Đurđevdan
6.5.2009. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Zabava
Đurđevdan je srpski naziv za blagdan svetog Jurja, Jurjevo, a Pravoslavna crkva obilježava ga 23. travnja prema julijanskom kalendaru, što je 6. svibnja prema gregorijanskom kalendaru.
Usto, to je i najveći romski blagdan (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Na taj dan Romi se osobito svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska glazba i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću. Obredi ovog praznika uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Obično се na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.
Porijeklo naziva Rom
Prva i do danas jedina pouzdana tvrdnja o nastajanju riječi Cigan za pripadnike “određene” skupine ljudi, dolazi iz 1068. godine. Tada, gruzijski monah sv. Georg Antonski, iz manastira Iviron (Grčka) svom žitju, izvještava kako je na goru Atos u periodu od 1001-1026. godine stigla skupina “Athiganosa”.
Riječ Athigatos tj. Acinkan na grčkom bi značila “nedodirljiv”. Razne inačice te riječi, koriste se kasnije kao nazivi za “taj” narod po Evropi. Najčešće kroz literaturu susrećemo: latinski - Cingarus, Turska - Cingeneler, Francuska -Tsiganes, Njemačka - Zinger, Rusija - Cjganji, Mađarska - Ciganjiok, Italija - Zingari, Španjolska - Gitanos.
U Hrvatskoj su Cigani, a u Dubrovačkoj Republici Jeđupi ili Egipćani. Naziv Egipćani, vjerojatno su u Dubrovnik prenijeli Talijani (Grčka je u to vrijeme bila pod venecijanskom vlašću) gdje se uz prijašnji naziv Jeđupi, za Cigane, počeo koristiti i Egipćani.
8. travnja 1971. godine, u Londonu, održan je prvi Svjetski kongres Cigana. Na njemu su donijete odluke o izgledu i usvajanju zastave Roma, službene himne i službenog jezika Roma. Odlučeno je da zastava sadrži dvije osnovne boje koje simboliziraju vječno lutanje Roma. To su zelena kao simbol neograničenog prirodnog prostranstva te slobode kretanja i plava kao simbol nebeskog prostranstva, a u sredini zastave je kotač koji označava vječno putovanje Roma. Službenom himnom proglašena je poznata romska pjesma Gelem, Gelem, a kao službeni jezik prihvaćen je jezik Roma Lovara.
Ujedno je, kao jedinstveni, svjetski naziv za Cigane usvojen naziv “HTom”, što na ciganskom - lovarskom jeziku znači čovjek. Glas ht ne postoji u grafijskom sustavu, pa se zbog lakšeg pisanja primjenjuje oblik izgovora tog glasa kao glas r. Tako umjesto riječi HTom, zbog nemogućnosti pisanja dvoglasa ht, nastaje riječ Rom. Tako se nazivaju i danas u Hrvatskoj. Ne bi se trebali osjećati poniženi ili omalovaženi niti nazivom Cigani, ako je on izgovoren ispravnom intonacijom, što znači, za mušku osobu-Ciganin, a za žensku osobu-Ciganka.
Legende o Romima
Postoji nekoliko legendi o nastanku Cigana koje su se stoljećima prenosile s pokoljenja na pokoljenje.
Vrlo su zanimljive, a jedna od njih glasi: Kada je Bog dijelio zemlju narodima, Cigane je prve pozvao i ponudio im da izaberu mjesto gdje će biti njihova zemlja. Međutim, oni su odbili ne sluteći da će to Bog ponuditi i drugim narodima. Kasnije, kada su vidjeli da su svi narodi dobili od Boga zemlju koju su pretvorili u svoje države, dođoše i oni sami pred Boga i zamole ga, da im ipak dodjeli zemlju. Bog im reče da je svu zemlju podijelio i da je više nema, a njima će biti suđeno živjeti bez zemlje jer kada im je ponudio da je izaberu, nisu htjeli. Ipak se na kraju sažalio nad njima i obećao im pomoći tako što će im dati mudrost i sposobnost veću od ostalih ljudi, kako bi se mogli snalaziti po svijetu jer će vječno putovati, nigdje se neće skrasiti i svuda će ih prihvaćati kao strance.
Druga legenda govori da su Romi Kainovi potomci. Do te spoznaje došli su i neki istraživači koji su tumačili tekst iz „Knjige postanka“ (Stari zavjet, 1. knjiga Mojsijeva). Oni ističu prokletstvo bačeno na Abelova brata Kaina ("Kain" u semitskim jezicima znači kovač), “Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda, vječni ćeš skitnica na zemlji biti” (POST. 4,15). Nadalje, “Knjiga postanka” točno navodi zanimanja na koja su osuđeni Kainovi potomci, a koja su inače tradicionalna zanimanja Roma. Tako možemo pročitati: “Uze Lameh (peti Kainov potomak) dvije žene, Adu i Selu. Ada rodi Jabela, od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu. A bratu njegovu bješe ime Jubal. Od njega se narodiše gudači i svirači. I Sela rodi sina Tubala kome dadoše i ime Kain (s.e.), a Tubal-Kain bješe vješt kovati svašta od mjedi i gvožđa.” (POST.4,19-22)
izvor:http://lovari.hr
romi Đurđevdan blagdan erdelezi
