VALTER STEPČIĆ, JEDINI LABINSKI DOKTOR OD SATOVA, ČUVA OBITELJSKU TRADICIJU BAVLJENJA OVIM STARIM ZANATOM
21.1.2014. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Društvo
Zbunjujuća situacija u urarskoj radnji. Svi ti satovi uokolo kucaju sekunde neumoljivim ritmom, a uopće te ne dotiču. Izgubio pojam o vremenu. To zahvaljujući zanimljivom sugovorniku, jedinom labinskom uraru Valteru Stepčiću iz Stepčići koji, tu na Katurama, satove "liječi", ali i trži, neprekidno već dva i pol desetljeća.
Zaljubljen u svoj posao
Odmah te magnetski uvuče u svoj svijet precizne mehanike, jasno ti je da se radi o fanatiku, zaljubljeniku u stari zanat koji obavlja i usavršava s pobožnom ustrajnošću. Dobri živci, mirna ruka obavezna su "oprema" jer s tim neizostavnim okularom vidiš stvar pet puta veću pa svaki pokret mora biti toliko precizniji.
- Ovo je specifičan posao: ne možeš ga raditi ako nisi smiren, ali kad počneš, toliko se skuliraš, koncentriraš da ni ne znaš koliko je sati. Često sam, zadubljen u popravak, ovdje znao dočekati jutra. Što je teži zadatak, to mi je draže. Tu garant nisam na dobitku, ali izazov je jači. Sad više ne mogu toliko izdržati pognut nad urom, godine pritišću, započinje priču naš domaćin kojem malo nedostaje do mirovine.
Posla, hvala na pitanju, ima dovoljno za izvući normalnu plaću. Ne vrijedi, barem u njegovom slučaju, ona parola "trči kupi novo, staro popravljaju samo luđaci", kojom je popularni TBF opjevao boljeticu potrošačkog doba.
- Ljudi se vraćaju popravcima, traže po ladicama stare satove, odložene prije deset, 20 godina. Tu znade biti i zabavnih situacija jer se nađe svakakvih primjeraka, za neke više i nema dijelova. Svejedno svaku uru pogledam, bude i onih kvalitetnih, vojnog porijekla, darovane, koje ne možeš više nigdje kupiti, pa su interesantne za kolekcionare, otkriva Valter te nastavlja:
- U Italiji se mušterije, ako znaju da će ih popravak koštati do trećine cijene sata, uopće ne premišljaju, a u nas je klijente malo teže smekšati, što i ne čudi s obzirom na sveopću besparicu. Moraš se prilagoditi, koristiti iskustvo u povoljnijoj nabavci rezervnih dijelova. Osim popravcima, bavim se i restauracijama, procjenama, izradama te dizajniranjem zidnih satova.
Od oca naslijedio logistiku
Kako to da je onda, kako napominje, jedini urar od Pule do Opatije? (U Labinu, doduše, ima onih koji nude samo servis satova, nastojeći nastaviti obiteljski zanat, no nisu klasični urari...).
- Prije se mislilo da se s ovim poslom bogatiš, a sada ljudi računaju da ga se ne isplati raditi, no tome srećom nije tako.
Urarstvo je uraslo u obitelj Stepčić. Valter je posao naslijedio od pokojnog oca Antona, kojemu je kao student strojarstva povremeno pomogao radeći za džeparac. Ovom se zanatu potpuno posvetio nakon što je ostao bez posla u problemima pogođenoj
Prvomajskoj, nekad moćnoj raškoj tvornici alata, gdje je radio u razvoju kao inženjer-projektant. "Od oca sam imao svu opremu, materijal, znanje. To je bio logičan izbor za osigurati egzistenciju. Premda nikad nisam računao da će mi urarstvo biti posao, sada u njemu uživam", kaže.
Nema obiteljskog nasljednika
Prvi sat, Insinu budilicu, rastavio je - i sastavio! - sa šest godina, a oduvijek ga je, ističe, primarno zanimao način izrade ura i tehnička rješenja, prvenstveno onih skupih. "Danas je na ovom području malo satova kojima se čovjek u tom smislu može diviti. Prevladavaju satovi ‘made in China'', koje urari uglavnom smatraju igračkama. S druge strane, znam nekolicinu Labinjana koji nose satove vrijedne nekoliko desetaka tisuća kuna.
To je statusni simbol koji ovdje rijetki prepoznaju; primijetiti ga mogu samo oni iz istog kruga financijski moćnih ljudi", dodaje Valter.
Pozira nam sa stotinjak godina starom budilicom njegova oca, koju je izvukao iz arhivske prašine i restaurirao, dajući šlagvort za završno pitanje: Hoće i njega u familiji netko naslijediti u radnji?
- Teško jer se sin Edi školovao za majstora zvuka, ima svoj studio, apsolutno je posvećen muzici. Valter je i sam pasionirani ljubitelj glazbe, jazza i rockjazza, uronjen u svijet instrumenata. Ali to je neka sasvim druga, možda i dublja priča od ove urarske...
NAPISAO Igor RADIĆ
valter stepčić urar urarstvo deficitarna zanimanja preciznost sat.vrijeme