Čudnovate ruke rudara Marjana Nikića
29.5.2008. // Barkun // Objavljeno u kategoriji Zabava
U kronici rudarenja na Labinšćini zabilježeno je da je Marjan Nikić bio posljednji sindikalni "lider" u Istarskim ugljenokopima, koji se zatvorio sredinom 1999. godine u Tupljaku. U labinski je rudnik došao raditi daleke 1976. godine, a nakon umirovljenja ovaj miran, simpatičan i korpulentan čovjek stalno nasmijana lica najviše vremena provodi u svom vrtu kod Tonci. Hobi mu je i sakupljanje ljekovitih trava, a prije nekoliko dana, sasvim je slučajno, otkrio i svoje kiparske sklonosti. Naime, u sklopu multimedijalnog projekta "Rudarske uspomene", kojeg vodi Kristina Leko, Zagrepčanka iz Njemačke, odvijala se i kiparska radionica, koju vodi David Smithson, američki kipar nastanjen u Europi.
Stjecajem okolnosti izbor na rudara koji bi skulpturom trebao osvježiti svoje uspomene na posljednje dane rudarenja pao je na Marjana Nikića, čije se snažne, ogrubjele ruke nikad nisu okušale u tom obliku stvaranja. I gle čuda! Nakon samo četiri dana Marjanove su ruke, stalno više nego pažljivo slušajući naputke svog strpljivog mentora Davida, iz meke gline izvaljale više nego vjerni portret Mateše, premijera hrvatske Vlade u trenutku zatvaranja rudnika. Reakcije sa strane više su nego povoljne, na granici ushita i obezno pitanje radi li se zaista i osobi koja dosad nikad nije imala nikakve dodire s kiparstvom.
Razdragan je i Marjan, gotovo ne vjerujući da je to njegovo djelo, naglašavajući da mu je mnogo lakše bilo zidati betonske zidove. Posebno se osjeća, svjestan da je u sebi otkrio jedan novi, drugačiji i poseban svijet. Dok nježno i pažljivo prstima uklanja nedostatke na portretu Mateše, na koje mu ukazuje američki kipar, Marjan ne zaboravlja reći da u tom svojevresnom izazovu ravnom avanturi, zbog koje mirno ne spava, ne bi uspio bez svog neobično sistematičnog mentora. Zahvalan je i labinskoj umjetnici Denis Licul, koja posljednjih nekoliko godina živi i stvara u New Yorku, a sada mu je vrlo stručno prevađala Davidove poruke.
Zadovoljan je i gospodin Smithson, koji se prenašanjem svog iskustva i znanja na druge bavi skoro tri desetljeća, podsjećajući da je ipak sve nastalo u svega četiri dana. Pomalo govori i hrvatski kada se obraća Marjanu, hvaleći ga, dok će za naš jezik reći da je neobično težak. Mnogo teži od naših ljudi. Na pitanje da li bi radom sudjelovao i na Mediteranskom kiparskom simpoziju odvratio je da dosad nije o tome razgovarao s osobama iz te kulturne manifestacije.
Kada se idućeg četvrtka u Gradskoj galeriji bude otvorila izložba o rudarskim uspomenama, s mnogo neobičnih i raznovrsnih suradnika-rudara nema sumnje da će ona izazvati veliku pažnju Labinjana. Dobrim dijelom i zbog Marjanovog Mateše! (M. Milevoj)
Marjan NIkić Mateša David Smithson kip oblikovanje rudar kiparstvo