Za vađenje krvi u labinskom domu zdravlja pacijenti ustaju prije 5 sati
26.6.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Čekam od pet sati, imam broj tri. Tu sam od šest imam 30. Stigoh prije 15 minuta, ulovih 50. Pedeset?
Alora, ti ne finiš do deset i pol! Tako su, kao na kakvoj licitaciji,
pacijenti u laboratoriju u labinskom domu zdravlja, taman po otvaranju u sedam sati, rafalno
pokazali što ih to zapravo boli. Ponedjeljkom je najveća gužva pa, ustaju, eto, u cik zore,
poput raznosača kruha. Aktualnu utrku za loto listićima oni, strahujući da ih danas ne
prime, mijenjaju lovom na ceduljice s jednim od 70 brojeva, ulaznicama u filu
za vaðenje krvi. Padaju - tu pred omraženim šalterom i vazda ljubaznom tetom koja
pika iglom - teške optužbe: duge redove nazivaju sramotom, nije im jasno zašto im vade
mast, a ne samo krv. - Što da kažem? Ne znam kome je ovo u interesu. Ranoranioci
najprije stoje vani, a onda, kad sestra otvori vrata i iznese brojeve, hvataju što manji.
Ma, zar ne mogu naći neki bolji sistem? Recimo, aparat s brojevima,
poput javnih službi vani. Uzmeš tiket na kojem ti piše
kad si otprilike na rasporedu pa možeš u gradu obavljati drugo.
Ovdje netko doðe u pet, a ovaj koji je stigao dva sata kasnije poslije se može gurati do manjeg broja. Nema reda: čas zovu po brojevima, čas po imenima,
izgube se i oni, kaže nam pacijent u srednjim godinama.
Veli da mu je majka pričala o tipu koji je, revoltiran svime, u
petak poderao svoj papirić, a onda pobacao ostale cedulje.
- Tu son od pet i pol, dobi son 17. Ne da ti tlak skokne, tu moreš i obolet dok prideš pod iglo!
Ca ne bi to mogli riješit? Nutre hi je tri-četire ke moru vadit krv,a samo jena to dela. Fala Bogu,
tu son samo jedon put na leto, govori sijedi nonić koji nije ulovio stolicu pa stoji u hodniku.
Nadovezala se cura kojoj se žuri na delo. Kaže da je i njena mama prije neki dan bila se
sedamnaesta, a na posao je stigla tek u 11 sati.
- Na ovoliko stanovnika trebale bi barem dvije vaditi krv, ako ne i tri. Ipak je ovo Labin.
Ne mogu ja samo za izvaditi krv faliti cijeli dan i propustiti nadnicu. Toga nikad nije bilo,
kaže.
- Ca ćete hi stavit va ðornal? Treba, treba, dodaje ljuta bakica, namještajući se dok fotografiramo.
Jesu li ove tužibabe zapravo neizlječive naivčine? Ako je suditi prema pojašnjenju magistre
Marice Juretić, voditeljice medicinsko - biokemijskog laboratorija, koja je zakupac prostora
od doma zdravlja, prije će biti - plijen administracije. Ona, naime, tvrdi da je problem
u dugoj proceduri upisivanja silnih traženih podataka na jednom kompjutoru.
- Stalno smo preopterećeni, radimo i prekovremeno na obradi nalaza. Danas bi svi htjeli
sve i odmah, nitko nema strpljenja. Mnogima, osim toga, radimo uslugu, pogotovo ponedjeljkom
i utorkom, spremajući nalaze za bolničke preglede da ne moraju samo za to u Pulu
ili Rijeku. Možda zaslužujemo i koju pohvalu, a ne samo pokude.
Invalidima, trudnicama, djeci te hitnim pacijentima krv vadi drugi laborant, koji uskoči i kad
ima više uputnica, kaže Juretić. Treći od pet laboranata uzima krv na odjelima i Hitnoj pomoæi.
Preporučuje da je potpuno bespotrebno ustajati u pet ili dolaziti prije sedam i tako stvarati gužve te da će bez obzira
na 70 tiskanih brojeva primiti svakog tko doðe do devet sati, a kasnije i hitne korisnike. Rado
će, veli, poslušati savjet o promjeni sistema s brojevima, koje uvedoše jer su se prije svi tiskali na šalter i česte su svaðe zbog preskakanja reda bile na rubu fizičkih obračuna. Razmišljala je i o kupnji aparata s brojevima, no odustala je jer će se uskoro, po zakonskim
promjenama, krv vaditi po ordinacijama obiteljske medicine.
- Ne moraju pacijenti ovdje čekati, mogu prošetati s brojem.
Poslodavci bi, pak, trebali razumjeti potrebu radnika za medicinskom
uslugom i opravdati ga tog dana, zaključuje Juretić.