno" puriste, ali je zato generirao čitave horde dotad žanrovski neopredjeljenih zaljubljenika u glazbu. Svoj golemi uspjeh album je postigao zahvaljujući uključivanjem na sve dominantne medijske fronte. Televizija, radio i klubovi. Već spomenuta ključna tri singla, i ne zaboravimo im nadodati "Gangster tripping'“ pronalazila su svoju publiku na top 10 listama diljem svijeta, kako i na specijaliziranim emisijama, u omanjim klubovima mješovitog dj repertoara, i konačno, na čistokrvnim house partyjima.
Kreativni uspjeh "You've come a long way baby" ploče, Norman Cook do danas nije uspio ponoviti. Možda nije ni mogao, jer način na koji tretira semplove usporediv je s punk estetikom i limitiranošću njegova famozna tri akorda - grubi rezovi, puno ponavljanja, bazični ritmovi i očito rekontekstualizirani vokali. Moguće je da nema jednako uspješnog elektronskog producenta koji je sa manje ozbiljnosti shvatio tehničku stranu svojeg posla, povodeći se već punih dvadeset godina isključivo za onim "feel good" trenutkom, a pritom ne mareći kako ga uobličiti. Stoga, kod slušatelja čiji afiniteti nadilaze ples i zabavu, daljnji opus Fatboy Slim-a nije uspio nadmašiti dojam "You've come a long way, baby“ albuma i močnog arsenala njegovih, sve redom neupitnih hit singlova.
Ubrzo nakon uloge basiste u The Housemartins na izmaku 80-ih, poput velikog broja britanaca na samom poprištu "ljeta ljubavi" 1989, radikalno napušta onaj teži put do afirmacije uspješnog umjetnika - put rock 'n' rolla.
Paralelno, onaj famozni "underground edge" koji ispunjava osječajem društvene korisnosti, uglavnom nepriznatih jedinki od strane uže i šire okoline, sa svom svojom provokativnošću, porocima i zajebancijom, prebacio se iz punk-rock garaže u ipak nešto veću stambenu jedinicu, stan ili kuću. Utoliko i "house". Više nisu bili potrebni mjeseci vježbanja, kako bi se usudio na probu dovući par zgodnih curica, nastojeći ih zadiviti svojim kompozicijama ili usviranošću. Bio je potreban jedino glazbeni ukus, kako bi selektirajući svoje omiljene ploče došao do željenog priznanja i pripadajućih pogodnosti. Sve je to Normanu Cooku bilo kristalno jasno.
U tom periodu, i svojeg prelaza iz dvadesetih u tridesete godine, djeluje kao DJ i glazbeni producent pod mnogim pseudonimima. Projekt Beats International i hit "Dub be good to me" iz 1990. svojom "mash-up" strukturom najzornije nagovještava u kojem će se pravcu kretati njegov najdugovječniji "outfit" - Fatboy Slim. Utjelovljuje ga sredinom devedesetih, i to proročanskim singlom "Everybody needs a 303", referirajući se na legendarnu ritam mašinu. Nedugo zatim objavljen je i prvi album, da bi 1998. uslijed percepcijskog kaosa na sceni uzrokovanog brisanjem čujnih razlika između svirane i ne-svirane muzike, polučio album "You've come a long way baby". Album je građen na melodijama starih nepoznatih songova, podebljanim najkompatibilnijom mogućom ritamskom paternom. Tako se "The Rockafeller Skunk" našao u drum 'n' bass okruženju, house je udomio "Right here, right now", a hip-hop zanjihao "Praise You". Žanrovski eklekticizam u tolikoj mjeri, bio je možda previše za "techno" puriste, ali je zato generirao čitave horde dotad žanrovski neopredjeljenih zaljubljenika u glazbu. Svoj golemi uspjeh album je postigao zahvaljujući uključivanjem na sve dominantne medijske fronte. Televizija, radio i klubovi. Već spomenuta ključna tri singla, i ne zaboravimo im nadodati "Gangster tripping'“ pronalazila su svoju publiku na top 10 listama diljem svijeta, kako i na specijaliziranim emisijama, u omanjim klubovima mješovitog dj repertoara, i konačno, na čistokrvnim house partyjima.
Kreativni uspjeh "You've come a long way baby" ploče, Norman Cook do danas nije uspio ponoviti. Možda nije ni mogao, jer način na koji tretira semplove usporediv je s punk estetikom i limitiranošću njegova famozna tri akorda - grubi rezovi, puno ponavljanja, bazični ritmovi i očito rekontekstualizirani vokali. Moguće je da nema jednako uspješnog elektronskog producenta koji je sa manje ozbiljnosti shvatio tehničku stranu svojeg posla, povodeći se već punih dvadeset godina isključivo za onim "feel good" trenutkom, a pritom ne mareći kako ga uobličiti. Stoga, kod slušatelja čiji afiniteti nadilaze ples i zabavu, daljnji opus Fatboy Slim-a nije uspio nadmašiti dojam "You've come a long way, baby“ albuma i močnog arsenala njegovih, sve redom neupitnih hit singlova.
Izvor: Višeslav Laboš - Vip.hr Fatboy Slim Stella Maris Umag Umagination koncert
