LC Live

ŽIVOPISNI 72-GODIŠNJI LABINJAN VEĆ 22 GODINE ŽIVI BEZ STRUJE I VODE / Tito i ja smo maršali, ali ja sam još i kauboj i šerif

ŽIVOPISNI 72-GODIŠNJI LABINJAN VEĆ 22 GODINE ŽIVI BEZ STRUJE I VODE / Tito i ja smo maršali, ali ja sam još i kauboj i šerif

8.4.2018. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo

Euro Laube Keko (72) je labinska legenda, znamenitost, brand. Dalmatinci bi rekli pravi oriđinal. Zbog svog živopisnog načina oblačenja i stila života desetljećima je jedan od najpoznatijih Labinjana. On je dobroćudni i samozvani gradski kauboj, šerif, a povremeno, ni više ni manje nego - maršal! Maršal Tito je mrtav, živio maršal Euro! Euro Laube Keko živi u svom imaginarnom svijetu na granici fikcijskog, nadrealnog i virtualnog. Živi između divljeg zapada i civilizacije. Na njegovoj stranici na Facebooku pod nazivom Euro Laube Keko Fan Club ima više prijatelja - sljedbenika nego labinski političari. Znaju ga svi na Labinštini, mnogi i izvan nje. Međutim, samo rijetki znaju da živopisni Euro već 22 godine živi u trošnoj kući u starogradskoj jezgri u ulici 9. Septembar kao podstanar bez struje i vode.


Brat me mrzi

- Kuća je od moga brata koji živi u Americi. On mi je uzeo tu kuću, mrzi me i ništa mi ne pomaže. Kaže da neće jer sam šerif, a on mrzi moju uniformu


- govori Euro isprekidanim i kratkim rečenicama na mješavini hrvatsko-talijanskog jezika i labinskog dijalekta.


- Već 22 godine živim u kući bez struje i vode. Stvar je išla ovako: u jednom trenutku 1996. godine otišao sam u labinski Vodovod jer su mi rekli da moram platiti 300 kuna za vodomjer. No nisam platio jer nisam imao taj novac. Tri sata sam bio u njihovoj kancelariji, objašnjavao im svoju situaciju, ali njih ništa nije zanimalo. Sa sastanka sam izašao razočaran. I tako, hodao sam gore-dole po Labinu kad mi priđe jedan naš čovjek koji živi u Americi i da mi 10 dolara. Vratio sam se u Vodovod želeći s tim novcem barem nešto platiti. Tada mi je službenica rekla da samo glumim da nemam novca i nešto je u meni puklo. Platio sam i zatražio potvrdu da nikad više ne želim vodu u svoju kuću! Žena je htjela zvati policiju, a ja sam tražio da zove gradonačelnika. Više nisam želio tu vodu! Tražio sam da mi prepile cijevi i oni su to učinili. Zvao me gradonačelnik Tulio Demetlika i pitao zašto sam to učinio. Rekao sam da sam naprosto tako odlučio. I od onda nemam vode. Jedino me Tulio s kojim sam zajedno odrastao uvijek razumio. Govorio bi mi - Euro, ako se ne želiš mijenjati, budi to što jesi.


A što se struje tiče? Vlaga mi je uništila kablove i instalacije i sad bi trebalo sve ponovno napraviti. Uglavnom, od 1996. nemam ni struju, ni vodu. Služim se baterijskom lampom, a vode ima okolo po trgovinama. U wc-u koristim kantu, kaže Euro.


Krajnje živopisan, potpuno svoj i u svom svijetu mašte pomiješane sa stvarnosti, osebujan, atraktivan i bizaran Euro za sebe tvrdi da je on kauboj - šerif, ali i general - maršal!

- Službeno sam postao kauboj - šerif za vrijeme svog boravka u New Yorku gdje sam završio školu za federalnog konjičkog šerifa. Tu školu sam platio dvije tisuće dolara. U Ameriku sam otišao jer me majka nije mogla hraniti. Živio sam kod rodbine koja je u međuvremenu umrla. Prethodno su moje dvije starije sestre sa svojim obiteljima, kao i nešto mlađi brat, emigrirali iz Labina u New York. Tako sam i ja krenuo za njima. Boravio sam tamo nešto manje od dvije godine.

Kada sam stigao u Ameriku odmah sam se zaposlio u pogonu za proizvodnju pojaseva za satove, gdje nisam bio običan radnik već direktor - instruktor, prisjeća se Euro. Tamo ga je odmah zapazila lijepa Elva iz Ekvadora koja se u njega zaljubila. Htjela je da se odmah vjenčaju, no ta ideja se Euru baš i nije sviđala pa je s tom ženidbom neko vrijeme odugovlačio. Nestrpljiva i lijepa Elva onda je upomoć pozvala braću. Oni su, eto, Euru trebali "pomoći" kod donošenja odluke da se treba vjenčati. Tada je Euro morao odabrati: ili će se ženiti ili će bježati. Na koncu je pobjegao iz New Yorka u Labin zbog lijepe Elve i njezine braće koja su ga progonila! Priznat će da su brak i obitelj obveza, za što on baš i nije bio spreman. Ipak on više voli pištolje, kaubojske šešire i noževe, s kojima se igrao još u ranom djetinjstvu. (Branko BIOČIĆ, snimio: Adriano KIRŠIĆ)


euro laub keko građani labin maršal