17. Sa(n)jam knjige u Istri

Predsajam na maloj pozornici knjižare Castropola: Kao i lani, tako i ove godine u Puli sanjat će se knjige od rujna do prosinca. Sajam na kojem se sanja započet će sajamskim predprogramima u svom izvorištu, na maloj pozornici Castropole. Programi predstavljanja knjiga i autora odabranih hrvatskih nakladnika uvest će nas u središnje programe 17. Sa(n)jam knjige u Istri.

KNJIŽNA NAGRADA KIKLOP 2011. – OSAM GODINA KIKLOPA

Dodjela Kiklopa: 11.prosinca 2011.

Dodjela knjižne nagrade Kiklop održat će se zadnjeg dana Sajma, u nedjelju, 11. prosinca u 12 sati, u Domu hrvatskih branitelja. Ususret Kiklopu, u subotu 10. prosinca 2011., u večernjim satima, upriličit će se program Kako do Kiklopa na kojemu će se u knjiškom maratonu predstaviti svi nominirani za ovogodišnji Kiklop.

Prijave nakladnika od 10. do 24. rujna

Zaprimanje prijava za nagradu Kiklop u skladu s uvjetima propisanim Pravilnikom počinju 10. rujna i traju do 24. rujna. Prijave se zaprimaju putem e-maila i prijavnice objavljene na web stranicama Sajma: www.sanjamknjige.hr.

Prvi krug glasovanja za nominacije održat će se od 4. do 11. listopada, objava nominacija bit će 19. listopada, a drugi krug glasovanja za dobitnike nagrade od 20. do 27. listopada.

Prijave glasača do 1. listopada

U tijeku je sastavljanje biračkog tijela, a Upravni odbor Kiklopa donio je odluku da se od ove godine ono sastoji od članova: Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, Hrvatskoga knjižničarskog društva, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog PEN centra, te profesori hrvatskih visokih učilišta, direktori i urednici nakladničkih kuća registriranih u Republici Hrvatskoj, novinari u kulturi i književni kritičari.

Profesori hrvatskih visokih učilišta, novinari u kulturi i književni kritičari koji imaju pravo glasovanja, a nisu obuhvaćeni nekom od navedenih udruga, mogu steći status glasača samostalnim popunjavanjem prijave na web stranicama Sajma. Upravni odbor Kiklopa potvrdit će listu glasača do 1. listopada, a potom će popis članova biračkog tijela biti objavljen na našim web stranicama.

Nagrada Kiklop u 13 kategorija

Upravni odbor Kiklopa čine: Bruno Kragić (predsjednik), Seid Serdarević (dopredsjednik), Miroslava Vučić, Mišo Nejašmić, Kruno Lokotar, Zoran Simić i Tea Grujić (u ime Sajma). Nagrada Kiklop dodijelit će se u 13 kategorija:

1. urednik/ica godine

2. prozno djelo godine

3. debitantska knjiga godine

4. pjesnička zbirka godine

5. knjiga eseja godine

6. publicistička knjiga godine

7. znanstvena knjiga godine

8. slikovnica godine

9. knjiga godine za djecu i mladež

10. knjiga inozemnog autora/ice godine

11. prijevod godine

12. leksikografsko djelo godine

i kategorija koju dodjeljuje Utemeljitelj na prijedlog Upravnog odbora:

13. nagrada za životno djelo.

Zbirka Kiklop

Zbirka Kiklop utemeljena je 12. prosinca 2010., u sklopu 16. Sa(n)jam knjige u Istri. Kiklop je prva knjižna/književna nagrada čije su sve nominirane knjige sustavno obrađene po svim knjižničnim pravilima i uvrštene u Zbirku knjižne nagrade Kiklop Sveučilišne knjižnice u Puli. Nominirane knjige dobile su reprezentativno mjesto u Velikoj čitaonici Sveučilišne knjižnice, a svi bibliografski podaci pretraživi su na web stranicama Knjižnice www.skpu.hr i Sajma www.sanjamknjige.hr. Tim sustavnim knjižničnim poslom nabave, obrade i pohrane nominiranih (i nagrađenih) knjiga hrvatske nacionalne izdavačke produkcije trajno je sačuvana povijest nagrade koja ostaje tamo gdje je i nastala – u Puli! Zbirka Kiklop, zahvaljujući stručnom pristupu građi, ravnopravno stoji na popisu posebnih zbirki puljske Sveučilišne knjižnice: Mornaričke zbirke, Zavičajne zbirke Histrica, Zbirke stare i rijetke građe...

NOVA SKULPTURA NAGRADE KIKLOP

Ove se godine, nakon sedam burnih dodjela, opraštamo od brončanih statua Kiklopa, sjajno poliranih vanjskih površina i patiniranih udubljenja, smještenih na postolju od kamena istarskoga suhozida, akademskog kipara i slikara Josipa Diminića.

Od ove godine dobitnike nagrade Kiklop resit će nova kreacija nagrade, nova skulptura Kiklopa keramičarke i skulptorice Marine Orlić. Nova je statua Kiklopa za pojedine kategorije u tehnici terakote dimenzija 17 x 11 x 15 cm, svaka je original, posebne ručne izrade (bez kalupa), dok je ona životna, kako i dolikuje Nagradi za životno djelo, drugačija i obimnija 20 x 10 x 23 cm.

Želja nam je i namjera nagradu Kiklop svakih sedam godina obnoviti, osvježiti novom vizurom skulpture, novim autorskim djelom nekog od znamenitih istarskih umjetnika.

MARINA ORLIĆ, samostalna umjetnica, prije svega svestrana keramičarka i skulptorica, živi od svoje i za svoju umjetnost, kako likovnu tako i životnu. U hrvatskim, istarskim, poglavito puljskim prilikama i neprilikama, uvjetima i ograničenjima (povjesničari umjetnosti zapisali bi limesima), hrabar i tegobni put – Marinin put. Nimalo oportun ni pragmatičan odabir, ali ujedno jedini pravi, smion i smislen izbor Marine Orlić, jer smjerno i postojano ostati i zaista biti svoja u ovome svijetu (ako još postoji) po svemu prepoznatljive jednoličnosti i sveopće obmane (u likovnosti: od hepeninga do performansa, u razonodi: od estrade do interneta, u najobičnijem životu: od enogastronomije do astrologije… i tako redom u nedogled), i istodobno sumnjati i vjerovati sebi i u sebe (naravno, i u samo neke, odabrane druge), uvijek na rubu (ne)lagodne materijalne egzistencije, valja izvojevati, unatoč svih nerazumijevanja i prepreka, pa iz dobrohotna dišpeta tako dugo ustrajati i jednako tako dugo opstati. No, za uzvrat dobiva stvarnu, dragocjenu vrijednost, istinski sadržaj i formu, srž umjetnosti (i životne stalnosti), za koju malo tko uopće zna da postoji: osjećaj i spoznaju slobode, bilo koje slobode kao takve (osim lažne), već poodavno zaboravljene i izgubljene slobode, osnovnoga i sveprožimajućeg fluida (laminarna i turbulentna strujanja) prema autentičnom, samosvojnom stvaralaštvu, keramičkim ili kiparskim (ili pak nekih posve drugačijih, ne nužno umjetničkih) kreacijama Marine Orlić.

Puljanka, pučki rečeno, od glave (točnije, u glavi) do pete, po životnim navikama i navadama (jasno, daleko više dobrim nego lošim), samim rođenjem, ostankom i prebivanjem u tom ambivalentnom (u isti mah, tužnom i radosnom, bolesnom i zdravom…) gradu dovoljna je činjenica, od djetinjstva je zaronjena u likovnost i povijest umjetnosti (obiteljski i u ovom dirty old townu) što, nakon ondašnje respektabilne Gimnazije Branko Semelić, i studira (uz sociologiju) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali samo studira bez formalna završetka; u Marininom slučaju koristan stjecaj okolnosti (slučajan, proizvoljan ili namjeran, svejedno) u otkrivanju keramike i samopoticaja ka keramičkom umijeću, jer (gotovo svaki) studij kolikogod obrazuje toliko i ograničava i usmjeruje, zatomljuje kreativnost i obuzdaje maštu (pogubno za sve umjetnosti i znanosti). Iz Zagreba (sita studiranja, ali ne i znanja koje dobrano nadograđuje samoobrazovanjem) odlazi za Petrinju ne bi li se iz prve ruke naučila vještini i tehnologiji lončarenja kod majstora Mate Stanišića, ostalo je, od prve izložbe 1985. do danas, upravo iz peći izašle keramičke kreacije knjiške nagrade Kiklop, povijest (umjetnosti) i Marinina umjetnost sama, o čemu revno govore, pišu, procjenjuju i sude (što im je kulturna i civilizacijska zadaća) likovni kritičari i povjesničari umjetnosti. Predaleko bismo odlutali u nabrajanju svih njenih samostalnih i skupnih izložbi, javnih i restauratorskih radova, suvenirskih proizvoda, zastupljenosti u zbirkama umjetnina, sudjelovanja na umjetničkim kolonijama, iskustava u keramičkim radionicama i edukacijskim programima, angažmana u strukovnim udrugama, nagrada i priznanja, koji bjelodano (pokatkad i tamnonoćno) pokazuju stalnu nazočnost na tržištu umjetnina (zadovoljavanje osnovnih životnih funkcija) i živoj izlagačkoj djelatnosti (što se dade lako provjeriti po svim medijskim i inim izvorima, katalozima, monografijama, stereotipnim životopisima…).

Sve što tako slobodno pokušava i (uspješno) ostvaruje u umjetnosti, Marina Orlić posvema jednako (ako je ikako moguće), bez imalo sputanosti i ne mareći za glupe konvencije i konvencionalne zapreke (oslobođena svake vrste malograđanštine i mediokritetstva), nastoji proživjeti živeći puljsku svakodnevicu (i njenu inverziju, svakonoćnicu) slobodno, spontano, originalno, simpatično, duhovito, britkih i logičnih misli, prepuna samoće i druželjubivosti, nujna i ushićena…, sve što život donosi i odnosi. Uostalom, tko ne bi potpisao njen životni moto: "Životni mi je cilj živjeti od rente, oslobođena od zarađivanja, slobodna za rad. U umjetnosti mi je cilj stvoriti djelo izvanredne ljepote i jednostavnosti, čitljivo na svim razinama, a govorilo bi o neizmjernoj veličini ničega."