Župni stan za Tanju i Branka Pucić s desetero djece
15.11.2010. // Glas Istre u štrajku // Objavljeno u kategoriji Društvo
Djeca su najveće bogatstvo, reći će svi, ali će mnoge majke i očevi već s jednim djetetom reći da su im i jedna kćer ili sin sasvim dovoljan broj potomaka za cijeli život, nekima čak i previše.
Ali, što onda reći na činjenicu da osoba koja deset puta više proživi porođajne boli - smatra da ne bi ostvarila majčinsku ulogu kad bi imala samo jedno dijete? Koliko je pak neshvatljivo što će mnogi s podsmijehom odmahnuti rukom na spomen takve mnogobrojne obitelji, usprkos sve alarmantnijim podacima o sve manjem broju Hrvata i Hrvatica!
I dok Hrvati polako izumiru kao narod, a iza njih ostaju spomen-obilježja pokojnim narodnim herojima, Tanji Pucić iz Raše i njezinom suprugu Branku, trenutno na adresi malog mjesta Sveti Martin blizu Labina, treba još za života podignuti spomenik. Najstarija Morana, svježa srednjoškolka, 14-godišnja Iva, Matija koja je tek navršila desetu godinu, Ines sa šest i Anđela s pet godina, zatim troje trogodišnjaka - Katarina, Niko i Marko - te prije mjesec i pol dana tek pridošle blizanke Marija i Marta najveća su radost mame Tanje i tate Branka.
Nakon petero djece trojke, pa blizanke
Prviput Tanja Pucić je rodila u 17. godini i, iako je uvijek znala da će imati puno djece, ipak nije mislila da ne ih biti ovoliko.
Kada je u riječkom rodilištu 31. prosinca 2008., na Staru godinu, rodila trojke, bila je to senzacija. "Majka petero djece rodila trojke", pisale su novine.
Općina Raša, u kojoj su tada živjeli u stanu od 40 kvadrata, i njen načelnik Josip Knapić, obećali su bolji smještaj za brojnu obitelj. To se na koncu nije dogodilo.
Tanja isprva najprije nije ni znala da nosi trojke, već je bila uvjerena da će postati majka blizanki.
- Kad smo saznali da čekamo trojke, iznenađenje nije bilo malo. Ni u mojoj, ni u suprugovoj obitelji nismo imali ni jedan slučaj blizanaca, a kamoli trojki, pa kad smo saznali da očekujemo tri bebe, naravno da smo se iznenadili, kaže Tanja.
Na Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka zabilježeno je u ovom desetljeću svega 15-ak trojki.No, da je Pucićima netko rekao da to nije kraj i da će godinu i pol nakon tog događaja na svijet doći i blizanke, rekli bi mu da izmišlja. Planirali nisu, ali...
Nove prinove, blizanke Marija i Marta, nisu izazvale pažnju medija.
Prema staroj narodnoj "gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna" koja se savršeno uklapa u obitelj Pucić, trinaest godina ispunili su svaki kutak 40 četvornih metara stana u Raši u kojem su živjeli sve dok ih Bog nije uslišao nakon mnogih molitvi za pomoć, upućenih nebeskim i zemaljskim vlastima za dobivanje većeg životnog prostora za ovu veliku, ali sretnu familiju.
Biskupija ustupila župni stan
- Uputili smo zamolbe na rašku i susjedne općine, od kojih smo ili dobili odgovor da nemaju adekvatan prostor za nas ili nam ništa nisu odgovorili, sve dok nismo preko dobrih ljudi iz našeg biskupijskog dekanata dobili ponudu da dođemo vidjeti ovu kuću, koja je prije služila kao župni stan tik uz crkvu. Nismo morali puno razmišljati jer je prostor zahvaljujući mnogim dobrotvorima uređen i spreman za useljenje, ističu sretni Pucići, čiju smo glavu obitelji zatekli s bušilicom u ruci, jer valja otkloniti svaki i najmanji kvar na kući.
Liječnici nam zabranjuju više djece
Ovdje su se, kako kažu, preporodili, jer životnog prostora ne nedostaje, a i što im je najvažnije, djeca uživaju u prirodnom okruženju malog mjesta.
Crkva je udaljena nekoliko metara, a do škole im treba koja minuta hoda.
I dok je najteže bilo napustiti rodnu Rašu drugoj po starosti Ivi zbog promjene školske sredine, sve ostale članice obitelji radosno će uskliknuti kako im je u Svetom Martinu puno ljepše. I dečki bi nešto rekli, ali momčići Niko i Marko još nisu naučili udariti šakom o stol i glasno izreći svoj stav. Ali s obzirom na njihovu srčanost i višak energije, nitko ne sumnja da je to pitanje dana.Katkad se u prepričavanju školskih dogodovština Matija i Ines znaju posvaditi što je učiteljica rekla, jer zbog malog broj učenika, Ines i njezin prijatelj Branko koji čine sastav ovogodišnjih svetomartinskih prvašića i tek nekoliko više polaznika četvrtog razreda, zajedno griju stolice u istoj učionici.
- Dosta je! Nakon Marije i Marte i da hoću, liječnici nam zabranjuju više djece, jer jedva je i s njima dvjema putem carskog reza maternica izdržala. Inače, svaki porod mi je bio težak pa tako i ovaj, ali to nije ništa prema radosti majčinstva.
Oduvijek sam znala da ću imati puno djece, istina ne baš toliko koliko ih je sada, kazat će uvijek nasmiješena Tanja, pokušavajući smiriti živahniju Mariju, dok je Branko uspavljivao Martu.
Imamo jedni druge
- Cijelu proteklu noć smo imali "tulum" jer su plakale pa smo, dok su se smirile, zaspali tek pred jutro. Srećom da se to događa svaku drugu ili treću noć pa nekako izdržimo nadolazeći dan. Kako sam stalno kod kuće, nerijetko izgubim pojam o vremenu, o tome koji je dan ili datum. Veselo nam je i dinamično, reći će Tanja.
Kada najmlađe članice vjerojatno najbrojnije istarske obitelji uhvate prvi san u krevetiću, već na red za dozu maženja čekaju Anđela i Ines. I tako s djecom i kućanskim poslovima Tanji izgleda svakodnevica, dok je Branko krati radeći u cementari u Koromačnu, boreći se za svaku kunu kako bi uz dječji doplatak nahranio gladna usta. Ono što svakoga gosta ove mlade obitelji osvaja jest njihov skladan i skroman život te izostanak kuknjave za sve ono što im nedostaje u rezervi, od hrane do kućnih potrepština i školske opreme.
- Imamo jedni druge i ono najvažnije za život. Kod nas je pravilo da svatko ima svoje zaduženje, pa nitko nema vremena za dosadu. Prije je Morana bila glavna "dadilja" u obitelji, a kako je od ove godine u Puli, njezinu obvezu preuzela je osmašica Iva, dodaju Pucići.
Bočice i pelene
I stvarno. Ivu koju smo iščekivali kako bismo mogli kompletirati obiteljsku fotografiju, čim je ostavila školsku torbu, već je u idućem trenutku pripremila bočicu s mlijekom za blizanke, kao i pelene za nestašni trojac. Uz ono što znaju da moraju učiniti, unaprijed računaju na neplanirane dogodovštine poput čestih padova i međusobnog koškanja Nike i Marka, uskakivanja Katarine u krevetić blizanki ili pak prolijevanja soka.
Prije rastanka s Pucićima, najavili smo im novoga gosta kojem su se najviše obradovali - servisera s popravljenom sušilicom jer će nadalje u ovim kišnim danima i pregršt rublja, Tanja i Branko moći barem u tom dijelu malo odahnuti.
DNEVNI RED TANJE PUCIĆ
6.00 ustajanje (nekad pred jutro s prvim plačem Marije i Marte, a nekad i čak u 9 sati nakon "noćnog tuluma")
6.30 hranjenje i presvlačenje blizanki
7.00 odijevanje trojca Katarine, Nike i Marka
7.30 priprema doručka
8.00 - 11.00 kućanski poslovi
(čuvanje djece, pranje rublja,
kuhanje)
11.00 - 13.00 pripremanje i
posluživanje ručka
14.00 nastavak kućanskih poslova, igra s djecom
18.30 večera
20.00 - 23.00 kućanski poslovi, večernje druženje
24.00 spavanje, nikad prije ponoći, a ponekad i pred jutro
Slobodno vrijeme, iako je za nju to uglavnom nepoznat pojam, Tanja provodi na internetu putem kojeg savjetuje sadašnje i buduće mame, prenoseći im svoja iskustva trudnoće, strahove, radosti, neizvjesnost kroz koju je prolazila. Branko uskače gdje stigne, posebno po pitanju nabave potrebnih namirnica, uređenja kuće i okućnice, ali ništa manje i oko djece.
tanja pucić djeca branko pucić župni dvor natalitet