Balet - nastanak

Klasični balet je forma plesa koja počiva na vrlo strogoj i preciznoj tehnici. U baletu postoji točno određena količina figura i pokreta, a svi pokreti koji se koriste u koreografijama dio su baletnih vježbi, koje svaki plesač mora naučiti tijekom školovanja, te zatim svakodnevno ponavljati kako bi održao tijelo u formi za plesanje. Koreografija je neka vrsta kombinatorike; taj uvijek isti broj elemenata, odnosno pokreta, drugačije se slaže i kombinira u svakom baletu. Postoje neki baleti, kao što je Labuđe jezero koji su nastali prije više od sto godina i još se i danas izvode, a koreografija je gotovo ista kao što je bila u svom izvornom obliku.

Balet svoje korijene ima u talijanskoj renesansi, u 15. stoljeću. Balletti, spektakli na dvoru zapravo su nastali iz pučkih svečanosti srednjeg vijeka koje je preuzelo plemstvo i prilagodilo ih zabavama na dvoru.To su bili raskošni spektakli koji su sadržavali pjesmu, ples, poeziju, mitološke motive i još mnogo toga. Završavali bi velikim, svečanim plesom. Publika je bila smještena na galerijama i balet je gledala odozgo pa se posebna pažnja pridavala pravilnim formacijama, što je u baletu prisutno i danas.

Balet se nastavio razvijati na francuskom dvoru. Jedna od prvih velikih baletnih predstava bio je spektakl koji je 1573. naručila Katarina Medici – Ballet des Polonais, povodom posjeta poljskih ambasadora Francuskoj. 1581. isti čovjek koji je napravio i Ballet des Polonais, Balthasar de Beaujoeulx, radi prvi balet koji ima jedinstvenu radnju koju prate ples i glazba – Ballet Comique. Plesači nose maske pa su samo pokretima mogli dočarati likove, a u baletima su igrali, baš kao i u dramskim predstavama tog vremena, samo – muškarci. Prve žene u baletu pojavljuju se krajem 17. stoljeća.

Najčuveniji plesač 17. stoljeća bio je, iako vjerojatno manje poznat po plesačkim sposobnostima nego po svojoj taštini, kralj Luj XIV. Balete su za njega radili veliki umjetnici kao što su Jean Baptiste Lully i Molière. Nadimak Kralj – Sunce dobio je prema ulozi Apolona, boga sunca u baletu Le Ballet de la Nuit. Za vrijeme njegove vladavine, osnovana je Kraljevska plesna akademija. To je bio prvi korak prema profesionalizaciji baleta.

U 18. stoljeću počinje prevladavati mišljenje da ples ne bi trebao biti samo ukras – trebao bi sadržavati i značenje. Engleski baletni majstor John Weaver stvara Ballet d’action – balet bez riječi. Smatra da je pokret dovoljan za razumijevanje priče. Na Weaverove ideje nastavlja se Jean Georges Noverre koji se također protivi plesu kao isključivo zabavljačkoj formi. Smatra da je bit plesa ekspresivnost. Ukida korištenje maski u baletu; publika je konačno mogla vidjeti lica plesača.

Početkom 19. stoljeća započinje razdoblje romantizma. 1832. postavlja se balet La Sylphide, jedan od najstarijih baleta koji se izvode i danas. Naslovnu ulogu pleše Marie Taglioni, čuvena balerina koja je prva plesala na vršcima prstiju, en pointe, odnosno na špicama. Plesala je u haljini zvonastog oblika iz  koje je kasnije nastao slavni tutu – suknja od tila. U romantizmu balerine dolaze u prvi plan, dok su do 19. stoljeća, muški su plesači bili važniji i zastupljeniji. Zbog plesanja na vršcima prstiju balet se sve više povezuje sa lakoćom. Uvode se veliki skokovi i pokušava se postići dojam letenja. Romantički balet naziva se i Bijelim baletom – ženski kor nosio je bijele kostime, bijeli tutu. Uz La Sylphide, poznati romantičarski baleti su i Giselle, Ondine i Paquita.

Iako je sredinom 19. stoljeća balet bio na vrhuncu popularnosti, već krajem stoljeća počinje propadati. Nema više velikih koreografa ni izvođača. No, osim u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, balet se razvijao i u Rusiji. Car je ‘uvozio’ francuski balet, plesače i koreografe. Marius Petipa, jedan od najpoznatijih koreografa, započeo je kao plesač u Rusiji, da bi onda počeo koreografirati. Petipa je postavio mnoge balete – Trnoružicu, Don Quijotea, Bajaderu, Orašara i Labuđe jezero. Labuđe jezero prvi je koreografirao Julius Reisinger, no nije postigao veliki uspjeh. Nekoliko godina kasnije, Petipa je uveo neke promjene u priču i napravio svoju verziju Labuđeg jezera. Ostalo je povijest. Tri baleta na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, Labuđe jezero, Trnoružica i Orašar, i danas su dio repertoara svakog baletnog ansambla. Najpoznatija balerina toga doba bila je Ana Pavlova.

1909. godine Sergej Djagiljev osniva baletnu kompaniju Ballets Russes i započinje novu eru baleta. U svojoj kompaniji zapošljava neke od najpoznatijih koreografa tog doba – Mihail Fokin, Vaslav Nijinsky, George Balanchine i Bronislava Nijinska. Od poznatih skladatelja sa Ballets Russes surađivali su Igor Stravinsky, Eric Satie, Maurice Ravel, Sergei Prokofjev, Claude Debussy i mnogi drugi. Svoj doprinos dali su i likovni umjetnici koji su dizajnirali scenografiju i kostime; Dalí, Picasso, Cocteau, Matisse, pa i Coco Chanel… Tako su Žar pticu i Petrušku zajedno radili Stravinsky i Fokine, Poslijepodne jednog fauna Nijisky, Fokin i Debussy, a Posvećenje proljeća Stravinsky i Nijinsky.

Krajem 19. stoljeća, balet ima točno određenu strukturu. Jedan od dijelova baleta je pas de deux, kao što mu samo ime kaže, duet. No i pas de deux ima svoje dijelove; adaggio, varijacije (muška i ženska; solo točke) i coda. Možda najpoznatiji pas de deux je onaj iz Labuđeg jezera, na kraju kojeg Crni labud vrti 32 fouettea.

Ono što zovemo ‘klasičnim baletom’ su baleti poput Labuđeg jezera i Trnoružice. Najčešće baleti iz razdoblja romantizma. Klasični balet se najviše od svih vrsta plesa bazira na čistoj  tehnici – rotacija noge iz kukova na van, otvorenost nogu do 180 stupnjeva, pet pozicija nogu koje su zapravo baza cijele baletne tehnike. Iako su baletni pokreti vrlo zahtjevni i teški, čak i neprirodni ljudskom tijelu, te zahtijevaju od plesača iznimnu fizičku spremnost, snagu  i kontrolu (od plesačica se očekuje virtuozan hod koji svu tjelesnu težinu raspoređuje na svega nekoliko kvadratnih centimetara gipsa, a prema nekim procjenama baletan tokom samo jedne predstave podigne više od tone i pol balerina), na sceni možemo vidjeti samo lakoću i eleganciju. Ponekad se čak čini da balet prkosi gravitaciji…