Danas zavšavaju karnevalski običaji i počinje Korizma
5.2.2008. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Zabava
Podrijetlo karnevala treba tražiti u kulturama Sredozemlja i srednje Europe, gdje su se unutar karnevala brojni prastari običaji, usprkos gubljenju prvobitnog smisla i čestim zabranama, očuvali do danas, pa čak se i proširili svijetom.
Podrijetlo naziva karneval, kao uostalom i podrijetlo samog običaja, nije sasvim jasno. Najstariji korijeni riječi karneval tumače se nazivom za posljednju nedjelju prije korizme, domenica carnis privii (nedjelja bez mesa). Radi se o nekadašnjem običaju da se neposredno pred početak korizme (period od 40 dana prije Uskrsa) započne s postom, odricanjem od mesa. Iz imena te nedjelje razvio se tijekom srednjeg vijeka (najvjerojatnije u Italiji) naziv carnem levare (ukloniti meso) koji je preživio do našeg vremena u iskrivljenom obliku carnevale.
Naziv karneval se, vjerojatno iz Italije, proširio čitavom Europom. Najstariji poznati tiskani spomen riječi karneval u hrvatskom jeziku nalazi se u knjizi Kratko skupljene ćudoredne iliti moralne bogoslovice bosanskog franjevca Marka Dobretića, koja je objavljena u Anconi 1782. godine.
Drugo moguće objašnjenje riječi karneval bilo bi još starijeg podrijetla. Radi se o nazivu carrus navalis koji je označavao brodove na kotačima koji su sudjelovali u brojnim povorkama tijekom 14. i 15. stoljeća u Italiji. Sam običaj sudjelovanja brodova na kolima u povorkama mnogo je stariji od srednjeg vijeka. Kola na kotačima bila su dio proljetnih obrednih povorki u čast egipatske božice Izide, a isto tako i razuzdanih rimskih Saturnalija.
Od hrvatskih naziva vezanih uz karneval najčešći su poklade, fašnik, maškare i mesopust. Podrijetlo riječi poklade nije potpuno jasno i oko njega se jezikoslovci još spore. Smatra se da je vezano uz riječ post i staroslavenski glagol klasti.
Naziv fašnik raširen je u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske i (prema jednom od tumačenja) predstavlja iskrivljeni oblik njemačke riječi Fasching. Ta je riječ u starijem obliku vastschang zabilježena već u 13. stoljeću u značenju „ispiti posljednju čašu“ (prije posta).
Podrijetlo i vrijeme karnevala
Ljudi su od pradavnine, promatrajući svoju okolinu, pratili promjene koje nastaju u prirodi smjenom godišnjih doba. Vrijeme se sastojalo od izmjena doba rasta i doba stagnacije. Sve do 18. stoljeća godina se najčešće dijelila samo na zimu i ljeto. Kad bi nakon zimskog solsticija (22. prosinca) dani ponovno postajali sve duži, vršili su se brojni obredi s ciljem da pomognu „mladom suncu“, da potaknu zemlju da se probudi i da odagnaju sile mraka. Prijelazno razdoblje bilo je posebno važno za uspjeh u sljedećoj godini. Zato ne čudi što se kod većine europskih naroda velik dio obrednih svečanosti odvijao baš u drugoj polovici zime. Čak i u visoko razvijenoj civilizaciji poput kasnog Rimskog Carstva slavile su se mnogobrojne svetkovine u čast raznih božanstava.
Zajednička je crta velikog dijela tih svetkovina bila u tome da se, u određene dane, dopuštalo inače nezamislivo ponašanje. Kako je velik dio tih obreda bio vezan uz kultove plodnosti, javna raskalašenost, neumjerenost u jelu i piću i drugi oblici nereda bili su uobičajena pojava. S prevlašću kršćanstva na području Rimskog Carstva nakon 4. stoljeća većina je tih obreda, zbog nespojivosti s kršćanskim učenjem, zabranjena. Ipak, kako je tradiciju teško brisati, mnogi su se običaji zadržali poprimivši nove nazive i tumačenja. Tako su se i brojni današnji običaji (poput davanja darova djeci, kićenja bora, karnevalskih povorki i dr.) ostaci raznih pretkršćanskih obreda.
Što su poklade tada značile ljudima? Uglavnom isto što i danas. Znalo se da je „oduvijek bilo tako“, a pametnijeg povoda za veselje i ludovanje i ne treba. Tijekom čitave svoje povijesti Crkva je negodovala protiv razuzdanosti karnevala, no nikada ga nije ukinula. Vrijeme pokladnih ludosti davalo je ljudima priliku da se dobro „ispušu“ prije strogog vremena korizme, a propovjednicima nepresušan spremnik loših primjera i pouka. Hrane je tih dana bilo u izobilju, pa se na sve strane nešto peklo, kuhalo i pržilo. Jelo se posebno mnogo mesa i slatkoga. Često se naglašavao sukob „debelih i mršavih dana“ u likovima princa Karnevala, debeljka okićenog kobasicama ili kakvim drugim jelima koji je predvodio svoju veselu družinu u borbi protiv mršave babe Korizme.
Kako se tijekom kasnog srednjeg vijeka broj stanovnika gradova stalno povećavao, velik dio njih živio je u bijedi. Karnevalsko je vrijeme obnavljalo stare rimske tradicije kada je u određene dane tijekom proslave Saturnalija svatko smio govoriti i raditi što je htio. Sluge su izrugivale gospodare, prostaci se rugali finim gospođama, a djeca starijima. Nastavljajući tu tradiciju kroz karnevalske proslave, u te dane skupine mladića ili udruženja obrtnika organizirale su svoje maskirane skupine koje su se obilazeći gradom natjecale pa i sukobljavale s drugim skupinama. U takvom ozračju nije moglo izostati niti nasilje. Jedan zapis iz Venecije s kraja 16. stoljeća bilježi da „na sam pokladni utorak uvečer bijaše 17 umorenih i vrlo mnogo ranjenih“.
Pokladno je vrijeme bilo vrijeme institucionaliziranog nereda, a sve ono što se u ljudima nakupljalo tijekom godine moglo se tih dana pokazivati, od vrijeđanja vlasti, prostaštva, opijanja i prežderavanja, pa do slobodnijeg seksualnog ponašanja. Gradske vlasti i plemstvo u više su navrata zabranjivali pokladna okupljanja, najviše iz straha od izbijanja nasilja. Ne bez razloga, jer od 16. stoljeća nadalje zabilježeno je mnogo slučajeva da su seljački ustanci i nemiri izbijali baš u to doba. I naša poznata „seljačka buna“ 1573. godine počela je tijekom poklada.
Uz blještavilo kostima i ritam sambe karneval prate i neizostavne velike količine pića, raznih opijata i raskalašenost. Osim što je postao turistička atrakcija za imućne Europljane, karneval je za velik dio siromašnih stanovnika 11 milijunskog Rio de Janeira upravo ono što su karnevali stoljećima predstavljali generacijama Europljana: zaborav svakodnevice, prilika da se „ispuše“ nezadovoljstvo i strastveno vrijeme obrnutih vrijednosti.
Teško da će karneval ikada nestati, jer bez obzira na njegovo podrijetlo, značenja koja su mu pridavana i posljedice, karneval osvaja čovjeka i poziva ga na bijeg iz svakodnevice. Jelo, piće, glazba i ples stvari su bez kojih je teško zamisliti život, a karneval je upravo to, često neprimjereno i razuzdano, ali ipak slavljenje života.
KORIZMA
Korizma je vrijeme priprave za Uskrs. Naziv dolazi od latinske riječi "quadragesima", tj. četrdeset, jer traje 40 dana, od Pepelnice ili Čiste srijede(6.5.2008.) pa do Uskrsa.
Stoga se u nekim hrvatskim krajevima uz izraz "korizma" uobičajio i naziv Četrdesetnica. Broj tih dana uskrsne priprave uvjetovan je Isusovim četrdesetodnevnim postom u pustinji prije početka njegova propovijedanja, naviještanja Evanđelja. Stoga je korizma vrijeme posta i nemrsa, odricanja, pokorničkih djela i molitve. Ove vanjske izraze korizme pratilo je osobito crkveno korizmeno događanje, koje potvrđuju osobite korizmene pjesme s ozbiljnim napjevima i porukom koja izražava Isusovu muku, ali i vjerničko suživljavanje s njegovom mukom i smrću.
Isti je sadržaj i pučkih korizmenih pobožnosti, u nekim krajevima pokorničkih procesija, i pučko pjevanje dirljive pjesme Plač Gospin, gdje je pažnja usredotočena na žalost i bol Isusove majke Marije koja prati Isusa sve do križa na kojem je umro poslije razapinjanja. Te događaje Isusove muke i smrti nekoć su naši stari slavili tzv. pasionskim igrama. U naše je vrijeme opća korizmena pobožnost Križni put kao izraz suživljavanja s Kristovom mukom i smrću.
