»Bijela cesta« očarava na prvi pogled
6.8.2010. // Vjesnik // Objavljeno u kategoriji Zabava
Nije mala stvar kada vam tako reći životni projekt proglase jednim od desetak najboljih takve vrste u svijetu. Riječ je o Mediteranskome kiparskom simpoziju u Dubrovi pokraj Labina, koje je »čedo« kipara Josipa Diminića, i sasvim iskreno, bez trunke lokalpatriotizma, možemo reći da je kulturni fenomen.
»Bijela cesta«, najpoznatiji hrvatski primjerak land arta, živi kiparski organizam koji ovoga ljeta svojom, 15. dionicom nastavlja Ivan Picelj jedinstven je projekt, a svakoga koji prvi put tu dođe, očara na prvi pogled.
Već sama činjenica da je u prostoru obilježenom rudarstvom i najtežom, crnom industrijom niknula takva oaza umjetnosti, cijeloj priči daje posebnu notu.
Na žalost, Park skulptura u Dubrovi ostaje naš mrtvi kapital. Slabo prisutan u turističkim materijalima, bez markantnih putokaza na prilaznim cestama, a i sam Park žudi za uređenim stazama, legendama uz skulpture, vodičima, suvenirima...
»Mediteranski kiparski simpozij možda nije dovoljno prepoznata činjenica i našom krivicom u domeni turističke privrede, ali znamo isto tako iz osobnih iskustava, budući da sam dugo u kulturi, da je turizam najveći eksploatator kulture, a najmanji povratnik u smislu sredstava toj istoj kulturi, što je činjenica«, govori predsjednica MKS-a Gorka Ostojić Cvajner.
Ove godine MKS je prvi put »opazila« i mjesna turistička zajednica. »Trebalo je dosta vremena dok smo u lokalnim turističkim zajednicama dobili potporu. Naravno da oni traže gotov proizvod, konfekcioniranu mašnicu, da to odmah bude proizvod za prodaju. Da bi se do toga proizvoda došlo, treba raditi dugoročno.
Do sada smo bili bez potpore Hrvatske turističke zajednice i prvi put ove godine, zahvaljujući lokalnoj županijskoj turističkoj zajednici, ušli smo u sustav nevelikim sredstvima«, kaže Ostojić Cvajner, te nastavlja:
»Smatram da je već ulaženje u sustav prepoznavanje kulturološke činjenice. Ako je to to, onda držim da nam slijedi nekakva budućnost kontinuiteta, sustavnog praćenja od institucija koje se bave propagandom turizma. Cijelo labinsko okružje, a osobito MKS jesu nezaobilazne kulturološke činjenice.
Predsjednica spominje potrebu za, među ostalim, organiziranim posjetima, profesionalnim vodičima i središtem koje će voditi ljude da to sve skupa profunkcionira kao jedan organizam. Svjesni su da ako se ne oživi kapilarno MKS, da on može uistinu biti golem, ali mrtav kapital, što se ne želi.
Svakoga ljeta tisuće turista spušta se preko Labina prema moru, ali putokaz za Dubrovu ne postoji, a i sam ulaz u Park je skromno obilježen. Zanimalo nas je koliko turista ovamo zađe.
»Dođe onoliko koliko se potrudimo mi s naše strane i Rabac sa svoje. Do sada smo robovali jednom sindromu koji je nevjerojatan. Svaka turistička institucija imala je jedan jedini cilj - zadržati gosta kod sebe što dalje i što duže. Svaki odlazak izvan toga koncepta smatrali su krivim postulatom, kao gubitak za tu instituciju koja se turizmom bavi. To se mijenja.
Dolaze novi vlasnici, mijenja se i turizam. Turistički se sada putuje ciljano, kulturna je ponuda apsolutno prevažna sastavnica svekolike ponude. Toj činjenici i mi želimo udovoljiti i participirati u njoj - naplatom ulaznica, vođenja, ali i korištenjem toga prostora i energijom koju MKS nosi u sebi surađivati s turizmom. Bez suradnje nema ičega. Oni su upućeni na nas, mi smo upućeni na njih. Možda više oni na nas, nego mi na njih.
Željeli bismo da Simpozij radi cijele godine, ali turizam, na žalost, radi toliko koliko radi, ali voljela bih da se to odradi zajednički. Na tome ćemo ustrajati«, kazuje Gorka Ostojić Cvajner.
Četrdeset hektara prekrasnog ambijenta iza baroknoga ladanjskog dvorca labinske patricijske obitelji Franković iz 17. stoljeća, a to su valovite livade ispresijecane zelenilom, makijom, šumarcima i prirodnim valama i s majstorski oblikovanim amfiteatrom Dolac u jednom udolju - naseljavaju 94 skulpture, uz još 16 njih rasutih izvan parka.
Stvorilo ih je 85 kipara iz Hrvatske, Italije, Austrije, Slovenije, SAD-a, Makedonije, Japana, Francuske, Švicarske, Španjolske, Nizozemske, Kanade, Velike Britanije, Južne Koreje, Slovačke i Mađarske.
»Bijela cesta«, zaštitni znak Dubrove, živuća skulptura, točnije 14, uz još jednu više do rujna, 25 metara dugih i 4,5 metara širokih dionica jedinstven je projekt u svijetu. Kada je preklanjska dionica Ante Rašića »U iščekivanju kiše« pokupila više od 20 nagrada širom svijeta te osvanula u lijepom broju svjetskih umjetničkih časopisa te u knjizi cijenjenog njemačkoga Taschena posvećenoj najboljim primjerima dizajna prostora - napokon je svijet malo više doznao o Bijeloj cesti.
Poduzetni kakvi jesu, Amerikanci kažu »kad ti život da limune, ti od njih načini limunadu«, a nekad neasfaltirana cesta što je od ladanjskog dvorca do drugog kraja prostora nespretno dijelila park na dva dijela zahvaljujući ideji Josipa Diminića postala je najefektniji dio parka.
»Trebala je dosjetka. Kao malo dijete u selu Sveti Lovreč Labinski Diminići stalno sam uređivao cestu i sadio ruže pored nje. Pred 15 ili više godina dao sam prijedlog Stručnom savjetu za 'Bijelu cestu'. Ideja je prihvaćena, a poslije toga ili baš negdje u to vrijeme nešto sam slično vidio na periferiji Pekinga, ali to su bili staze od dva metra. Nisam ja oponašao njih. To sam tek poslije vidio. Koji god je autor bio, sudjelovao je s oduševljenjem. Imamo ponude kipara i slikara iz cijeloga svijeta«, pripovijeda nam spiritus movens cijele priče.
»Bijela cesta duga je 850 metara i još nas čeka nekih sedam dionica. Nagovorili su me da i sam načinim jednu. Ispada da ću raditi dvije ili tri skoro. Nisam euforičan, niti zaljubljen, ali radit ću. Imam rješenja«, kaže naš sugovornik.
»Kad dolaze povjesničari umjetnosti iz svijeta, trebate vidjeti to oduševljenje. Već nam tradicionalno dolaze učenici zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti. Crtali su i fotografirali u parku da bi iduće godine u školi radili studiju. Iduće godine tradicionalno se vraćaju.
Dolaze nam prosvjetari i uvijek se vraćaju. Često navraćam i redovito ima gostiju, nenajavljeno, neovisno o marketingu. Ima starih žena iz Labina koje svaki dan prepješače dva kilometra. Susrećem ih na cesti. Rekle su mi: ovdje mi nalazimo svoj mir i zadovoljstvo«, govori nam Josip Diminić.
Među onima koji su ove godine prvi put došli u Dubrovi bila je i ravnateljica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Gaella Gottwald, koja nije mogla sakriti očaranost Bijelom cestom.
Odmah »s nogu«, onako preliminarno, u Dubrovi je ugovorena i suradnja s HDLU-om u vidu reprezentativnog predstavljanja Mediteranskoga kiparskog simpozija 2012. godine u Meštrovićevu paviljonu. Taman na četrdesetu godišnjicu MKS-a! Do tada očekujemo da Park skulptura Dubrova dobije reprezentativnije crte, žešću promidžbu, spomenute dodatne sadržaje i nekakvo povišenje s kojega će posjetitelji moći iščitati natpis što ga čine udubljenja na dionici »Bijele ceste« Ante Rašića.
»Bijela cesta« u negativu
Najnoviju, 15. dionicu »Bijele ceste« osmislio je Ivan Picelj, a jedinstvenost njegova projekta je što će »Bijela cesta« osvanuti u - negativu. »Bijela cesta u negativu« na crnoj podlozi sadrži pet kompozicija s po pet bijelih linija različitih energija. Nova dionica bit će dovršena do zatvaranja MKS-a 5. rujna, kada se, uz autora koji nije mogao doći na otvorenje, u Dubrovi očekuje i slavna pariška galeristica Denise Rene.
Monografija, info punkt i muzej
Zanimalo nas je hoće li jednoga dana MKS završiti i među koricama. »Apsolutno da. Mi smo radnici i to je naša prva dužnost i obveza. Kako nas malo ima, a sredstava još manje, nastojimo to što dobijemo ugraditi u kapitalna djela. Znam da su korice beskrajno važne, ako se ne zapiše gotovo da nije niti postojalo, ali mi znamo da Simpozij postoji«, kaže Gorka Ostojić Cvajner. Otkriva nam i druge planove. To je info punkt, potom sjedište Muzeja suvremenog kiparstva i osnivanje muzeja sve do stvarne četrdesete obljetnice, koja će biti ukoričena. Da bi taj punkt zaživio istinski punim plućima, imaju programe koje treba usaditi u sustav koji će to prepoznati kao važnu činjenicu i na neki način financijski podupirati. Želi se postići da ovamo dolaze oni koje to zanima, oni koji su strukom vezani, oni koji žele učiti, studenti s likovnih akademija kiparstva iz cijeloga svijeta, odnosno obrtnici koji će proizvoditi nešto što bi se moglo i prodavati.
Martina Kalle
ivan picelj mediteranski kiparski simpozij bijela cesta dionica bijele ceste gorka ostojić cvajner josip diminić kiparstvo